Dok Italiju pogađa teška gospodarska kriza javnost razotkriva tko je sve primao basnoslovne naknade i koristio privilegije u talijanskoj političkoj sferi. Jasno je da građani – oni koji trebaju stegnuti remen – danas traže pravdu, dok očekuju nove poreze, otpuštanja, smanjenje plaća…

Bio je početak prosinca 2010. godine kada su talijanski građani pozvali, bez da su dobili pristojan odgovor, vladu i ministra gospodarstva Giulija Tremontija da se pobrine za ukidanje jedne norme koja izgleda ne postoji ni u jednoj drugoj civiliziranoj zemlji: mogućnost primanja plaće za posao koji osoba ne obavlja.

Paralelne karijere

Naime, kada nekog državnog službenika pozovu da radi u nekom od ministarstava, nekom parlamentarnom odboru ili nekoj međunarodnoj organizaciji, on postaje tzv. dužnosnik »izvan funkcije« na svom prvotnom radnom mjestu.

S obzirom da je riječ o novom poslu koji je privremen, dužnosnik naravno zadržava plaću kojoj se pribraja naknada za obavljanje nove funkcije. On praktički prima dvije plaće u često neograničenom razdoblju. 

Godine 1994. odbor CSM (koji nadgleda zakonitost i poštivanje prava) je upozorio na »rastući broj sudaca koji su »izvan funkcije«, te na neprihvatljivu dugotrajnost primanja dviju plaća u nekim slučajevima, jer su neki sjedili na dvjema stolicama i po dvadesetak godina, a nije rijetkost ni tridesetogodišnje korištenje ove mogućnosti«.

Upozorili su također na  stvaranje pravih pravcatih »paralelnih karijera«.

Je li prihvatljivo da jedna osoba koja ne radi za jednu državnu instituciju, ali radi za drugu, prima plaću čak i u instituciji za koju ne radi? Obično, takvi rukovoditelji državnih institucija ostave za sobom prazno mjesto koje se ne smije ispuniti, a kolege preuzimaju i njihov dio posla. 

Najapsurdnije je što ti državni dužnosnici imaju priliku i napredovati na poslu kojeg ne obavljaju, piše Corriere della Sera.

Privilegiran i Franco Frattini

Primjerice, Antonio Catricalà je oduvijek »izvan funkcije« u talijanskom državnom savjetu, te je bio šef osoblja raznih ministarstava raznih političkih struja, zatim je radio u Agcomu (državnom nadozornom tijelu za jamstva u komunikacijama), do 2005. je bio tajnik predsjedništva Berlusconijeve vlade, da bi zatim  bio imenovan predsjednikom Antitrusta (nadzornog tijela za konkurenciju i tržište).

Dakle, Catricalà ne radi u državnom savjetu, no usprkos tome  2006. s mjesta savjetnika biva promoviran na mjesto predsjednika jednog odjela tog tijela, te bez da obavlja taj posao prima mjesečnu plaću od 9.000 eura neto, koja se pribraja godišnjoj plaći od 528.500 eura koju prima u Antitrustu.

Među privilegiranima je i ministar vanjskih poslova Franco Frattini koji je imenovan i predsjednikom jednog odjela državnog savjeta 2009. 

Zapanjujući je podatak da čak 300 sudaca i tužitelja drži dvije pozicije i prima dvije plaće, iako obavlja samo jedan od poslova.