Očekivani gubitak 22 milijuna radnih mjesta u Sjedinjenim Američkim Državama u travnju ove godine vjerojatno je najstrmiji pad od Velike depresije i najjasniji pokazatelj kako pandemija koronavirusa pogađa najveće svjetsko gospodarstvo. Paul Krugman, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, izjavio je da se stopa nezaposlenosti za travanj približava vrhuncu nezaposlenosti u vrijeme Velike depresije i da je gora od nezaposlenosti u 1930-im godinama. Pad potrošnje i ulaganja, trgovine, produktivnosti i tržišta nekretnina pokazuju razoran učinak mjera izolacije koje su nametnule savezne države i lokalne vlade sredinom ožujka kako bi usporile širenje bolesti.

Reuters se poziva na vlastite evidencije i anticipira da će mjesečno izvješće pokazati gubitak radnih mjesta u svim sektorima gospodarstva, s velikim otpuštanjima u ugostiteljstvu, hotelijerstvu, turizmu i drugdje. Procjene predviđaju gubitak do čak 35 milijuna radnih mjesta, a agencija AFP poziva se na ekonomiste koji očekuju gubitak 28 milijuna radnih mjesta. Ukupno je 26,5 milijuna ljudi zatražilo naknadu za nezaposlenost, a 16,2 milijuna bilo je u tom režimu u tjednu od 12. travnja, kad je vlada pozvala poduzeća i kućanstva da podnesu zahtjeve.

Vrijeme pandemije koronavirusa uspoređuje se s periodom takozvane Velike depresije, ili s pošasti kuge i Španjolske gripe, no povjesničari smatraju da okolnosti nekad i danas nisu iste i da takve stvari ne bi trebalo uspoređivati. Što će nam donijeti razdoblje nakon korone, odnosno kakvih će razmjera biti posljedice, tek će se vidjeti. U tom smislu Velika gospodarska kriza, Velika ekonomska kriza ili Velika depresija može nam biti podsjetnik, pouka i upozorenje. Velika depresija naziv je za teški slom cijelih nacionalnih gospodarstva u svim važnijim industrijskim državama, koja je počela 1929. godine, a očitovala se, između ostalog, slomom cijelog niza privrednih subjekata, masovnom nezaposlenošću i deflacijom.

U početku je lagani pad rasta svjetski vodećeg gospodarstva SAD-a doveo spekulativno precijenjeno tržište dionicama i drugim vrijednosnim papirima u listopadu 1929. do sloma (»crni petak«). To je dovelo do okretanja tokova kapitala. Kapital, koji je u godinama prije toga bio investiran u druge nacionalne ekonomije, na brzinu je povlačen. U Europi, ali i u drugim zemljama svijeta, je to povlačenje kapitala izazvalo najteže oblike krize u njihovim ionako slabim ekonomijama. U cijelom lancu događanja došlo je do masovne nezaposlenosti i ogromnog pada međunarodne razmjene.
U raznim državama se na izazove reagiralo različito: polazeći od Skandinavije, a naročito Švedske, demokracije koje su funkcionirale počele su, prelazeći u socijalne države, s intervencijama u tržišna događanja.

Kolebljive pokušaje interveniranja američkog predsjednika Hoovera je njegov nasljednik Franklin D. Roosevelt od 1933. pojačao, a skup primijenjenih mjera ostao je u ekonomskoj teoriji poznat pod nazivom New Deal. Najpoznatija mjera je bilo financiranje javnih radova, kao mjere za pokretanje investicija. Mnoge države, poput Velike Britanije, tada odustaju od povezivanja vrijednosti svojih valuta uz zlato (što je do tada bilo pravilo) kako bi barem sačuvali svoje valutne rezerve. Druge države (Weimarska Republika) su pokušale jačanjem vrijednosti svojih valuta dovesti pod kontrolu raspad ekonomije, što je imalo za posljedicu katastrofalni pad standarda i dovelo do ogromne socijalne krize. To je, opet, otvorilo put radikaliziranju politike i u Njemačkoj pogodovalo usponu nacionalsocijalizma.

U SAD-u, gdje je sve počelo, nakon sloma čitave ekonomije, svaki četvrti Amerikanac je ostao bez posla, tako da je oko 15 milijuna ljudi bilo nezaposleno.

Velika depresija naišla je na obradu i u književnim djelima.

Jedan od najpoznatijih primjera je roman »Plodovi gnjeva« američkog pisca Johna Steinbecka objavljen 1939. godine. Nagrađen je Pulitzerovom nagradom, a 1940. godine snimljen je i istoimeni film u režiji Johna Forda. Tijekom Velike depresije siromašna obitelj Joad primorana je napustiti svoj dom. Upućuju se prema Kaliforniji zajedno s tisućama drugih obitelji koje su prisiljene napustiti svoja imanja. Ubrzo primjećuju da je broj slobodnih poslova vrlo mali i da samo dobivaju poslove koji su loše plaćeni. Obitelj Joad živi u siromaštvu, s urušenim snovima…

Roman velikim dijelom opisuje nemilosrdnost koju bogati zemljoposjednici pokazuju prema siromašnim doseljenicima, ali također i pripadnost i solidarnost koja raste među siromašnim tragačima za srećom, koji su svi došli u Kaliforniju s istim snom o boljem životu. Po dolasku, međutim, otkrili su da ih Kalifornija nije ni trebala ni željela. Nagnali su ih, kao stoku, u bijedne i turobne vladine, kako su ih zvali, »sanitarne logore«, kojima su harale glad i bolesti. Steinbecka je list San Francisco News poslao u te logore, da izvijesti o situaciji. S notesom u ruci, on je i prošao uzduž i poprijeko kalifornijske doline koju je dobro poznavao iz djetinjstva, od jednog radničkog logora do drugoga, i u jednom od svojih prvih izvještaja ovako opisao sudbinu tih ljudi koji će i postati inspiracija za pisanje romana: »U Kaliforniju obično stižu bez ičega, jer i zadnje su resurse iscrpili da bi došli do kraja puta, bili prisiljeni prodavati čak i pokrivače i posuđe, alat i oruđe, da bi mogli kupiti benzin do Kalifornije. Stižu zbunjeni, iznureni, u stanju polu-izgladnjelosti, sa samo jednom potrebom koju je trebalo smjesta riješiti – posao pronaći, po bilo kakvoj plaći, da bi obitelj imala što jesti.« U jednom logoru, nedaleko njegova rodnog Salinasa, Steinbeck je zatekao oko 2.000 ljudi natiskanih u jedno skrovište, mnogi s groznicom, upalom pluća, trbušnim tifusom, tuberkulozom. Hrane je bilo malo, pitke vode još manje.

Taj je njegov roman privukao pozornost cijele zemlje na situaciju radnika migranata. Podršku knjizi odmah je izrazila i prva dama Amerike, Eleanor Roosevelt. Ubrzo su ogromna savezna sredstva bila odobrena za pomoć onima u Kaliforniji. Došlo je i do promjena u zakonu o radu, a Steinbeckov je roman postao i katalizator promjene ponašanja samih stanovnika Kalifornije od kojih mnogi, tada, nisu bili u potpunosti svjesni toga koliko je težak bio položaj migranata. Kao književni klasici Velike depresije spominju se i »The Big Money« Johna Dos Passosa, »The American Jitters« Edmunda Wilsona i »Let Us Now Praise Famous Men« Jamesa Ageeja.