RIJEKA – Visoko patogeni H5N1 probio je i posljednju veliku prirodnu barijeru na planetu te stigao na australski kontinent, koji je zahvaljujući geografskoj izoliranosti godinama ostajao izvan globalnog širenja ovog virusa.

Prvo ozbiljno upozorenje stiglo je s udaljenog Heard Islanda, australskog subantarktičkog teritorija više od 4.000 kilometara jugozapadno od Pertha. H5N1, odnosno njegova globalno raširena varijanta 2.3.4.4b, ondje je u studenome 2025. potvrđen u uzorcima južnih morskih slonova, a naknadno i kod antarktičkih krznaša i gentoo pingvina.

U lipnju je pao i posljednji kontinentalni bastion. H5N1 iste globalno raširene varijante prvi je put potvrđen kod divljih morskih ptica na australskom kopnu, nakon nalaza dviju uginulih ptica u Zapadnoj Australiji.

Australija se i ranije suočavala s visoko patogenom ptičjom gripom, uključujući izbijanja H7 virusa u peradi 2024. i 2025. godine. Ona su, međutim, iskorijenjena i nisu bila povezana s globalno raširenim H5N1.

Virus se širi

Nakon prvih nalaza situacija se brzo mijenjala. Nakon prvih nalaza situacija se brzo mijenjala. Prema najnovijim podacima australske vlade, do 21. kolovoza evidentirano je 297 pozitivnih događaja povezanih s H5 kod divljih životinja.

Od 12. kolovoza vlasti su promijenile način izvještavanja pa se više ne broje pojedinačne zaražene ptice, nego događaji, od kojih svaki može obuhvatiti jednu ili više životinja.

Posebnu zabrinutost izazvala je potvrda H5 kod uginulog malog pingvina na Phillip Islandu u Victoriji, području poznatom po velikoj koloniji te vrste. Pokrenut je program kojim bi trebalo biti cijepljeno više od 5.000 malih pingvina na Phillip Islandu i u St Kildi, pri čemu bi svaka ptica trebala primiti dvije doze cjepiva.

Za sada postoji i jedna iznimno važna dobra vijest: H5 nije potvrđen u peradi niti u australskom sustavu poljoprivredne proizvodnje. Jedna od ključnih linija obrane stoga je spriječiti prelazak virusa s divljih ptica na komercijalne uzgoje.

Povijest H5N1 seže tri desetljeća unatrag. Njegov prethodnik identificiran je 1996. kod gusaka u kineskoj provinciji Guangdong, a virus je dugo bio prvenstveno problem domaće peradi, uz povremene prijenose na ljude koji su bili u bliskom kontaktu sa zaraženim životinjama.

Veliki preokret donijelo je širenje varijante 2.3.4.4b, čija globalna epizootija traje od 2020. Divlje ptice postale su ključni nositelji širenja, a H5N1 posljednjih je godina zahvatio Aziju, Europu, obje Amerike, Antarktiku i subantarktičke otoke te naposljetku Australiju.

Posebnu zabrinutost izaziva sposobnost virusa da prelazi barijeru između vrsta. Infekcije su potvrđene kod brojnih sisavaca, uključujući morske sisavce, dok se u Sjedinjenim Državama virus proširio i među stadima mliječnih goveda.

Niski rizik

Upravo zbog infekcija sisavaca H5N1 pozorno prate zdravstvene organizacije. No njegovo širenje među životinjama ne znači da je čovječanstvo pred novom pandemijom. Rizik za opću populaciju trenutačno se procjenjuje niskim, dok za ljude koji su profesionalno ili često izloženi zaraženim životinjama može biti nizak do umjeren. Ključno je da za kladu H5N1 koja se sada širi Australijom nije zabilježen prijenos s čovjeka na čovjeka.

To ipak nije razlog za opuštanje. Virusi influence stalno se mijenjaju, zbog čega stručnjaci pomno prate infekcije sisavaca i moguće genetske promjene koje bi virusu mogle olakšati prilagodbu čovjeku.

Najvažnija obrana ostaje sprječavanje kontakta peradi s divljim pticama, stroga higijena i biosigurnost na farmama te zaštita ljudi koji rade sa životinjama. Građanima se savjetuje da bolesne ili uginule divlje ptice i sisavce ne diraju, nego njihovu pojavu prijave nadležnim službama.

Australija je zahvaljujući geografskoj izoliranosti godinama uspijevala zadržati globalno rašireni H5N1 izvan kontinenta. Taj je zid sada probijen. Sljedeća bitka više nije kako spriječiti njegov dolazak, nego kako ograničiti širenje, zaštititi poljoprivredu i sačuvati neke od najjedinstvenijih životinjskih populacija na planetu.