Stranka »Balkanskog krvnika« Slobodana Miloševića – Socijalistička partija Srbije – na minulim parlamentarnim izborima u susjednoj zemlji osvojila je najviše zastupničkih mjesta od 2000. godine naovamo. Na posljednjim izborima pod režimom zloglasnog srpskog političara koji je život skončao u pritvorskoj jedinici Međunarodnog suda za ratne zločine SPS je osvojio 37 mandata, a sad će u srpskom parlamentu mjesto naći 44 zastupnika koalicije predvođene »srpskim socijalistima«. Činjenica da je vrlo dobar izborni uspjeh SPS zabilježio udružen s Partijom ujedinjenih penzionera Srbije i strankom Jedinstvena Srbija političke analitičare nije omela u zaključku da je Miloševićev duh oživio u liku njegovog nasljednika – Ivice Dačića.

Za ovakvu ocjenu postoji niz razloga, a najvažniji je svakako činjenica da je Ivica Dačić u Miloševićevo vrijeme obnašao niz istaknutih dužnosti pa je između ostalog bio i njegov glasnogovornik. Iz tog vremena pamte se Dačićevi napadi na lidere oporbe, koje je redovito nazivao stranim plaćenicima. 

– Vuk Drašković je potpuno pod stranom kontrolom, a njegovo ponašanje je u skladu s onima koji ne misle dobro našem narodu. Stranke okupljene u Savezu za promjene bile su i ostat će marginalne, a što se tiče našeg predsjednika Slobodana Miloševića – on je kod njihovih gazda iz inozemstva jasno i precizno definiran kao prepreka porobljavanju i zato nas ne čudi što je jedan od zahtjeva da on podnese ostavku, grmio je devedesetih na konferencijama za novinare Dačić. 

Kad je Slobodan Milošević u lipnju 2001. godine izručen Haagu stranka je ostala bez predsjednika. Formalno je njezin prvi čovjek još uvijek bio Milošević, ali SPS je bio raspadu. Predsjedničko mjesto u stranci Dačić je preuzeo 2006. godine, nakon Miloševićeve smrti, da bi iduće 2007. godine SPS na izborima zabilježio najlošiji izborni rezultat od svog osnutka. Stranka je dobila svega 16 od 250 zastupničkih mjesta. U to vrijeme vjerovalo se da SPS nepovratno tone, ali Ivica Dačić našao je model političkog opstanka. 

Politički uzlet

Srbiju su 2008. godine zatekli novi, izvanredni izbori, na kojima je Dačićev SPS prvi put nastupio s današnjim koalicijskim partnerima – Partijom ujedinjenih penzionera Srbije i Jedinstvenom Srbijom. Osvojili su 22 zastupnička mandata i ušli u koalicijsku vladu s Demokratskom strankom Borisa Tadića. Dačić je dobio mjesto ministra unutarnjih poslova i priliku za ozbiljan politički uzlet. Mnogi nezavisni intelektualci Borisu Tadiću ni danas ne mogu oprostiti što je Miloševićevom nasljedniku i SPS pružio takvu šansu. 

– Poslije pada Miloševića ništa se stvarno i suštinski u Srbiji nije promijenilo, tako da uspjeh SPS-a i nije neko iznenađenje. Možda se u Hrvatskoj to ne primijeti, jer naši se, znate, politički drugačije ponašaju kad se druže s vašim političarima, kaže za naš list najugledniji beogradski odvjetnik Srđa Popović. 

Govoreći o Ivici Dačiću on ističe da se aktualni predsjednik SPS-a nije distancirao od politike koju je ova stranka vodila 90-ih godina. 

– Naprotiv, on jako pazi da to ne uradi, jer bi tako izgubio birače koje ima. Bio je portparol Slobodana Miloševića i ne može to promijeniti. On da jednu izjavu da su oni nova stranka u odnosu na devedesete, a potom pet izjava da se SPS nema čega stidjeti. U njegovim govorima uvijek se osjeća neka prijetnja, bilo da je prikrivena ili izrečena. On osjeća da njegovo biračko telo voli autoritarne ljude, one koji prijete hapšenjima. Preslikao je politički ton Slobodana Miloševića: odlučnost i nepopustljivost. Njega je stvorila Demokratska stranka Borisa Tadića, on je njihov frankenštajn. Ta priča s nacionalnim pomirenjem koju je lansirao Tadić, to je stvorilo, odnosno održalo Dačića i njegovu partiju i sad nema nazad, zaključuje Srđa Popović. 

Nizom kontroverznih izjava i poteza koje je povukao na mjestu ministra unutarnjih poslova Dačić je pokazao da Popovićeva ocjena nipošto nije pretjerana. Na trenutke on će javnosti dati razlog da se distancira od Slobodana Miloševića i njegove politike, ali neće se libiti pozvati se na bivšeg šefa kad god mu to odgovara. 

Zabluda naroda

– Kada je riječ o partiji čiji sam predsjednik, smatram da treba da sagledamo sve ono što je bilo prije 2000. i izvučemo pouke kako se to više nikad ne bi ponovilo. U tom smislu mogli bismo se ispričati građanima zbog problema koji su nastajali u to vrijeme, zbog kojih smo možda dijelom bili krivi mi, dijelom opća situacija u kojoj smo se tada nalazili, rekao je Miloševićev nasljednik početkom godine. Kad je donesena sudska odluka kojom se Miloševićevoj obitelji oduzima vila na Dedinju, Dačić će je prokomentirati ovako: »Kad god postoji kriza ili iskopavamo Dražu Mihailovića ili je kriva porodica Milošević. Dajte više da završimo s tom našom prošlošću. Dokle će Milošević biti alibi za sve koji su došli poslije njega.« 

U minuloj predizbornoj kampanji, pak, učinit će sve da birače podsjeti na srbijanskog vožda. 

