ZAGREB – Široj javnosti je promaknula vijest da je 15 azijsko-pacifičkih zemalja na čelu s Kinom potpisalo najveći trgovinski sporazum u svijetu, koji potvrđuje da se središte globalnoga gospodarstva iz Amerike i Europe definitivno seli u Aziju. Taj sporazum dodatno će ubrzati razvoj azijskih zemalja te ojačati ekonomsku i političku ulogu Kine u regiji i svijetu, smatraju analitičari.

»Sveobuhvatno regionalno ekonomsko partnerstvo«, skraćeno RCEP, potpisano je prošlog vikenda na virtualnom sastanku 15 zemalja u Hanoju, dok su Sjedinjene Države i Europska unija zaokupljene američkim izborima i unutarnjim pitanjima. Inicijativu za najveći trgovinski blok u svijetu pokrenulo je prije osam godina 10 članica ASEAN-a, koje se često naziva malim azijskim tigrovima. Nakon dugotrajnih međudržavnih pregovora u RCEP su se uključile i Kina, Japan, Južna Koreja, Australija te Novi Zeland. Sporazum treba stupiti na snagu najranije iduće godine, a okupit će zemlje s trećinom svjetskog stanovništva i 30 posto gospodarstva, što nadilazi ekonomsku snagu EU-a, odnosno SAD-a.

U Washingtonu sporazum RCEP nije naišao na topao prijam, jer je sklopljen unatoč tome što administracija predsjednika Donalda Trumpa vodi snažnu diplomatsku akciju za izolaciju Kine među azijskim zemljama. Pozivajući se na »sigurnosnu opasnost« od komunističke partije u Pekingu, državni tajnik Mike Pompeo u listopadu je u Tokiju okupio vođe Japana, Indije i Australije. Na čelu sa SAD-om, te bi zemlje u sklopu Indo-pacifičke osovine trebale obuzdati širenje utjecaja Kine, prema želji Washingtona. No, trgovinski sporazum u glavnom gradu Vijetnama razvodnjava američke napore.

Vrata za Indiju

Promatrači tvrde da se ne treba čuditi što su američki saveznici Japan, Južna Koreja, Australija i Novi Zeland pristupili RCEP-u. Kina je posljednjih godina svima njima postala glavni trgovinski partner. Njihovi ekonomski izgledi jako su ovisni o Kini, osobito danas, kada je ta zemlja prva obuzdala pandemiju te pokrenula novi ciklus gospodarskog rasta – dok EU i SAD klize u novu recesiju.

Kineski premijer Li Keqiang je potvrdio da su zemlje RCEP-a u prva tri kvartala ove godine već postale najveći trgovinski partner njegove zemlje, prestigavši tako Europsku uniju, dok SAD ostaje najjači pojedinačni gospodarski čimbenik u svijetu. Trumpova administracija povela je trgovinski i tehnološki rat s Pekingom, što je dovelo do smanjenja američko-kineske trgovine te ekonomskog preusmjeravanja Kine na jugoistočnu Aziju, a djelomice i na Europu.

Od novog trgovinskog sporazuma puno očekuje i deset zemalja ASEAN-a – Indonezija, Malezija, Singapur, Tajland, Vijetnam, Kambodža, Laos, Mjanmar, Brunej i Filipini. Vjeruju da će iz najvećih azijskih zemalja poteći više investicija, osobito u države s najjeftinijom radnom snagom. Indija je početkom godine, nakon dugih pregovora, odustala od ulaska u RCEP, jer se boji da će snižavanje carina, koje zahtijeva RCEP, ugroziti njezinu industriju. Međutim, članice RCEP-a ostavile su Indiji otvorena vrata.

Samoizolacija Amerike

Još je nejasno kako će na novi trgovinski blok reagirati administracija izabranog predsjednika Joea Bidena, pišu američki mediji. SAD je desetljećima bio glavni zagovornik slobodne trgovine u svijetu, što je vrhunac dosegnulo u mandatu Baracka Obame. On je pripremio opsežan trgovinski sporazum SAD-a s još 11 pacifičkih zemalja (TPP) – ali bez Kine, koju je želio ekonomski izolirati. Međutim, Trump je odbacio taj sporazum, tvrdeći da je slobodna trgovina naškodila SAD-u, zbog gubitka industrije i radnih mjesta.

Gospodarski nacionalizam u međuvremenu je ojačao i u Bidenovoj Demokratskoj stranci, pa promatrači ne vjeruju da će budući predsjednik SAD-a vraćati zemlju u trgovinske sporazume. Naprotiv, vjeruju da će Biden nastaviti zaštitu američke industrije i suparništvo s Kinom, ali »pametnijim sredstvima«. Međutim, potpisivanje RCEP-a pokazalo je da zemljama Pacifika – pa i američkim saveznicima Japanu, Južnoj Koreji i Australiji – ne odgovara stvaranje hladnoratovske klime s Pekingom i da nisu sklone razdvajanju svojih gospodarstava od kineskoga, na čemu je inzistirala Trumpova vlast. Očito, te zemlje ne žele se strogo svrstavati uz Washington ili Peking, već surađivati s jednom i drugom stranom.