Europski su dužnosnici neobično toplim riječima dočekali inauguraciju novog američkog predsjednika Joe Bidena. Ipak, komentatori ne vjeruju da će se europsko-američka povezanost vratiti na staro, tamo gdje je bila prije nego što je administracija Donalda Trumpa pogoršala odnose s gotovo cijelim svijetom, pa i europskim saveznicima.

Primjerice, dok su se Sjedinjene Države bavile sobom i dramatičnim prijenosom vlasti nakon izbora, Europska komisija je politički vakuum u Washingtonu iskoristila kako bi smanjila svoju ovisnost o SAD-u i njegovoj ćudljivoj politici. Komisija je proteklog tjedna objavila namjeru da ojača ulogu eura u međunarodnoj trgovinskoj razmjeni te da unaprijedi vlastitu financijsku infrastrukturu kako bi Europa bila neovisnija od dolara.

EU se opekao

Naravno, nitko ne vjeruje da će Europska unija bitno ugroziti položaj dolara kao dominantne svjetske valute, u kojoj se već desetljećima odvija barem 60 posto međunarodne trgovine. Međutim, Uniju je opekla činjenica da su vlasti u Washingtonu tijekom Trumpa kao nikada dosad počele dominantnu ulogu dolara koristiti kao političko sredstvo za nametanje američkih interesa drugim zemljama.

Najslikovitiji primjer je naprasni izlazak Washingtona iz nuklearnog sporazuma s Iranom (JCPOA) tijekom 2018., kada je SAD uveo ponovne, jednostrane sankcije protiv te zemlje. Iako su se ostale potpisnice sporazuma, među ostalima Njemačka i Francuska, usprotivile Trumpovu potezu, kompanije europskih zemalja ipak su morale prekinuti unosne poslove s iranskim tvrtkama. Nisu imale izbora, jer je SAD zahvaljujući svom utjecaju u međunarodnom platnom sustavu SWIFT, sa sjedištem u Belgiji, koji provodi financijske transakcije među državama, isključile Iran iz tog sustava. Francuske i njemačke kompanije morale su obustaviti poslovanje s Iranom, a ako bi ga nastavile zaobilaznim putem, zaprijetile bi im američke »eksteritorijalne« sankcije i prekid unosnih poslova sa SAD-om.

»Jednostrane akcije trećih zemalja naškodile su trgovini i investicijama«, službeno je ocijelnila Europska komisija, obrazlažući zašto želi ojačati ulogu eura i vlastitu financijsku infrastrukturu. Već potkraj Trumpova mandata članice Unije pripremile su pokretanje paralelnog europskog platnog sustava za međunarodne transakcije, neovisnog o SWIFT-u, kako bi mogle nesmetano nastaviti trgovinu sa zemljama koje Washington kažnjava. Treba imati na umu da SAD trenutačno provodi različite oblike sankcije protiv 40 zemalja u svijetu, među kojima su najpoznatije Rusija, Iran, Kina, Venezuela, Kuba. Nikad se ne zna kada će Washington proširiti taj popis i tko će se na njemu naći. Međutim, na pritisak iz SAD-a, Bruxelles je privremeno zastao s pokretanjem paralelnog međunarodnog platnog sustava – iako nešto slično već pripremaju Kina i Rusija, koje se također žele zaštititi od proizvoljnih američkih sankcija.

Strateška autonomija

Sada, kada je iz Unije istupila Velika Britanija, u kojoj se nalazio i europski financijski centar, Bruxelles dodatno ponukan na stvaranje vlastite financijske infrastrukture, na jačanje vlastitog tržišta kapitala. Unija želi raširiti trgovinu prirodnim plinom i sirovinama u eurima, a ne u dolarima. Ukratko, želi zadobiti »stratešku autonomiju« u međunarodnim odnosima, a usput zaštititi svoje kompanije od američkog sankcijskog voluntarizma. »EU bi trebao razviti mjere za zaštitu operatora iz EU-a u slučaju da treća zemlja natjera infrastrukture financijskog tržišta sa sjedištem u EU-u da se usklade s njezinim jednostrano usvojenim sankcijama, ili putem drugih načina koji ometaju legitimne operacije EU-a«, objavila je Komisija, iako nijednom riječju nije imenovala SAD kao remetilački faktor.

