Primamljivost vlasti: Sličnosti i razlike talijanskog pokreta Pet zvjezdica Beppea Grilla i Mosta

Elio Velan

Reuters

Reuters

Zbog neodlučnog izbornog ishoda iz 2013., uz milimetarsku pobjedu ljevice i nakon neuspjelih pregovora ljevice s Pokretom 5 zvjezdica,  Italija je po prvi puta u povijesti dobila vladu kao plod velike koalicije



Teško ili gotovo nemoguće je povezati političko podrijetlo i iskustvo talijanskog pokreta Pet zvjezdica (Movimento 5 stelle) s hrvatskim Mostom. Pokret talijanskog komičara Beppea Grilla utemeljen je na nacionalnoj razini 2009. godine i od tada je kontinuirano u opoziciji. Mostovcima je trebalo tek par mjeseci da bi se upustili u avanturu vladanja s HDZ-om iako su na početku, ideološki, kao kolege iz susjedne Italije, sebe predstavljali i promovirali organizacijom koja se ne pozicionira ni lijevo ni desno.


Od pada prve talijanske republike i pojave Silvija Berlusconija, s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, Italija je pokušala na sve načine izgraditi politički sustav temeljen na dva suprotstavljena bloka, s jedne strane desnica, s druge ljevica. Činilo se da je revolucija na pragu uspjeha no, nakon izbora iz 2013. godine dogodio se obrat, upravo pojavom pokreta Pet zvjezdica. Izbori su održani nakon godinu i pol vladanja tehničke vlade Marija Montija (16. studenog 2011- 28. travnja 2013.) koja je imala zadatak popraviti kritični međunarodni rejting talijanskog gospodarstva, Tada se govorilo: Spasiti Italiju od grčkog brodoloma«. Nakon što je 2011. godine Berlusconi predao vlast tehničarima, u tek par mjeseci izborne kampanje, uz pomoć kardinalnih grešaka čelnika talijanske ljevice, Berlusconi je, još jednom, uspio povratiti političku nevinost. Na izborima, koji su održani u veljači 2013., koalicija lijevog centra predvođena Pierom Luigijem Bersanijem skupila je 10. 353.275 milijuna glasova (29,55 posto), desna opcija na čelu s Berlusconijem dobila je potporu 10.074.109 milijuna glasača (29,18 posto), razlika između dva bloka minimalna.


Vaffanculo-Day


No, veliko iznenađenje izbornog kruga bio je prodor pokreta Beppea Grilla koji je osvojio 8.797.902 milijuna glasova ili 25,56 posto birača. Mnogi su birači lijevog bloka bili uvjereni da će na konzultacijama oko sastavljanja nove vlade prevagnuti nekakvi ljevičarski duh unutar pokreta ili jednostavno netrpeljivost prema berluskonizmu no, pokret je zadržao ili ako hoćete izdržao na poziciji opozicije što u demokratskim sustavima nije beznačajna uloga, naprotiv.




»Svi ste jednaki, lopova i korumpiranih političara ima kako na lijevoj tako i na desnoj strani, mi smo protiv stranaka, naćemo odustati od naše uloge zaštitnika neposredne demokracije« govorio je Grillo koji je par godina prije izmislio, na njemu svojstven način, originalni sistem agitiranja birača putem akcije »Vaffanculo-Day«. Sam izraz je tipično talijanski, možete ga prevesti kako god hoćete, smisao se ne mijenja, najbliža hrvatska varijanta bila bi, bez uvrede, »Odjebi-Dan«.


Beppe Grillo je održao mitinge u gotovo svim većim gradovima, punio je trgove i s bine oštro napao političke stranke kao uvježbani sustav udomljavanja kriminala i korupcije, »Siete tutti uguali, vaffanculo!» (Svi ste jednaki, odjebite). Lijevo ili desno, od 2013. do danas Italija je doživjela toliko korupcijskih afera da je Grillova inicijativa bogato nagrađena. Rimski skandal (mafia capitale) pokazao je na nedvosmislen način da je ljevica jednaka desnici i obratno, svi isprljani jednakom dozom dosluha sa mafijom. Bankarski skandali koji su osiromašili na stotine tisuća štediša dokazali su da su jednako nesposobni i korumpirani kako Renzijevi tako i Berlusconijevi pajdaši, svaki sa svojim bankarskim, politiziranim, sustavom, svaki sa svojom suitom politički podobnih (gli amici degli amici) ili prijatelji prijatelja itd. itd…



