
Čeličana Steelton 1930. godine / Foto U.S. National Archives and Records Administration; Wikimedia Commons
Društveni klub "Sveti Lovro", u kojem su se okupljali Hrvati koji su dolazili u potrazi za poslom, i dalje je ondje
povezane vijesti
Hrvati su u potrazi za američkim snom odlazili raditi u gradić Steelton na istoku Sjedinjenih Država, no 159 godina stara čeličana oko koje su nekoć izgradili svoje domove prekinula je proizvodnju.
Kompanija Cleveland Cliffs je ovaj tjedan zbog neisplativog poslovanja zaustavila rad tvornice, smatrane najduljom neprekidno operativnom čeličanom na svijetu.
Tvornica je izgrađena 1866. godine, a zatim je oko nje niknuo gradić Steelton, u čijem imenu se nalazi riječ “čelik” (eng. steel).
Hrvatski klub i dalje ondje
Društveni klub “Sveti Lovro”, u kojem su se okupljali Hrvati koji su dolazili u potrazi za poslom, i dalje je ondje. Vijest o zatvaranju pogona pogodila je njihove potomke, baš kao i mnoge od 6.200 stanovnika Steeltona.
“Odrastao sam u South Second Streetu i uvijek sam slušao zvuk vlakova i strojeva. Gledao sam rad i iskre dok lete”, rekao je menadžer hrvatskog kluba Petar Krpan za portal PennLive.com, iz tamošnje savezne države Pennsylvanije.
Radnici su u tvornici proizvodili tračnice za vlakove.
Ljudi poput Krpana su treća ili četvrta generacija doseljenika. Oni su djeca obitelji koje su izgradile svoj status na leđima čeličane, nakon čega su se preselile na manje fizički naporne poslove i u gradove s novijim kućama, većim dvorištima i boljim školama.
No, osjećajno gledano, nikada nisu zapravo otišli. Sama pomisao da će se čeličana zauvijek ugasiti, udarac im je u želudac.
“Tišina je sada zaglušujuća”, rekao je Krpan.
Puno nostalgije za šankom
Tyna Muza odrasla je u Steeltonu i s pogledom punim nostalgije sjedi za šankom “Svetog Lovre” (Saint Lawrence Club) izgrađenog prije sto godina.
“Ti brojni vlakovi koji lupaju i puno te buke, zapravo su otkucaji srca ovog grada”, izjavila je Muza. “A sada više nema tih otkucaja. Grad je na samrtnoj postelji”, dodala je.
Okupljalište Hrvata, premda izgrađeno dok su šikljale iskre iz obližnjeg pogona, i dalje je važna kulturna točka čak i ako su adrese njegovih članova udaljenije, kao što je slučaj s Krpanom koji sada živi u susjednom naselju.
Na zidu je grb Hrvatske bratske zajednice, najveće hrvatske iseljeničke organizacije u Sjedinjenim Državama, osnovane 1894. Grb je svojevrsni podsjetnik na vremena kada je bila važna uzajamna pomoć radnika u stranoj zemlji.
Europski imigranti – Hrvati, Poljaci, Bugari, Makedonci, Talijani – nisu bili jedini koje su privukli stalni poslovi u čeličnoj industriji. Afroameričke obitelji, kao dio velike migracije s dalekog juga SAD-a, također su se doselile u Steelton.
Tračak nade u Steeltonu
Radna snaga tvornice premašivala je 9.000 radnika na svom vrhuncu, a i dalje je prelazila 2.000 početkom 1990-ih godina. Dio pada bio je posljedica borbe s kojom su se svi američki proizvođači čelika suočavali zbog jeftinijeg, uvezenog čelika iz Japana i drugih mjesta 1970-ih i 1980-ih.
Prije dva mjeseca, kada je uprava najavila zatvaranje, bilo je 550 zaposlenih uključujući administraciju.
Rukovoditelji Cleveland Cliffsa sugerirali su u svojim javnim istupima da se žele riješiti imovine koja “nije konkurentna i stvara gubitke”, čak i nakon što je Trumpova administracija povećala carine na uvoz čelika na 50 posto.
Premda je proizvodnja zaustavljena, postrojenje još uvijek nije rastavljeno. To je tračak nade nekih u Steeltonu.
“Naš je cilj ponovno otvoriti tu tvornicu, bilo putem Cleveland Cliffsa ili nekog drugog subjekta”, rekao je Larue Hess, predsjednik sindikata United Steelworkers Local 1866.