
Ilustracija / Foto Igor Soban/PIXSELL
povezane vijesti
Sud pravde Europske unije (CJEU) u petak je presudio u korist talijanskih sudaca u sukobu s vladom u Rimu koja je ilegalne imigrante spašene na moru poslala u prihvatni centar u Albanij, da bi suci potom naredili da ih se vrati u Italiju.
Vlada premijerke Giorgie Meloni potpisala je u studenome 2023. protokol s talijanskim premijerom Edijem Ramom o upravljanju migracijama između Italije i Albanije. Prema sporazumu, u dva centra u Albaniji, kojima upravlja Rim, će se procesuirati imigrante koje je Italija spasila u Sredozemlju.
Italija je tako postala prva članica Europske unije koja obrađuje zahtjeve za azilom izvan teritorija EU.
No, taj je projekt naišao na snažno protivljenje talijanskih sudaca koji se bave pitanjima vezanim uz tražitelje azila. Pozivajući se na europsko pravo suci su odbili sve transfere migranata u Albaniju i naredili da ih se vrati na talijansko tlo.
Suci su se pozvali na presudu Suda Europske unije (CJEU) da zemlje EU ne mogu proglasiti cijelu zemlju “sigurnom” ako određene regije dotične zemlje ili određene kategorije ljudi nisu. Italija je htjela upotrijebiti ovu metodu kako bi vratila te migrante u njihove zemlje podrijetla, iako, prema zakonu, nisu bile sto posto sigurne.
U presudi objavljenoj u petak, Sud EU-a nije osporio pravo države da zakonodavnim aktom označi “treću zemlju kao sigurnu zemlju podrijetla”, što je učinila talijanska vlada, no sud ističe da ta kvalifikacija mora biti podložna “učinkovitoj sudskoj reviziji”, što znači da konačnu riječ ima dotični sudac pozvan da donese odluku o konkretnom slučaju.
Popis “sigurnih zemalja” koji je Italija sastavila u listopadu i dalje uključuje zemlje poput Bangladeša, Tunisa i Egipta gdje je situacija manjinama i protivnicima režima nesigurna.
Prema sudu EU-a, država članica ne može odrediti kao sigurnu zemlju podrijetla treću zemlju koja ne ispunjava te uvjete za određene kategorije osoba.
Sud, međutim, priznaje da će se ovo europsko zakonodavstvo promijeniti u lipnju 2026., dopuštajući “iznimke za kategorije jasno identificiranih osoba” te da je “zakonodavac Unije slobodan da taj datum pomakne ranije”.