– Izbori 6. svibnja su prilika da se ispravi 5. listopada. Nakon 5. listopada ustanovljena je neka nova politika, došli su neki novi ljudi koji su navodno željeli donijeti bolji život građanima, a donijeli su uništavanje i zatvaranje tvornica, istjerivanje radnika, ustvrdio je aludirajući da su protesti koji su doveli do Miloševićevog pada bili zabluda srbijanskog naroda. Na predizbornom skupu u Čačku, u kampanji vođenoj pod sloganom »Jasno, čvrsto, odlučno«, Dačić se direktno poziva na Miloševića. 

– Slobodan Milošević je na Kosovu Polju svojevremeno rekao ‘niko ne sme da vas bije’, a ja poslije 25 godina kažem ‘niko ne sme da vas laže’, poručio je svojim simpatizerima, pozivajući ih »da glasaju za državu socijalne pravde u kojoj će svi biti jednaki«. 

Recipročna mjera

Potezi koje je povlačio na mjestu ministra policije, koje je vješto koristio u svrhu političke promocije, još su skandalozniji nego njegove izjave o prevari koja, tvrdi, leži u rušenju Miloševićevog režima. Nakon što je koncem ožujka kosovska vlast uhitila četvoricu Srba, na graničnom prijelazu s Kosovom srbijanska policija uhitila je dvojicu Albanaca, jednog zbog navodne špijunaže, a drugog po potjernici Policijske uprave Beograd zbog navodne trgovine narkoticima. Ministar policije Dačić to uhićenje objasnio je kao – recipročnu mjeru. 

– Ako netko želi da se natječe u hapšenju imamo i mi odgovor. Ovo je sramotno što međunarodna zajednica tolerira, sramota je da se hapse ljudi koji nisu počinili nikakvo krivično djelo i otvara pitanje kako se zapravo primjenjuju postignuti dogovori. Ovakve situacije očigledno više ne mogu da prođu bez recipročnih mjera, ustvrdio je. Da ne bi bilo zabune, prisnažio je i da će »u narednom periodu biti uhapšen svatko tko ugrožava ustavni poredak Srbije, sve dok se ne oslobode Srbi koji su uhapšeni na Kosovu.« Ovakvim odnosom prema Kosovu te stalnim zagovorom Republike Srpske Ivica Dačić želio se prije izbora prikazati kao branitelj srpstva, što je platforma na kojoj je početne uspjehe ostvarivao njegov bivši šef Slobodan Milošević. Gledajući Dačića kako nastupa u predizbornoj kampanji, malo kome na pamet nije pao srpski »vožd« koji je skončao u ćeliji ne dočekavši kraj suđenja na Međunarodnom sudu za ratne zločine. Dačić je »skinuo« njegovu retoriku, politički ton pa čak i geste. S pozornica kojima je dominirala socijalistička ikonografija nerijetko je nastupao s izrazito nacionalističkih pozicija, a ta kombinacija na koncu je dala željene rezultate. Koalicija koju je predvodio dobila je 14,51 posto glasova, što je bilo dovoljno da postane neizbježan koalicijski partner svakom tko želi sastaviti novu vladu. Osokoljen ovom činjenicom Dačić je u izbornoj noći rekao: 

»Ne zna se tko će postati predsjednik, ali sasvim je jasno tko će biti premijer.« 

Korištenje medija

Premijerska pozicija, međutim, dala bi mu i najvažniju ulogu u životu zemlje i teško je za vjerovati da će Boris Tadić i njegova Demokratska stranka pristati na ovaj ustupak SPS-u. Dogovor SPS-a i DS-a već je, čini se, postignut, Dačić je podržao Borisa Tadića u drugom krugu predsjedničkih izbora, ali još uvijek nije poznato što će dobiti zauzvrat. Srbijanski političar i psiholog, osnivač Socijaldemokratske unije Žarko Korać za naš list kaže da Dačićev uspjeh nije takav kakvim ga on želi prikazati. 

– Mislim da je uspjeh Ivice Dačića relativniji nego što izgleda. On ga je vrlo vješto pripisao sebi, ali u toj koaliciji bio je i PUPS te Jedinstvena Srbija. On sam ima 24 zastupnička mjesta, a prema našim izračunima njegova snaga je oko osam do devet posto. On je sebe na mjestu Ministra unutrašnjih poslova projektirao kao jakog čovjeka režima. Vrlo beskrupulozno je koristio tu poziciju. Hapsio je Albance dan uoči izbora. Želio je poručiti – ja se obračunavam s Albancima. Također, on se želi nametnuti kao najagilniji borac protiv korupcije i kriminala. Vrlo vješto je koristio medije; pojavljivao se na svakoj press konferenciji policije, kad god bi bilo neko veće uhićenje. Međutim, on je uzeo komadić nacionalističkog biračkog tijela koje je okrenuto SPS-u, Koštunici i Naprednjacima – umivenim radikalima, zaključuje Korać.

Ipak, ovakvo političko uskrsnuće SPS-a, nastupi i retorika Ivice Dačića mnoge u Srbiji i okolnim zemljama natjerali su da se zapitaju u kojoj mjeri još uvijek živi politika Slobodana Miloševića i kako današnja Srbija gleda na čovjeka kojeg svijet poznaje kao jednog od zloglasnih diktatora s kraja stoljeća.