U prvom krugu izbora, održanom krajem svibnja, dosadašnji kolumbijski predsjednik Juan Manuel Santos, koji stoji iza mirovnih pregovora s gerilcima FARC-a, dobio je 25,7 posto glasova, a njegov protukandidat Oscar Zuluaga, desno orijentiran, 29 posto.

Upravo je pitanje žele li birači kandidata koji zagovara mirovne pregovore s gerilskim pokretom Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije bilo ključno pitanje izborne kampanje. Šezdesetdvogodišnji Santos počeo je pregovore s FARC-om o okončanju sukoba koji je koštao živote preko 200.000 ljudi i raselio milijune ostalih, stavivši potragu za mirom u središte svoje kampanje. Ovaj je tjedan objavio da su počeli preliminarni pregovori i s drugom najsnažnijom gerilskom skupinom Nacionalnom oslobodilačkom vojskom (NLA).

“Samo Santos može donijeti mir”, kazao je 30-godišnji inženjer Jonathan Pardo. “Zuluaga će pokopati mirovni proces”, dodao je.

Zuluaga, (55), optužuje Santosa da pregovora s teroristima i koji je najavio da će, ukoliko pobijedi, uvesti za FARC, koji se financira trgovinom droge, nove uvjete, poput zatvorskih kazni za ozbiljna kaznena djela i zabranu sudjelovanja u političkom životu.

Pobunjenici poručuju da neće ići u zatvor i da će položiti oružje samo u slučaju da se potpiše mirovni sporazum. U zamjenu za odustajanje od vojnih ciljeva, FARC pregovorima pokušava dobiti veće pravo sudjelovanja u kolumbijskoj demokraciji. Do sada su dvije strane usuglasile tri od pet točaka mogućeg mirovnog sporazuma koji će u slučaju pobjede Zuluage propasti.

Zuluagini pristaše tvrde da su umorni od ranijih pokušaja uspostave mira s gerilcima te da je jedini način poraz FARC-a. Zuluagu snažno podržava i bivši predsjednik Alvaro Uribe kojeg smatraju Zuluaginim mentorom. Uribe je nekada podupirao Santosa, ali se dvojac razišao zbog neslaganja oko pregovora s gerilcima. Uribe smatra da su pregovori izdaja Kolumbijaca te da bi mnogi gerilski vođe, optuženi za ratne zločine i trgovinu drogom, mogli završiti u parlamentu.

Mnogim Kolumbijcima, međutim, na prvome mjestu nisu pregovori s FARC-om nego pitanja poput nezaposlenosti, zdravstvene skrbi i kriminala o kojima se gotovo i nije ozbiljnije raspravljalo u kampanji.