Europski revizorski sud u svom Specijalnom izvještaju za 2023. zaključio je da je ostvaren slab učinak na ciljanu populaciju Inicijative »Spotlight« vodećeg programa EU-a za borbu protiv seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja prema ženama i djevojčicama u Africi, Aziji, Latinskoj Americi i karipsko-pacifičkim zemljama.

Spotlight, čija je vrijednost visokih 500 milijuna eura, ambiciozan je pokušaj Europske komisije da u suradnji s Ujedinjenim narodima (UN) zajamči ženama i mlađim ženskim osobama život bez izloženosti nasilju i štetnim praksama kao što sakaćenje spolnih organa te dječji, rani i prisilni brakovi. Riječ je o najviše ikad uloženom novcu EU-a za takvu namjenu kojim većinom raspolaže UN.

Europski revizori ocijenili su da je Komisijin izbor UN-a za partnera bila politička odluka Bruxellesa u svrhu promicanja multilateralne suradnje, a koja, unatoč plemenitim ciljevima, ima i negativni output.

Unatoč nekim pozitivnim postignućima, europski revizori utvrdili su da se inicijativom može upravljati efikasnije, ostvariti veću vrijednost za uloženi novac te povećati udio financiranja koji dopire do krajnjih korisnika kako bi se pomoglo većem broju žena i djevojčica.

No, čini se da je to ublažena konstatacija problema.

Golema ulaganja

Inicijativa Spotlight zamišljena je kao globalno strateško partnerstvo EU-a i UN-a za iskorjenjivanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama u partnerskim zemljama u Africi, Aziji, Latinskoj Americi, na Pacifiku te na Karibima, u više od 26 zemalja. Pokrenuta je još 2017. i prvotno se trebala provoditi četiri godine, no zbog kašnjenja razdoblje provedbe produljeno je do kraja tekuće 2023. godine. Iako je Spotlight početnim golemim ulaganjima zamišljen da u smislu dugoročne održivosti provedbe privuče nove donatore i ulagače, to se nije dogodilo.

Revizori potvrđuju da je inicijativa bila korisna ženama i djevojčicama na svjetskoj razini. Njome su podupirane aktivnosti za sprječavanje nasilja nad ženama i djevojčicama, npr. obuke i kampanje podizanja svijesti o pravima žena, kao i usluge namijenjene samim žrtvama nasilja u svim afričkim i latinoameričkim zemljama.

Iako su države imale različite razine uspjeha zbog same strukture inicijative moguća je tek ograničena procjena uspješnosti. Zbog njezine relativno kratke provedbe i nepotpunosti podataka dosad nije bilo moguće izmjeriti pozitivni utjecaj npr. na žrtve nasilja ili polaznike obuka. U konačnici, teško je bilo zaključiti u kojoj su mjeri ostvareni željeni rezultati.

Nažalost, još uvijek nema dokaza o padu nasilja nad ženama i djevojčicama u zemljama obuhvaćenim inicijativom. Zbog vanjskih i unutarnjih okolnosti dolazilo je do kašnjenja u provedbi. Ti faktori ne uključuju samo globalnu pandemiju bolesti COVID-19, prirodne katastrofe i promjene na političkoj sceni, već i složenost mehanizama upravljanja uvjetovanu velikim brojem organizacija UN-a uključenih u provedbu.

Iako je Komisijin odabir UN-a za provedbenog partnera bila politička odluka kojom se promicao multilateralizam, realni administrativni troškovi UN-a za inicijativu iznosili su 155 milijuna eura, tj. 31 posto ukupnog proračuna Spotlighta. Time je ostavljeno tek 351 milijun eura za njezine provedbene partnere i korisnike. Europski revizorski sud smatra da je Europska komisija bila svjesna da sudjelovanje UN-a podrazumijeva veće troškove, no da unatoč tome nije izvršila temeljitu usporedbu alternativnih rješenja.

Golemi i skupocjeni birokratski aparat UN-a našao se u »suradnji« s briselskom birokracijom nedovoljno pripremljenom za amortiziranje odljeva financija. Odluke o financiranju nisu se temeljile na procjenama nedostataka te postupak odabira zemalja nije bio dovoljno dobro dokumentiran. Sud je utvrdio svojevrsne financijske nelogičnosti.

