Palestinski predsjednik Mahmud Abas ranije je u četvrtak zatražio od Opće skupštine UN-a da de facto prizna suverenu državu Palestinu dižući promatrački status palestinskih vlasti s »entiteta« na razinu »države nečlanice«.

»Prije 65 ogdina na ovaj dan Opća skupština Ujedinjenih naroda je usvojila rezoluciju 181 koja je podijelila zemlju povijesne Palestine na dvije države i postala rodni list Izraela«, rekao je u četvrtak Abas 193-ročlanoj skupštioni gdje je dočekan ovacijama.

»Opća skupština je danas pozvana da izda rodni list realnosti države Palestine«, rekao je.

Usvajanje rezolucije implicitno priznaje palestinsku državnost unatoč prijetnjama SAD-a i Izraela da će kazniti Palestince uskraćivanjem fondova za vladu na Zapadnoj obali. 

Hrvatska je ranije najavila da će na glasovanju u Općoj skupštini UN-a biti suzdržana jer »države članice Europske unije nisu postigle zajednički stav vezan uz glasanje o rezoluciji u Ujedinjenim narodima«. Tom je prilikom hrvatska diplomacija također poručila da »Republika Hrvatska u potpunosti podupire načelo dviju država kao rješenje koje će biti postignuto kroz pregovore, a koje će u svojim temeljima imati pravo Izraela na život u miru i sigurnosti te pravo Palestinaca na vlastitu državu«.

Iz Bruxellesa su uoči glasovanja poručili da »nije stvar EU-a kako će pojedine države glasati«. Jedan od glasnogovornika Europske komisije Michael Mann tom je prilikom objavio da je europska dvadesetsedmorka usuglasila zajedničko stajalište koji potpisuje visoka predstavnica Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Catherine Ashton.

»Sveobuhvatan ispregovarani mir, koji je od presudnog interesa za Europsku uniju, kao i za sve strane u regiji, može i mora biti postignut na bazi dviju država, Izraela i Palestine, u dogovorenim granicama i mirnom i sigurnom suživotu. Gledajući unaprijed nakon današnjeg glasanja važno je za sve strane i aktere da rade na rješavanju konflikta s novim ciljem i bez odgode«, pročitao je Mann zajedničko stajalište EU-a. Na komentar novinara da je to općeniti stav, a ne odgovor na pitanje o večerašnjem glasanju, slegnuo je ramenima i odgovorio da na Općoj skupštini ne glasa Europska unija već zemlje članice«.

Prije ovog izglasavanja, palestinski teritorij kao suverenu državu bile su priznale 132 zemlje.

Nakon što je Palestini u UN-u dodijeljen status »promatračke države nečlanice« moći će se obratiti Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) u svezi s izraelsko-palestinskim sukobom. Naime, Međunarodni kazneni sud (ICC) sa sjedištem u Den Haagu nadležan je goniti osobe optužene za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine od 1. srpnja 2002., kada je na snagu stupio osnivački dokument suda, Rimski statut.

Do danas je 121 država ratificirala Rimski statut, no Izrael nije među njima, a nisu ni tri stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a: Sjedinjene Države, Kina i Rusija.

ICC ne može goniti države već samo pojedince i to u slučaju da su zločini počinjeni na teritoriju države potpisnice Rimskog statuta ili države koja priznaje nadležnost ICC-a, odnosno ako je počinitelj državljanin takvih država. Postoje i iznimke, no mali su izgledi da budu primijenjene na palestinski slučaj.

Naime, ICC-u je moguće obratiti se na tri načina. Istragu može otvoriti tužiteljstvo na zahtjev države potpisnice Rimskog statuta. Također, tužiteljstvo može otvoriti istragu na vlastiti poticaj uz odobrenje sudaca, a treći je način otvaranje istrage na zahtjev Vijeća sigurnosti UN-a. Upravo je ova treća mogućnost jedina moguća za istrage o državi koja nije potpisnica Rimskog statuta i bila je korištena u slučaju Libije. No, s obzirom da su Sjedinjene Države tradicionalni saveznik Izraela i imaju pravo veta u VS UN-a, mali su izgledi za primjenu takve opcije u palestinskom slučaju. 

Najvažnije rezolucije UN-a o Palestini

Navodimo neke od najvažnijih rezolucija Ujedinjenih naroda o Palestini uoči glasovanja u Općoj skupštini UN-a o podizanju palestinskog statusa u UN-u s »entiteta« na »promatračku državu nečlanicu«.

– Rezolucija 181 iz 1947. godine. Općenito poznata kao takozvani »Plan podjele«, ova je rezolucija odredila ustanovljavanje jedne arapske države i jedne židovske države u bivšem britanskom mandatu u Palestini.

– Rezolucija 194 iz 1948. godine. Nakon rata 1948. zbog osnivanja Izraela ova je rezolucija tražila omogućavanje povratka izbjeglica koji žele živjeti u miru sa svojim susjedima, demilitarizaciju i internacionalizaciju Jeruzelema te slobodan pristup svetim mjestima.

– Rezolucija 242 iz 1967. godine. Vijeće sigurnosti je nakon mnogo pregovora usvojilo rezoluciju koja postavlja načela za uspostavu mira i povlačenje izraelskih oružanih snaga s teritorija zauzetih u ratu te godine. Rezolucija je također pozivala i na »postizanje pravednog rješenja za problem izbjeglica«.

– Rezolucija 3236 iz 1974. godine. Opća skupština je potvrdila prava palestinskog naroda uključujući i samoodređenje bez vanjskog uplitanja, pravo na nacionalnu neovisnost i suverenitet i pravo na njihov povratak u njihove domove i imovinu.

– Rezolucija 465 iz 1980. godine. Rezolucija je osudila izraelsku politiku »naseljavanja dijela njegovog stanovništva i novih useljenika« na okupiranim teritorijima, uključujući Zapadnu obalu, Pojas Gaze i Golansku visoravan. Ona je ta naselja ocijenila kršenjem četvrte ženevske konvencije koja se odnosi na zaštitu civila u vrijeme rata.

– Rezolucija 681 iz 1990. godine. Usvojena nakon smrtonosnih nemira u jeruzalemskom starom gradu ova je rezolucija osudila odluku Izraela da deportira Palestince, koju je Izrael obrazložio kao nužnu iz razloga sigurnosti.

– Rezolucija 1397 iz 2002. godine. Ova je rezolucija Vijeća sigurnosti formalno potvrdila viziju rješavanja izraelsko-palestinskog sukoba po kojoj »dvije države, Izrael i Palestina, žive jedna pored druge unutar sigurnih i priznatih granica«. Rezolucija je također izrazila »duboku zabrinutost« zbog nasilja u ustanku koji je izbio nakon propalih mirovnih pregovora 2000. godine.

– Rezolucija 66/17 iz 2012. godine. Ova je rezolucija Opće skupštine ponovno potvrdila nezakonitost izraelskih naselja na okupiranim teritorijima koje Palestinci traže za svoju državu, uključujući istočni Jeruzalem. Ona je također potvrdila pravo Palestinaca na uspostavu njihove neovisne države.