Još nema traga Mateju Perišu, 27-godišnjem Splićaninu koji je nestao u noći s 30. na 31. prosinca prošle godine u Beogradu. Potraga je i danas nastavljena, ali novih saznanja, nažalost, nema.

“Na žalost, nema novih informacija. Prema mojim saznanjima MUP Srbije nastavlja potragu i ja im se na tome zahvaljujem. Ostajem u Beogradu i strpljivo čekam vijest”, rekao je otac Nenad Periš za Dnevnik.hr.

Niti deseti dan od kako je u Beogradu nestao Matej Periš (27) iz Splita koji je tamo došao s još šestoricom prijatelja da dočekaju Novu godinu nema informacije o tome što se dogodilo mladiću, niti gdje je on.

“Upravo sam na ulazu u crkvu idem da se pomolim za Mateja, on je za mene živ i tako će biti sve dok me ne razuvjere s dokazima. Moja je najveća želja da Mateja zagrlim i kažemo si jedan drugome da idemo dalje kroz život bez obzira što je do sada bilo” – rekao je za 24 sata Periš.

Kaže da je nada jedino što je ostalo njemu i članovima njegove obitelji.

“Veliku snagu nam daju i svi ljudi koji mi se javljaju i nude mi pomoć, suosjećaju sa mnom jer velika većina su roditelji pa razumiju kroz što sve prolazimo. Hvala svima od srca, svima koji su se angažirali da pronađu Mateja, policiji, žandarmeriji, roniocima, običnim ljudima i svakako medijima, svim novinarima koji profesionalno rade svoj posao. Na one koji su zastranili u svom poslu i pišu kojekakve nebuloze niti ne obraćam pozornost, to je njihovo pravo i ne miješam se u to. Jedino vjerujem policiji. Svi oni koji navode na razne tragove to uglavnom čine iz njima poznatih razloga, to ne bih komentirao. Možete zamisliti kakvu je bol imala Isusova majka dok je gledala kako joj sina pribijaju na križ, to je bol koju samo majka zna, tako je i s Matejovom majkom, i nju vjera i nada drže u životu, sestrice su mu mlađe i njih nastojimo zaštiti. Mi roditelji koji imamo više djece svu djecu jednako volimo, ali sa svakim djetetom ponaosob imamo poseban odnos. S Matejom sam stvarno imao poseban odnos, kakav se samo može poželjeti između oca i sina. Nije što je moj, ali on je oduvijek bio naše milo i drago dijete i tako će biti i ubuduće. Idem se pomoliti dragom Bogu da nam pomogne doznati istinu, da se ova neizvjesnost konačno prekine”, dodao je Periš.

Slučaj je komentirao i Igor Jurić, osnivač zaklade “Tijana Jurić” i Centra za nestalu i zlostavljanu djecu u Srbiji. On je u razgovoru za Blic kazao kako dvije stvari smatra ključnima za potragu.

Prva je Matejev mobitel.

”Ono što je jako važno je gdje je zadnji put telefon lociran, gdje se isključio, na kojem mjestu je bazna stanica locirala telefon. Ako je to voda, onda ga ronioci lako mogu pronaći. Lokacija se daje na zadnje paljenje i gašenje telefona, a to nitko ne spominje. Što se događa sa telefonom? Zadnji razgovori i SMS-ovi se mogu skinuti. Sve to može biti ključ slučaja. Dakle, imamo dvije ključne stvari koje nitko ne spominje: snimku čovjeka koji pliva u rijeci i telefon”, rekao je Jurić.

Drugom važnom stvari smatra snimku nepoznate osobe koja pliva u rijeci.

“Nekako je zapostavljna snimka u cijeloj priči, posebno onaj dio na kojem je osoba koja pliva u Savi. Ta snimka se tada pojavila, otac Nenad Periš je rekao da na dijelu snimke na kojem se vidi osoba koja pliva u rijeci nije njegov sin i od tada to kao da je zaboravljeno. Ne postavlja se ključno pitanje – tko je to snimao, a snimano je mobitelom, dok su ostali snimci s nadzornih kamera. Kada je to snimljeno i, na kraju krajeva, tko je ta osoba koja pliva u Savi? I zašto je to snimljeno? Kako se niko time nije ‘pozabavio”, dodao je.