Piranski i izolski ribari posljednjih su dana primijetili dva grbava kita u moru kod Pirana, piše slovensko Delo. Istraživači slovenskog Društva za morske sisavce Morigenos pronašli su ih, fotografirali i snimali dobra četiri sata u srijedu popodne, od Pirana do Debelog rtiča.

Praćenje je bilo teško, jer su kitovi ostali pod vodom deset minuta i, naravno, za to su vrijeme plivali na veće daljine, nekoliko puta mijenjajući smjer.

Misle da je ovo prva zabilježena pojava da dva izbrazdana kita zajedno plivaju tamošnjim morem. Biolog Lovrenc Lipej iz Morske biološke stanice Piran također je potvrdio da u Sloveniji nije zabilježena literatura dva kita zajedno.

Jesu li viđeni ovog ljeta u Hrvatskoj?

Također ne znamo jesu li to ista dva kita koja su već bila primijećena između dalmatinskih otoka u ljetnim mjesecima. Lovrenc Lipej tvrdio je da se to ne može sa sigurnošću tvrditi, ili da je barem jednako vjerojatno da se radi o potpuno drugačija dva kita.

Osnivač i istraživač Morigenosa Tilen Genov dodao je da su oba kita prilično dobro snimljena i s broda i iz drona te da su stupili u kontakt s drugim istraživačima morskih sisavaca duž Jadrana kako bi utvrdili jesu li leđne peraje i drugi dijelovi tijela dva kita već identificirani negdje drugdje.

“Zračne fotografije omogućit će utvrđivanje njihovog fizičkog stanja”, rekao je Genov koji nije mogao potvrditi jesu li kitovi u srodstvu (ženka i mladunče).

“To je velik kit, dug oko 15 stopa (recimo, za tri duljine našeg čamca), i teško je reći koliko su teški, možda 30 tona.

Kit grbavac (Balaenoptera physalus) druga je najveća životinja na svijetu i jedina trajno prisutna vrsta kita u Sredozemlju. Na sjevernom Jadranu to se uočava u prosjeku svakih nekoliko godina “, rekao je Genov.

U Jadranu svakih nekoliko godina

Grbavi kitovi na sjevernoj hemisferi narastu do 22,5 metara i teže do 50 tona, a na južnoj čak do 26 metara i teže do 80 tona.

Najpoznatiji grbavi kit uočen je pred Piranom krajem 2002. U ožujku 2003. taj je kit uginuo, a more ga je odnijelo nedaleko od Fornača ispred Pirana. Kasnije je privremeno potopljen usred Piranskog zaljeva, a njegove kosti sada su izložene u Prirodoslovnom muzeju u Ljubljani (zovu ga Leonora).

Tilen Genov rekao je da se grbavi kitovi viđaju svakih nekoliko godina. Također 2009., kada je grbavi kit dugo plivao zaljevom, 2011. i također prije tri godine.

„To su izuzetno brzi plivači koji u jednom danu mogu preplivati stotinu kilometara. Stoga ne bi bilo čudno da su danas ovdje, ali sutra bi mogli biti u Puli, odnosno na sasvim drugom kraju poluotoka Istre.

Njih su dvojica promijenili smjer i ponekad su dugo ostajali pod vodom, pa smo ih teško pratili. Odustali smo od praćenja kad je zapuhala bura. Stoga je i danas praćenje nemoguće. Također nije moguće predvidjeti koliko će dugo ostati u ovom okruženju.

Kitovi su većinu vremena otplivali nakon dan-dva. Hrane se uglavnom malim rakovima (zvanim kril) i nekim manjim pelagičnim ribama, poput npr. sardine “, objasnio je Tilen Genov.

Kit grbavac trenutno je identificiran kao ranjiva vrsta na Crvenom popisu, ali u tijeku je ponovna procjena ugroženog statusa svih vrsta sisavaca u Sredozemlju.

Procjena još nije dovršena, ali s obzirom na obilje ove vrste (procjenjuje se da ovdje živi oko 2500 izbrazdanih kitova), čini se da će mediteranska populacija biti identificirana kao ugrožena, kaže Tilen Genov.

Kitovi su najugroženiji od sudara brodova velikih brzina, podvodne buke, kemijskog onečišćenja, plastike i mikroplastike.