RIJEKA -  Čak stotinu četrdeset i dva ljudska života spasila je posada broda Kehoe Tide, pod zapovjedništvom riječkog kapetana Željka Vukovića, nakon prevrtanja broda krcatog emigrantima koji su iz Libije plovili prema Italiji. Među spašenima je četrnestero djece, kao i trudnica u devetom mjesecu trudnoće.

Procjenjuje se da je na brodu prekrcanom emigrantima bilo oko 240 ljudi, od kojih je posada francuskog trgovačkog broda Bourbon Arcadien spasila dodatnih šezdeset i pet, a do sada je iz mora izvučeno 17 tijela, dok se još otprilike toliko osoba smatra nestalima.

U velikom pomorskom podvigu sudjelovao je još jedan Riječanin, drugi časnik palube Kehoe Tide-a Bojan Tasić, koji je upravljao jednim od dvaju čamaca za spašavanje kojim je posada, izvlačila brodolomce iz mora. Uz dvojicu Hrvata posadu broda čine Egipćani, Rusi, Ukrajinci i jedan Filipinac.

Prava drama na moru odigrala se u ponedjeljak oko podne, nakon što je kapetan Vuković uočio plovilo s emigrantima i odlučio ga slijediti, prema uputama talijanske obalne straže.

– U blizini platforme Zagreb1, čiji smo brod za podršku, uočili smo brod za koji smo prvo mislili da je ribarica. U takvim situacijama zauzimamo poziciju između platforme i plovila koje joj se previše približilo, što smo učinili i ovaj put. Kada smo se približili, shvatili smo da je riječ o trošnom brodiću potpuno krcatom ljudima, ispričao nam je u telefonskom razgovoru zapovjednik Vuković.

U dogovoru sa zapovjednikom platforme Mihom Boškovićem i talijanskom Obalnom stražom, koje je obavijestio o plovilu, odlučio je pratiti emigrante, što se nešto kasnije pokazalo spasonosnim za većinu njih.

– Dok smo ih pratili primijetili smo da se brodić jako naginje i sporo vraća natrag, što se događa kod poremećene stabilnosti. Zbog toga smo odlučili pratiti ih u neposrednoj blizini, ploveći doslovce stotinjak metara iza njih. U jednom trenutku opazili smo da je brod dublje u vodi, te da ljudi dižu djecu u naručje, što je bio znak za uzbunu. Krenuli smo prema njima, kako bi ih počeli izvlačiti, prije nego što se potope, priča riječki heroj.

U tih nekoliko trenutaka koliko je trebalo da priđu do brodića s emigrantima, došlo je do dramatičnog pogoršanja situacije.

– U trenucima dok sam obaviještavao Obalnu stražu da ćemo početi sa spašavanjem, brod s emigrantima nam se naočigled prevrnuo i svi ti ljudi završili su u moru! Odmah smo spustili oba čamca za spašavanje i krenuli ih izvlačiti. Bio je to pravi kažin, ne znaš odakle početi, koga prvog spašavati. Zato smo odlučili prvo izvlačiti žene i djecu, priča Vuković.Spasili su ukupno 142 ljudi, od kojih je većina bila iscrpljena, a neki su i bez svijesti izvučeni iz mora.

– Moram u prvi plan staviti svoju posadu, koja je pokazala neviđenu hrabrost i vještinu. Oni su pravi heroji. Riskirali su da i sami završe u moru, krcajući u čamce i trostruko veći broj ljudi od dopuštenog. U cijeloj toj zbrci još su uspjeli i reanimirati dvoje brodolomaca koji više nisu davali znakove života, jednu djevojčicu i jednog mladića koji su sada, zahvaljujući njima, živi i dobro su. Drugi časnik, naš Riječanin Bojan, sa svojim je čamcem izvodio prava čuda, kaže zapovjednik, koji brodom nije smio ući među brodolomce, zbog opasnosti da ih ne povuče propeler.

– Dio tih ljudi stajao je na olupini, koja je ostala na otprilike metar ispod površine, jer je očito ostalo zraka u trupu, pa nije potpuno potonula. Nismo mogli do njih brodom, iz straha da ne pregazimo one u moru. Bojan je spašavajući ljude iz mora istodobno oslobađao koridor prema ovima na olupini, što mu je nakon nekog vremena i uspjelo, pa smo došli do olupine, te počeli izvlačiti one koji su stajali na njoj. Do kraja akcije spasili smo 142 ljudi, a nažalost izvukli smo i dva tijela kojima više nije bilo spasa, kaže Vuković. Preživjele brodolomce i trupla predali su talijanskim vlastima, koje su ih brodom prebacile u Italiju. 

Na pitanje kako se on i posada osjećaju nakon ovako dramatičnih događanja, kaže kako su potreseni viđenim, ali i sretni zbog spašenih ljudskih života.

– Najviše zbog djece. Nije bilo lako, sve nas je uzdrmao prizor leševa u moru, ali dečki su napravili čudo. Od 240 ljudi koliko ih je bilo na prevrnutom brodu, spašeno je njih preko 200 i to je najvažnije, zaključuje Vuković, koji, kako to već kod pomoraca biva, na pitanje što dalje, odgovara da nema previše vremena za slavlje i odmor, jer ih čekaju svakodnevne obaveze i posao oko opsluživanja platforme. S obzirom na broj spašenih ljudskih života slavlja bi za kapetana i posadu ipak moglo biti, barem na podjeli ovogodišnje Plave vrpce Vjesnika, najprestižnije pomorske nagrade za spašavanje na moru, za koju su svojim podvigom automatski istakli kandidaturu.