Škrti klijenti nisu dobrodošli

Gosta u Saint-Tropezu slijedio konobar: Ostavili ste napojnicu od “samo” 500 eura

P. N.

Reuters

Reuters

Slijedio je muškarca do parkirališta i tražio da udvostruči cifru: "To bi bilo 1000 eura". Navodno se vode arhive klijenata s podacima o njihovim potrošačkim navikama, a oni "škrti" nisu dobrodošli



 


Dok novine često pišu o turistima koji ostaju šokirani skupoćom i izdanim računima u lokalima atraktivnih ljetovališta, ovoga puta Europu je obišla vijest o konobaru koji je nakon večere proganjao kupca tražeći veću napojnicu. Dogodilo se to u francuskom Saint-Tropezu, na Azurnoj obali, jednom “vrlo bogatom Talijanu” čiji je identitet zasad nepoznat, javlja La Repubblica. Prema pisanju francuskih lokalnih novina, Talijan je ostavio napojnicu od 500 eura u restoranu u kojem je upravo večerao, ali konobar taj iznos nije smatrao zadovoljavajućim. Stoga je slijedio klijenta te mu se obratio na parkiralištu restorana i pozvao ga da nadoplati još toliko, kako bi napojnica iznosila najmanje tisuću eura,  javlja La Repubblica.





 


Lokalne novine Nice Matin i Var Matin objavile su vijest o tom slučaju te prenijele izjavu francuskog prijatelja anonimnog Talijana. “Smatrao je da je konobaru velikodušno ostavio napojnicu od 500 eura, no umjesto zahvalnosti naišao je na negodovanje i prijekor. Konobar mu je naime rekao da to nije dovoljno i da bi mu trebao dati tisuću eura, jer je običaj da napojnica iznosi otprilike 20% ukupnog iznosa računa”, rekao je prijatelj talijanskog gosta.


Francuski restorani zabranjuju ulaz škrtim klijentima

Francuski restorateri dotakli su dno, žale se brojni gosti koji odsjedaju u Saint-Tropezu, piše i britanski Telegraph. Prema pisanju respektabilnog francuskog lista Var-Matin, zaposlenici najskupljih lokala na Azurnoj obali počeli su sastavljati popis redovnih klijenata i njihovih napojnica. Tim više, govori se da “škrti” klijenti nisu dobrodošli u neke od tih restorana te im je na neki način zabranjen ulaz i teško da će uspjeti rezervirati onaj stol u kutu za kojim voli sjediti Leonardo DiCaprio, uživati u hladu gledajući more, piše britanski  Telegraph. Neki od tih klijenata mogli bi biti Britanci, piše britanski list.


U nekim se restoranima dakle vodi arhiva klijenata s podacima o njihovim financijskim mogućnostima i potrošačkim navikama, piše Telegraph. Voditelji takvih restorana također inzistiraju na utvrđenom minimalnom iznosu koji klijent treba potrošiti te izravno zahtijevaju velike napojnice i ne žele rezervirati stol za one koji su se u prošlosti pokazali slabim potrošačima i škrtima kad je o napojnicama riječ.


Gradonačelnica Sylvie Siri potvrdila je da je priča o “forsiranim napojnicama” nažalost istinita, te smatra da je takva praksa ne samo ilegalna već i na rubu organiziranog reketarenja, piše Telegraph. Zatražila je stoga da vodeći ljudi ugostiteljskih objekata i hotela na području Saint-Tropeza dođu na sastanak, kako bi se raspravilo o tom problemu, piše Telegraph. Sastanak će se održati tek u rujnu.


Na Azurnoj obali vode evidenciju o klijentima


Ovo je epizoda koja se uklapa u širi kontekst, s obzirom na to da se pred nekoliko dana na Azurnoj obali razvila polemika oko navodnog “vođenja evidencije” o klijentima u lokalima. Prema nedavnom istraživanju, u najpoznatijim restoranima Azurne obale sada je uobičajeno ne rezervirati stol za klijente koji se smatraju nedovoljno bogatima ili nedovoljno velikodušnima. U praksi, pri pokušaju rezervacije, restoran  provjerava je li određeno ime u arhivi klijenata i koje su njegove potrošačke navike: što je naručio, koliko je potrošio i koliku je napojnicu dao. Ukratko, voditelji restorana provode pravu pravcatu analizu svakog klijenta.



Gradonačelnica St. Tropeza Sylvie Siri također je reagirala koristeći riječi poput “reketa” i “iznude”, te odlučila oblijepiti restorane i barove u gradu naljepnicama “Signal Conso”. Riječ je o inicijativi koja potrošačima omogućuje da korištenjem QR koda prijave eventualnu zlouporabu.


Foto Pixabay


Primjer SAD-a


No je li napojnica obavezna? Općenito se nikada ne ostavlja napojnica koja iznosi više od 20% računa, ali svaka zemlja ima svoju tradiciju. Sjedinjene Države su, na primjer, zemlja u kojoj je kultura davanja “napojnica” uobičajena. Postoje opravdani razlozi, s obzirom na to da u Americi ima radnika kojima se većina plaće sastoji od napojnica pa poreznoj upravi plaćaju iznos koji je izračunao poslodavac – jednak 10% onoga što se “prodaje”. Tamo usluga nije uključena u cijenu, a u barovima i restoranima napojnica je obavezna i iznosi 15-20% korištene usluge.