Izražene potrebe

– Financijska sredstva za Afriku iznosila su 250 milijuna eura. Za Latinsku Ameriku izdvojeno je međutim samo 50 milijuna eura, iako je riječ o regiji s izraženim potrebama te s velikim brojem zemalja koja se prostire širokim geografskim područjem.

Činjenica da je Latinska Amerika primila jednak iznos kao Karibi, tj. 50 milijuna eura, daje naslutiti da će se u okviru inicijative Spotlight na tom području teško pokriti njezine potrebe, odnosno postići jednak učinak kao na drugim spomenutim područjima, objasnili su suci. Prema navodima Komisije dodjela sredstava temeljila se na pretpostavci da bi inicijativa Spotlight trebala pokazati da znatno ulaganje u jednu zemlju može biti djelotvorniji način postizanja učinka od manjih ulaganja u više država.

No, Komisija nije izvršila posebne procjene financijskih nedostataka takve strategije, niti uspjela pribaviti nikakvu dokumentaciju kojom bi se potkrijepilo obračun dodjele sredstava po zemljama i geografskim regijama.

Iako je EU jedini ulagač u inicijativu, Sud je primijetio da njegova uloga nije u svim slučajevima dovoljno istaknuta. Slobodno analizirajući, to se može i ne mora povezati s izostankom zainteresiranih donatora, no bez sufinanciranja ostvareni rezultati možda neće biti održivi. Osim toga, trajanje provedbe programa nije dovoljno dugo da bi se postigla trajna promjena u vezi s nasiljem nad ženama i djevojčicama, borbe koja zahtijeva dugoročne mjere i dodatne resurse.

Je li ovaj financijski vrijedan plan bio osuđen na neuspjeh pretežito zbog loše pripreme ili zbog same provedbe, odnosno iz oba razloga, legitimna su pitanja, mada ona zapravo ne daje odgovor može li se intervencijom EU-a i UN-a po preporukama Suda inicijativa reformirati.

Kriteriji pomoći

Za odabir zemalja koje se financiraju Komisija se dogovorila s UN-om oko devet kriterija – dva primarna kriterija, s ukupnom težinom od 50 posto budžetskog financiranja, i sedam sekundarnih kriterija. Partneri su se složili o tome kako se u odabiru treba isključiti zemlje u kojima traju ratni sukobi, ali ne i države koje se nalaze u fazi oporavka od sukoba.

Prva dva glavna kriterija, svaki po 25 posto financiranja, obuhvatila su stupanj raširenost seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja prema ženama i djevojčicama te indeks rodne nejednakosti u smislu pristupa žena u odnosu na muškarce pri zapošljavanju i uvjetima rada, novcu i ekonomskom položaju, obrazovanju, slobodnom vremenu, položaju u društvenoj zajednici i zdravlju. Na vrhu sekundarnih kriterija financiranja jest i razina angažmana nacionalne vlade u vezi iskorjenjivanja nasilja (15 posto) te spremnost i sposobnost zemlje da prihvati financiranje (10 posto).

Među ostalim kriterijima u vidu pomoći od 5 posto za svaki uvjet su prisutnost i sposobnost postizanja rezultata timova UN-a te delegacija EU-a u dotičnoj zemlji, poticajno okruženje za razvoj civilnog društva, postojeće nacionalne i regionalne inicijative borbe protiv nasilja te mogućnost prenošenja i preslikavanja takvih inicijativa u susjedne države. Sud je primijetio da je i tu problem nastao. Za Afriku sekundarni kriteriji nisu bodovani, iako su trebali činiti 50 posto ukupnog rezultata. Africi su samo tri zemlje od njih osam odabranih bile rangirane među prvih 10 u izračunu Komisije – Niger, Mali i Liberija. Od pet latinoameričkih zemalja u kojima su aktivnosti u okviru Spotlighta u tijeku samo su izbori El Salvadora, Hondurasa i Gvatemale bili temeljeni na kriterijima izračuna, dok su Argentina i Meksiko odabrani naknadno unatoč nižem mjestu u poretku.

Godine 2020., kada je program za Gvatemalu morao biti otkazan zbog nedostatka angažmana tamošnje vlade, u program je uskočio Ekvador koji formalno nije bio u užem izboru, niti na rezervnom popisu.

Činjenica da je nekoliko zemalja ušlo u izbor financiranja iako nisu imale potrebne kriterije raširene rodne nejednakosti ili seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, ukazuje na to da su pojedine države odabrane iz političkih razloga ili strateških preferencija nakon pregovora s UN-om, upozorili su europski revizori.