U biti već tri godine stranke koje su u zadnjih dvadeset godina obnašale vlast sustavno pokušavaju dokazati da je Pokret jednak njima, da nema bitnih razlika, da su svi, s kratka, podložni korupciji. »Evo dokaza, izgubili su nevinost« izjavio je Matteo Renzi dan nakon što je pokret Pet zvjezdica izbacio iz stranke načelnicu male općine Quarto koja se nalazi u predgrađu Napulja. U toj općini koja broji oko 40 tisuća stanovnika dva puta je vlada u Rimu raspustila općinsko vijeće zbog dokazanih dosluha s Camorrom (napuljska mafija). Načelnica Rosa Capuozzo, članica pokreta 5 zvjezdica, pobijedila je na lokalnim izborima u lipnju 2015., normalno i neminovno dosuđen joj je sukob s mafijom. Vijećnik i stranački kolega Giovanni Di Robbio radio je za mafijaški klan obitelji Polverino, pokušao je potkupiti načelnicu i da bi to postigao počeo ju je ucjenjivati zbog navodnih bespravnih radova na vili Capuozzovog muža. Načelnica je izdržala pritisak no, pokret je svejedno odlučio uskratiti joj članstvo zbog toga što nije policiji prijavila prijetnje, pritiske i ucjene. »Naši članovi ne samo da moraju biti pošteni već moraju i pošteno izgledati. Izgled je jako bitan.« izjavio je jedan od čelnika pokreta Luigi Di Maio. Unatoč što je izbačena iz pokreta načelnica je ostala na svom mjestu uz potporu svih vijećnika, izašla je iz istrage čista, ali zbog toga što nije prijavila pritiske mafije pokret je zaključio da joj je izgled okrnjen. Sad, cijela se ta priča može činiti smiješnom, talibanski pristup politici mnogima se ne sviđa no, poznavajući talijanske prilike, poštenje u politici je rijetkost.



Veza između komičara i političkog  agitatora i tvorca pokreta s potporom od preko osam milijuna glasača nije slučajna jer je Grillova satira od samog početka karijere obilježena neobičnom političkom težinom. Primjer iz 1986. godine kada je Italijom vladao socijalist Bettino Craxi: tijekom televizijske emisije Grillo je Talijanima ponudio kratki dijalog između predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova na službenoj večeri u Pekingu. Martelli pita Craxija: »Čuj, ima ih milijardu a svi su socijalisti?«.»Da, i što s tim?« uzvraća Craxi, a zbunjeni Martelli će : »Pa ako su svi socijalisti komu kradu?«. Šamar Craxijevom režimu koji će doživjeti kolaps 1992. godine poznatim skandalom istrage Mani pulite (Čiste ruke) koštao je Grillu zabrane nastupanja na talijanskoj državnoj televiziji. Grillo je pokrenuo svoj blog beppegrillo.it  u siječnju 2005. godine, uz tehničku i marketinšku potporu Gianroberta Casaleggia svjetskog kompjuterskog mahera, majstora na globalnom internetskom prostoru u iskorištavanju pogodnosti mreže i promicanju ideologije tzv. E-democracy, neposredne demokracije preko novih komunikacijskih tehnologija.


Grillov blog


Grillov blog je prema podacima stručnjaka deveti na svjetskoj rang listi najposjećenijih blogova, politički je počeo djelovati preko raznih gradskih lista, doživio prve izborne uspjehe na lokalnoj razini i potom je  u listopadu 2009. godine utemeljio stranku Movimento 5 stelle. U samo četiri godine rada domogao se zavidnog položaja najutjecajnije oporbene stranke. Mnogi su nakon neuspjeha pregovora s ljevicom dan nakon izbornog trijumfa iz 2013. godine proricali kraj pokreta no, mladi su političari izdržali pritisak: prema posljednjim istraživanjima javnog mnijenja, pokret zadržava privolu 27,6 posto biračkog tijela, tek je tri posto slabiji u odnosu na Renzijevu stranku Partito Democratico, trenutno jedina je stranka koja bi mogla, u slučaju izbora, parirati ljevici Mattea Renzija. Opozicija je težak zanat naročito u Italiji gdje se svako posustajanje prema zovu vlasti tumači kao slabost.


Hrvatska nudi niz dodirnih točaka s talijanskim (ne)prilikama. Most je izabrao put vladanja s HDZ-om, i dalje sebe predstavlja kao svojevrsni garant legaliteta, strankom čistog obraza. Kažimo da se u tome donekle približava talijanskom pokretu, ali tu prestaje svaka daljnja veza, svaka sličnost, vlast je nešto drugo. Kratka digresija: zbog neodlučnog izbornog ishoda iz 2013., uz milimetarsku pobjedu ljevice i nakon neuspjelih pregovora ljevice s Pokretom 5 zvjezdica  Italija je po prvi puta u povijesti dobila vladu kao plod velike koalicije. Dio desnice prihvatio je poziv i plan predsjednika republike Giorgia Napolitana i podržao vladu Enrica Lette kojeg će mladi Renzi naknadno smjeniti pomoću unutarstranačkog obračuna. Tadašnji tajnik Berlusconijeve koalicije Popolo delle liberta’, Angelino Alfano preuzeo je ministarstvo unutarnjih poslova. Presudnu ulogu u formiranju vlade velike koalicije imao je Predsjednik Republike Napolitano koji je dokazao da, unatoč ograničenjima parlamentarne demokracije, predsjednik republike s izraženijim profilom državnika može imati, kao garant ustava i demokratskih institucija, konkretni utjecaj. Italija docet.