Treba li se bojati?

Koliko su šanse da dođe do nuklearnog napada i kako bi on izgledao? Ovo su sve varijante

Portal Novi list

Foto iStock

Foto iStock

Teško možete računati da ćete baciti takvu bombu, a da druga strana neće reagirati, kaže Tonči Tadić



Treba li se stvarno bojati nuklearnog rata ili su to obični fake news, pita se Jutarnji list koji je o tome porazgovarao s poznatim hrvatskim fizičarem Tončijem Tadićem. 


Za njega su sve to nebuloze i PR koje ruske vlasti upućuju prije svega domaćoj javnosti s ciljem da se Rusija prikaže velesilom koja, ako želi, može donositi takve odluke.


“U stvarnosti to je besmisleno ponašanje jer dokazuje da ruske konvencionalne vojne snage ništa ne vrijede pa prijete Ukrajini, koja je u vojnom smislu daleko inferiornija u odnosu na ruski imperij. Besmisleno je i zato što nitko u Rusiji ne može predvidjeti kako bi se razvijala situacija nakon što bi oni upotrijebili nuklearno oružje. Teško možete računati da ćete baciti takvu bombu, a da druga strana neće reagirati.




Ono o čemu se malo zna u široj javnosti, dodao je Tadić, jest podatak da u svijetu postoji stalna suradnja nuklearnih znanstvenika, koja nije prestala ni dok traje rat u Ukrajini. Znanstvenici SAD-a, Rusije, EU, Indije rade na istraživanjima poput nuklearki četvrte generacije, kao i na fuziji.


“Tim se kanalima sasvim sigurno šalju i poruke drugoj strani. Osim toga, postoji i suradnja na razini think tankova. Vrlo je vjerojatno da je tim kanalima poslana poruka ruskoj strani da se ne igra nuklearnom Pandorinom kutijom”, rekao je Tadić.


Foto Davor Kovačević

Tonči Tadić / foto Davor Kovačević


A kako bi mogao izgledati nuklearni napad ako do njega dođe?


To su prema The Atlanticu, prenosi Jutarnji, sljedeće mogućnosti: detonacija nuklearne bombe iznad Crnog mora kao demonstracija snage i namjera bez izravnih žrtava; pokušaj uništenja vodstva Ukrajine udaranjem u bunkere predsjednika Volodimira Zelenskog i njegovih savjetnika; napad na ukrajinsku vojnu bazu ili skladište bez namjere da se nanese šteta civilima ili uništenje cijelog grada i pokolj civila kako bi se izazvao užas i natjeralo protivnika da odmah odustane od borbe (po uzoru na ono što je 1945. učinio SAD nuklearnim bombardiranjem Hirošime i Nagasakija).


Tonči Tadić podsjeća kako postoje dvije varijante.


Jedna je da bomba sadrži manje fizijskog materijala poput plutonija, a puno više fuzijskog, što proizvodi intenzivno neutronsko zračenje koje uništava svakoga tko se ne nalazi ispod barem četiri metra betona ili zemlje.


Druga varijanta je da se upotrijebi onako kako svi zamišljaju, a to je da bomba napravi golemu gljivu, što znači da sadrži puno fizijskog materijala, ali u tom slučaju Rusi bi užasno kontaminirali i područja na kojima se nalaze njihove trupe, a zagađenje bi se preselilo i na područje Rusije.


Čak i ako potom osvojite takva područja, od njih nemate koristi još dugi niz godina. Osim toga, postavite si pitanje bi li rat u Ukrajini prestao da Rusi na takav način ubiju Zelenskog? Ne bi, nego bi on tada postao mučenik”, rekao je Tadić za Jutarnji list.