Ruski predsjednik Vladimir Putin u nedjelju je, uoči rasprava u ponedjeljak u Minsku između predstavnika Moskve, Kijeva i OESS-a, zatražio da se na dnevni red stavi pitanje “državnog statusa” za istok Ukrajine.

“Taj izbor riječi nije slučajan. Čak i da je Kremlj potvrdio da predsjednik nikada nije natuknuo stvaranje neke neovisne države za većinski rusofonska područja na jugoistoku Ukrajine, Rusija se, koja do sada nikada nije zatražila ništa više od autonomije za ta područja – što Kijev smatra nedopustivim – sada ponaša na drugi način”, kazao je ruski stručnjkak Fiodor Lukianov, glavni urednik česopisa Russia in Global Affars.

Nakon što je ukrajinska vojska posljednjih dana doživjela niz poraza, natavlja Lukianov, “Rusija želi Kijevu reći: predložili smo vam sporazum o federalizaciji, niste htjeli. Sada se ponuda promijenila”.

Početkom 90-ih Moskva je podupirala separatističke gruzijske pokrajine Abhaziju i Južnu Osetiju koje su jednostrano proglasile nezavisnost. Rusija si je tada htjela “utvrditi što šire granice kako bi zadržala svoj utjecaj nakon pada SSSR-a”.

“U slučaju Ukrajine cilj je drugačiji: Moskva ne želi da se stanje u Ukrajini stabilizira sve dok su joj na čelu proturuski čelnici koji su voljni uvesti Ukrajinu u NATO”, objašnjava Lukianov.

Maria Lipman, nezavisna analitičarka, dijeli isto mišljenje.

“Očito je da Rusija želi imati veliki utjecaj na vlasti u Ukrajini kako ta zemlja ne bi krenula nepoželjnim putem, onim koji vodi približavanju Zapadu i posebice NATO-u. A stvaranje neke moguće neovisne države unutar Ukrajine koja bi bila ovisna o Moskvi pomoglo bi Rusiji u ostvarivanju tog cilja”, kazala je Lipman. Smatra da je problem u tome što ne znamo o kojem se teritoriju točno radi, jer je vrlo teško reći koja području separatisti uistinu kontroliraju.

“S Pridnjestrovljem, dugim kopnenim koridorom na istoku Moldove koja je 1990. proglasila nezavisnost, bilo je puno lakše, iako okolnosti podsjećaju na ove sada u Ukrajini”, dodala je.

Sve do danas, problem Pridnjestrovlja kao i Abhazije i Sjeverne Osetije nije do sada rješen, što Moskvi omogućuje da vrši pritisak na Šisinau i Tbilisi.

Analitičar Sergej Mihejev tvrdi da Moskva raspoređivanjem svojih trupa i naoružanja uz ukrajinsku granicu želi prije svega poručiti ukrajinskim vlastima da je “Rusija odmah tu pokraj, i što god da Ukrajina napravi, geografska situacija se neće promijeniti”.

“Možete mrziti Rusiju kao najgoreg neprijatelja, ali ne možete ne uzeti u obzir njezinu nazočnost”, zaključio je Mihejev.