LJUBLJANA  Zapečaćeno pismo iz 1907. godine, u kojemu se prognozira da u 20. stoljeću neće biti velikih ratova »ako okrunjene glave i državnici budu pametni«, otkrio je, obnavljajući svoju kuću, Iztok Blaževič iz Kopra te ga predao ga državnom arhivu koji je potvrdio njegovu autentičnost.

»Kad ovo pismo bude nađeno, možda će u svijetu vladati bratska ljubav među svim narodima na svijetu. Lani su Rusi i Japanci nakon svog dvogodišnjeg rata podijelili otok Sahalin. Možda je to bio zadnji rat tako velikih razmjera«, napisao je u pismu datiranom svibnja 2007. godine Josip Ahtik, činovnik jedne štedionice iz Trsta koji se u Kopar bio doselio dvije godine ranije, a rođen je u seljačkoj obitelji nedaleko Celja 1867. godine.

U otvoru zida svoje novosagrađene kuće ostavio je »poruku za naše potomke«, uz kratak životopis te nekoliko fotografija članova svoje uže obitelji. Opširno pismo opisuje tadašnje društvene i političke odnose u Austrougarskoj i Istri, za koje povjesničari tvrde da dosta dobro odslikavaju lokalne prilike.

Kao glavne opasnosti koje bi, uza sve nade da će biti mir, mogle izazvati sukobe u svijetu Ahtik navodi »nekršćanske ideje« podjarmljivanja malih naroda, posebno tadašnju kolonijalističku politiku Velike Britanije, Francuske i Njemačke u Africi, ali i stanje u Austrougarskoj monarhiji zbog njenih neriješenih nacionalnih pitanja.

U pronađenom pismu, čiji je faksimile objavio list »Primorske novice«, njegov autor sebe označava »nacionalno svjesnim Slovencem« i kritizira monarhiju zbog politike Beča i Pešte prema slavenskim narodima.

Navodi da Austrija u Istri i primorju daje prednost Talijanima, čak i ondje gdje relativnu većinu imaju Hrvati i Slovenci jer je izborni zakon takav da su slovenska i hrvatska naselja uključena u većinske talijanske okruge, te da časnikom u austrijskoj vojsci ne može postati Slaven koji se prije toga nije već sasvim germanizirao.

Istina je da u Kopru (koji tada ima 9000 stanovnika) ima više Talijana, no mnogi su od njih talijanizirani Slovenci i Hrvati, a u cijeloj Istri je većina slavenska, jer je Slovenaca i Hrvata 190.000, a Talijana 115.000, naveo je tada 40-godišnji Ahtik.

Pismo skriveno za potomstvo sadrži za ono vrijeme revolucionarne poruke, primjerice da Austro-Ugarska zbog njemačko-madžarske hegemonije »nema opravdanja za postojanje« i da »njemačke intrige« nastoje suzbiti suradnju južnih Slavena koji su kulturno bliski.

»Njemačka intriga nastoji razbiti prirodni razvoj balkanskih Slavena. Nijemci na lopovski način prodiru u pokrajine koje nisu njemačke. Beč se Slavena boji kao vrag križa, a panslavizam shvaća kao svoju pogubu. Ali, kad ovo budete čitali, sve će to biti riješeno. Neka Bog dade da naši potomci žive u sretnijim prilikama«, napisao je 1907. u svojoj poruci potomcima skromni koparski činovnik.

Posebno veliku nadu polagao je u razvoj Rusije. Za nju u svom 108 godina starom pismu kaže da je postala ustavna monarhija i da ima svoju »dumu« (skupštinu), čime je otklonjena opasnost ruskog »samdržavlja«, odnosno carističke diktature, dok u bližem okruženju slične tendencije vidi u tadašnjoj samostalnoj Crnoj Gori.