Borut Pahor po anketi Dela zasad je u značajnom vodstvu / REUTERS
Stranke slovenske desnice nisu ni jednom uspjele osvojiti predsjedničku fotelju, a izgleda da ni na ovim izborima nemaju veću šansu jer Janšini SDS-ovci u suštini nisu protiv Pahora
Predsjednička dužnost jedina je vodeća politička funkcija u Sloveniji koju nikad nije osvojila slovenska desnica, a čini se da će tako ostati i nakon skorih predsjedničkih izbora, sedmih od uvođenja višestranačja, koji se održavaju 22. listopada. Svi dosadašnji predsjednici pripadali su ljevici i lijevom centru: od Milana Kučana, prvog predsjednika tadašnjeg slovenskog predsjedništva, koji je na čelu države bio od 1990. do 2002. godine, zatim Janeza Drnovšeka, kojega je smrt spriječila pri osvajanju drugog mandata, pa Danila Türka, koji je 2007. iznenadio pobijedivši premijera prve demokratske vlade Lojzeta Peterlea, a potom i aktualnog predsjednika Boruta Pahora, kojem upravo završava prvi predsjednički mandat.
Pahor, jedan od najdugovječnijih političara na ovim prostorima, koji je u svojoj 30-godišnjoj političkoj karijeri obnašao sve glavne političke dužnosti u zemlji – najprije funkciju šefa parlamenta, zatim premijersku, a sada i predsjedničku – ima solidne izglede za osvajanje drugog mandata, iako su, s obzirom na tradicionalnu nepredvidljivost slovenskih birača, moguća i iznenađenja. Upravo je Pahor na vlastitoj koži osjetio tu nepredvidljivost, kada ga je isto biračko tijelo 2011. najprije proglasilo nesposobnim i nedoraslim da predvodi slovensku vladu u vrijeme duboke gospodarske i financijske krize, procijenivši da je riječ o političaru lijepih manira i velikih riječi, iza kojih stoji malo sadržaja, da bi Pahor godinu kasnije neočekivano trijumfirao u utrci za predsjednika države, premda je tadašnji predsjednik Türk bio favorit tih izbora.
Predstojeći predsjednički izbori zapravo predstavljaju uvertiru u veliku slovensku izbornu godinu, s obzirom na to da se sljedeće godine, najvjerojatnije prije ljeta, održavaju najprije redoviti parlamentarni, a zatim i lokalni izbori. Zato će predsjednički izbori poslužiti kao svojevrsni test raspoloženja slovenskog biračkog tijela i njegove kompatibilnosti s kretanjima u Europi. Dok se cijela Europa posljednjih godina politički pomiče udesno, Slovenija ostaje vjerna centru i lijevom centru, ako Cerarovu vladu, koju je iznimno teško politički definirati, uopće možemo smatrati vladom centra. Predsjednički izbori pokazat će hoće li i Slovenija skrenuti udesno, što je osobito važno zbog skorih parlamentarnih izbora.
Drugi krug
No predsjednička funkcija – koja je u Sloveniji, baš kao i u Hrvatskoj, uglavnom protokolarna i svodi se na predstavljanje države u zemlji i svijetu, bez ozbiljnijih izvršnih ovlasti – čini se primjerenom za političara Pahorova kalibra. Pahor je 2012. Türka, koji se sam pokopao nespretnom izjavom o žrtvama Hude jame kao o drugorazrednoj temi, pobijedio na platformi ujedinjenja raskoljene zemlje, a sebe je ponudio kao apostola dijaloga i kompromisa, koji će tobože pomiriti ljevicu i desnicu. Tada je Pahor izabran i zahvaljujući glasovima desnice, a zanimljivo je da je potučenog Türka, bivšeg slovenskog veleposlanika pri UN-u, koji je bio i pomoćnik glavnog tajnika UN-a, upravo Pahor kao tadašnji lider socijaldemokrata nagovorio na predsjedničku kandidaturu 2007. godine, neposredno nakon smrti predsjednika Drnovšeka.
Pahor sada, čini se, ipak ima lakši posao. Aktualnom predsjedniku ankete daju najviše izgleda za reizbor, iako se čini da neće uspjeti pobijediti u prvom krugu, a ulazak u drugi krug u slovenskim uvjetima uvijek predstavlja stanoviti rizik. Prema posljednjim anketama koje je ovih dana objavilo ljubljansko Delo, Pahor trenutačno ima potporu od 35 posto, dok njegov najozbiljniji protukandidat, gradonačelnik Kamnika Marjan Šarec, koji se pokušava profilirati kao antiestablišment kandidat, dobiva 23 posto. Dvostruko manje dobiva Ljudmila Novak, predsjednica demokršćanske stranke Nova Slovenija (NSi), koja odbija biti privjesak Slovenske demokratske stranke (SDS) Janeza Janše, »stožerne« stranke na desnici, koja je trenutačno i vodeća stranka u zemlji. Janšina stranka istaknula je kandidaturu europarlamentarke Romane Tomc, no mnogi misle kako je samo riječ o formalnoj kandidaturi, jer desnica u Pahoru vidi svog kandidata, što je vidljivo i iz potpore Janšinoj kandidatkinji od oko 10 posto.
Spor s Hrvatskom
Među preostalim kandidatkinjama i kandidatima s neznatnom potporom koja ne prelazi pet posto su aktualna ministrica obrazovanja u Cerarovoj vladi Maja Makovec Brenčič, što nije dobra vijest za Cerarovu stranku uoči parlamentarnih izbora, zatim kontroverzni koparski gradonačelnik Boris Popovič, poduzetnica Suzana Lara Krause, kandidatkinja slovenskih pučana, te umirovljena učiteljica Angelca Likovič i inženjer Andrej Šiško, koje možemo smatrati političkim autsajderima. Vidimo da na Pahorovo prijestolje jurišaju tri kandidata i čak pet kandidatkinja, koje bi mogle nagristi neupitan status što ga je šarmantni predsjednik dosad uživao u ženskom dijelu biračkog tijela.
Predizborna kampanja – kao i tolike do sada – protječe u svjetlu zaoštrenih odnosa s Hrvatskom, zbog poznatog spora oko implementacije arbitražne odluke, koji je tako još jednom postao predmetom jeftinog i politikantskog političkog nadmetanja. To osobito vrijedi za predsjednika Pahora, »oca« arbitražnog sporazuma, koji želi ostati upisan u povijest kao političar koji je Sloveniji osigurao izlaz na otvoreno more. Pahor stoga nipošto ne želi dopustiti da mu arbitražni spor ugrozi osvajanje novog mandata, a time se može objasniti i njegov nedavni »tajni plan« za implementaciju arbitražne odluke, koji vjerojatno ima više veze s predizbornom kampanjom nego s arbitražom i njezinom implementacijom.
