Čak 40 zemalja, među kojima i Hrvatska, financira projekt vrijedan između milijarde i milijarde i pol eura za gradnju novog zaštitnog sarkofaga od čelika i armiranog betona za uništeni nuklearni reaktor
Onaj dio svijeta kojeg zanima igra i sport spremao se u proljeće 1986. godine za skorašnje Svjetsko prvenstvo nogometaša u Meksiku, kad je s druge strane planete u zrak išla nevidljiva prijetnja iz nepoznatog ukrajinskog Černobila u tadašnjem SSSR-u. U Meksiku su tjerali loptu u inat velikom potresu što je zadesio njihovu zemlju 30. travnja, posljedice nuklearne katastrofe što se dogodila četiri dana ranije se itekako osjeća i danas, Radioaktivna prijetnja čovječanstvu iz tih stepa potvrđuje onu u šali o partijskim nadobudnicima da »neprijatelj nikad ne spava«. Sad nikom nije do šale, čovječanstvo se diglo na noge, 40 zemalja, među kojima je i Hrvatska, financira projekt od milijardu do milijardu i pol eura za odbijanje nove radioaktivne prijetnje. »Dead line« je 2015. godina.
Tog 26. travnja 1986. godine u 1.23 sat po ponoći zbog nesigurnog dizanja sovjetskog nuklearnog reaktora te ljudske greške, uzrokovana je eksplozija koja je uništila jedan od četiri reaktora u »Memorijalnoj elektrani Vladimir Iljič Lenjin« u Černobilu. Ovo se smatra najvećom tehničkom greškom u povijesti. Posljedica eksplozije je šteta na reaktoru koji je otpustio velike količine radioaktivne prašine, otprilike devet puta jače kontaminacije nego prilikom eksplodirane bombe u Hirošimi. Radioaktivnost raznošena vjetrom potom je najviše pogodila stanovnike južne Bjelorusije te sjeverne prostore Ukrajine i jugozapadne dijelove Rusije. Oblaci radioaktivne prašine zaustavili su se tek nad Skandinavijom i u sjevernim dijelovima Europe.
– Katastrofa u Černobilu ostavila je duboki trag s kojim će Ukrajina morati živjeti još puno godina. Zahvaljujemo međunarodnoj zajednici što nas nije ostavila same s tim problemom, govorio je ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič.
Francuzi pobijedili
Svijet nije žmirio na stvarnost, što potvrđuju riječi Josea Manuela Barrosa prije dvije godine u Kijevu.
– Više od 40 zemalja i organizacija predstavljeno je ovdje kako bi iskazalo snagu međunarodne zajednice i njezino jedinstvo da Černobil pretvori u sigurno mjesto, rekao je predsjednik Eurospke komisije uoči 25. godišnjice te katastrofe.
Uništeni reaktor bio je brzo prekriven betonskim pokrivačem koji je u međuvremenu napukao. Konzorcij francuskih kompanija Bouygues i Vinci pobijedio je 2007. godine na natječaju za gradnju novog sarkofaga od čelika i armiranog betona, visokog 108 metara, dugačkog 164 metra, širokog 257 metara, a teškog 20 tisuća tona, koji će biti postavljen iznad postojećeg. Radove, koji su počeli krajem 2010. godine, financira Europska banka za obnovu i razvoj uz pomoć međunarodne zajednice.
Izravne i neizravne posljedice radioaktivnog zračenja osjetilo je do pet milijuna ljudi. Sve to radi toga što prilikom jednog eksperimenta nije ostavljen dovoljan broj šipki u četvrtom reaktoru, što je nenadano dovelo do opterećenja sustava. Istovremeno je drugi operater isključio dovod vode u reaktor koja ga hladi, nakon čega je došlo do eksplozije. Prema posljednjem izvještaju iz 1991. godine, uzrok ekplozije predstavljaju greške u dizanju samog reaktora, točnije u šipkama koje kontroliraju rad reaktora. Nesreći su pridonijeli neadekvatno obučeni djelatnici elektrane. Direktor V. P. Brjuganov je prije transfera u černobilsku nuklearnu elektranu radio u termoelektrani na ugljen. Glavni inženjer Nikolaj Fomin je također imao iskustva samo na konvencionalnim elektranama. Anatolij Djatlov, zamjenik glavnog inženjera, imao je pretežito iskustva s nuklearnim reaktorima na podmornicama.
Novi sarkofag bi trebao trajati stotinu godina, u igri je doslovno život na zemlji. Kada, naime, taj pokrivač bude gotov, slijedi najteži dio, silazak u »zmajevu pećinu«, u srce reaktora koje još kuca. Što je najgore, za ovaj veliki problem, za micanje radioaktivne prašine, visoko radioaktivnih čestica te goriva, urana i plutonija, rješenja još nema. Navodno bi za taj posao trebalo između 30 i 50 godina. Za odlaganje tog otpada je predviđeno skladište vrijedno 500 milijuna eura, što bi ga gradila jedna američka tvrtka.
»Danak u krvi«
Gradnja nove zaštite podsjeća na biblijsku priču o Babilonskoj kuli, kako zbog veličine građevine, tako i zbog stručnjaka iz raznih zemalja. Ima ih 170. Normalno da vlada načelo opreza, svaki od njih ima sa sobom aparat za mjerenje radioaktivnosti, a predviđeni su redovni specijalistički liječnički pregledi.
Ukrajici su ponosni na svoj tadašnji »danak u krvi«, govoreći da su spasili svijet u neravnopravnoj borbi čovjeka protiv vremena i radijacije. Tisuće sovjetskih tehničara se bacilo u ljuti boj, platili su to zdravljem sebe i svoje djece, često i životima. Sadašnji sarkofag teoretski ima rok trajanja do 2016. godine, ali već propušta kišnicu te radioaktivne čestice odlaze u zemlju. Ne bude li sanacije, za par godina kišnica će postati radioaktivna. Vječno budni Greenpeace tvrdi da elemenata poput cezija 137 i stroncija ima u nekim ukrajinskim regijama. Černobilska zona je za svijet doslovno »nova granica«, misterioznija od osvajanja Divljeg zapada.
_______________________________
Oboljelo 270 tisuća ljudi od karcinoma
Procjene govore da je na području Ukrajine, Bjelorusije i Rusije i danas samo 20 posto zdrave djece, a u prvih 15 godina od katastrofe broj smrtnih slučajeva povezanih sa černobilskom katastrofom popeo se na gotovo 240 tisuća. Atomic Energy Agency broj žrtava svodi na 56 poginulih u nuklearki, WHO navodi 20 tisuća smrtno stradalih diljem Europe, Greenpeace broj žrtava procjenjuju na 93 tisuće. Ruska akademija znanosti smatra da je zbog nesreće 270 tisuća ljudi oboljelo od karcinoma.