Jačanje uloge eura, naravno, nije jedini veliki potez Unije u težnji za samostalnijom ulogom u svijetu, manje ovisnoj o Americi. Tijekom političkog vakuuma u Washingtonu, na samom kraju prošle godine, odlučila je načelno potpisati veliki investicijski sporazum s Pekingom, koji će gospodarstvo Europske unije preusmjeriti na Kinu. Azijski je div prošle godine postao najveći trgovinski partner EU-a, ostavivši SAD na drugom mjestu. Najkasnije za deset godina, Kina će postati najveće gospodarstvo u svijetu, na koje se Europa želi čvrsto priključiti. Investicijski sporazum Bruxellesa i Pekinga naišao je na oštre reakcije američkih dužnosnika i medija, koji tvrde da je Europa time nanijela udarac SAD-u te omogućila rastućoj Kini novu diplomatsku pobjedu.

Za razliku od SAD-a koji Kinu smatra isključivo »strateškim suparnikom«, europski sporazum s Pekingom potvrdio je da EU u Kini vidi ne samo rivala, nego i »strateškog partnera«. Pitanja ideologije i ljudskih prava, koje je Washington počeo smatrati najvažnijim u odnosima s Pekingom, Europska unija očito je gurnula u sjenu, a u prvi plan stavila pitanja na kojima s Kinom može surađivati. To pokazuje da će SAD imati velikih problema ako Biden bude ustrajavao na okupljanju saveznika u jedinstvenu frontu, kako bi pokušao izolirati Kinu te obuzdati njezin rastući gospodarski i politički utjecaj u svijetu.

Europa odahnula

S druge strane, nema nikakve sumnje da je Europa odahnula nakon inauguracije Bidena u kojem vidi priliku za jačanje suradnje saveznika s obiju strana Atlantika. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen je istaknula da Bidenovim dolaskom »Europa ponovno ima prijatelja i Bijeloj kući nakon četiri duge godine« te da sviće »nova zora« u odnosima SAD-a i Unije. Štoviše, predsjednik Europskog vijeća Charles Michel odmah je Bidenu predložio stvaranje novog temeljnog ugovora o odnosima EU-a i SAD-a. »Danas je prilika za obnovu naših transatlantskih odnosa, koji su uvelike patili u proteklim četirima godinama«, kazao je Michel. Znakovito je, međutim, da Michel pritom nije upotrijebio nikakve hladnoratovske tonove i nije SAD i Uniju pozvao na zbijanje redova protiv »neprijatelja« poput Kine i Rusije. Naprotiv, Michel je upozorio kako se svijet u proteklim četirima godinama jako promijenio. Predložio je Bidenu da EU i SAD »izrade novi temeljni paket za jaču Europu, jaču Ameriku i jači svijet«.

Predsjednik Europskog vijeća, očito, traži teme na kojima može surađivati ne samo s Amerikom, nego i ostatkom globaliziranoga svijeta, koji ima sve više zajedničkih nevolja. Tako je Michel istaknuo jačanje multilateralne suradnje, borbu protiv pandemije, obuzdavanje klimatskih promjena – sve ono što je Trump doveo u pitanje. Michel je ponudio SAD-u i zajednički rad na ekonomskom oporavku koji uključuje digitalnu transformaciju te na udruživanju snaga za sigurnost i mir. Europski dužnosnici, puni nade, toplo su pozdravili činjenicu da je Biden među prvim potezima najavio povratak SAD-a u Pariški klimatski sporazum i u članstvo Svjetske zdravstvene organizacije – jer to pokazuje novu spremnost Washingtona za rješavanje globalnih nevolja.
Još je prerano reći hoće li Bidenova politika zaista staviti naglasak na suradnju s ostalim zemljama te hoće li ublažiti Trumpove hladnoratovske tonove i stvaranje ideoloških podjela u svijetu. Međutim, činjenica jest da se nakon četiri godine Trumpove administracije svijet zaista jako promijenio, postao je nepovratno multilateralan i više ne trpi američku komandantsku, hegemonističku ulogu. Prepreka takvoj američkoj ulozi nije samo rastuća Kina, koja zajedno s Rusijom ne želi popustiti američkim pritiscima, već i sve samosvjesnija Europa. Ni ona više ne želi slijepo slušati ono što kaže Washington.​