Zasjedanje UN-a: Obama o seizmičkim promjenama

Rovovska bitka za i protiv Palestine

Jagoda Vukušić

U mirnim demonstracijama na Zapadnoj obali okupili su se deseci tisuća zagovornika palestinskog ulaska u UN



Baš kao što je palestinska odluka da zatraži punopravno članstvo u UN-u zasjenila druge važne teme jesenskog zasjedanja Opće skupštine, pa je čak i vijest o novoj libijskoj zastavi na ulazu u UN kompleks u New Yorku, tako je i govor američkog predsjednika Baracka Obame zasjenio povijesni događaj za UN jer po prvi put se okupljenim svjetskim liderima kao prvi govornik obratila jedna žena – predsjednica Brazila Dilma Rousef.


Uostalom prvog dana zasjedanja  svoje su poruke svijetu uputili i ruski predsjednik Medvedev, francuski predsjednik Sarkozy…, no sve što su imali za reći komentiralo se uglavnom u kontekstu velike bitke koja se vodila »iza scene«.


Do posljednjeg daha


Tu su diplomati dijela članica »bliskoistočne četvorke« (EU, SAD, UN i Rusija) koristili sve argumente da  uvjere palestinsku delegaciju da odustane od zahtjeva za punopravnim članstvom u UN-u – Rusija je naime, u međuvremenu odustala i u potpunosti stala iz palestinske državnosti – dok su s druge strane Palestinci i Izraelci, vrijedno skupljali glasove članica Vijeća sigurnosti, dakako, svatko u skladu sa svojim interesima.




U srijedu su Palestinci sa zadovoljstvom isticali da im nedostaju samo dva glasa od devet potrebnih u Vijeću sigurnosti, što znači da su Sjedinjene Države ostale prilično usamljene, dok su se Izraelci hvalili da imaju dovoljno glasova koji jamče da Amerikanci neće morati koristiti veto.


U svakom slučaju u petak ujutro po američkom vremenu svoje će argumente pred Općom skupštinom iznijeti palestinski predsjednik Mahmud Abas – potom  će generalnom tajniku UN-a  predati pismo sa ispunjenim formularom za prijem u UN – dok će svega nekoliko sati kasnije svoje protivljene iznijeti izraelski premijer Netanyahu.


Podrška koju dobiva palestinski predsjednik Abas upadljivo je veća od one koju ima njegov oponent. Na Zapadnoj obali se od kraja Druge intifade nije okupilo veće mnoštvo, nekoliko desetaka tisuća zagovornika palestinskog ulaska u UN, dok u Općoj skupštini UN-a od 193 članice Abas ima sigurno više od 120 ruku  što je dovoljno za izglasavanje rezolucije kojom bi Palestina unaprijedila svoj status u državu promatrača. Abas međutim, želi više.


Slabljenje utjecaja SAD-a


Osim što mu stavovi ne korespondiraju sa većinskim raspoloženjem u međunarodnoj zajednici premijera Netanyahua je na put u New York ispratio i podijeljeni Izrael.


Ni tamo nije zanemariv ni po utjecaju ni po broju, krug onih koji  zagovaraju palestinsku stvar. Štoviše, dio njih je bio u Ramali i javno iskazao podršku palestinskoj nezavisnosti.


Izraelska vlada nema puno zagovornika, ali ima jednog moćnog zaštitnika, koji se uoči zasjedanja UN-a našao u zamci unutarpolitičkih previranja. 


Republikanci više nego otvoreno igraju na kartu podrške Izraelu, a Obama, nakon gubitka izbora u New Yorku više ne želi riskirati ni jedan glas američkih Židova.


Očito će se do petka ujutro voditi teška diplomatska bitka u kojoj će se mnogi pokušati okoristiti činjenicom sve ograničenijeg utjecaja SAD-a na zbivanja na Bliskom istoku. 



Američki predsjednik Barack Obama pozvao je Izraelce i Palestince da ponovo pokrenu mirovne pregovore. »Nema prečice koja vodi kraju konflikta koji je trajao desetljećima. Ostvariti mir je težak zadatak i do njega neće doći izjavama i rezolucijama u UN-u«, kazao je Obama. Palestinci zaslužuju državu,  no do nje se može doći samo pregovorima sa Izraelom. U konačnici, Izraelci i Palestinci su ti koji moraju naći rješenje za probleme koje ih dijele, kao što su granice, sigurnost, prognanici, Jeruzalem, smatra američki predsjednik. Obama je govorio i o »seizmičkim promjenama« što ih je svijet doživio u posljednjih godinu dana. Podržao je oslobodilačke pokrete na sjeveru Afrike, u arapskom svijetu,  založio se za jačanje sankcija protiv sirijskog lidera al-Asada te pozvao Iran i Sjevernu Koreju da se pridržavaju svojih međunarodnih obveza kada je riječ o nuklearnoj energiji.