Na prvi pogled stvari u susjednoj BiH kao da su krenule nabolje. Ovog utorka predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla je u Europskom parlamentu da će preporučiti otvaranje pristupnih pregovora BiH s EU-om.

Ova je izjava bila popraćena velikim pljeskom prisutnih eurozastupnika koji očito ne razumiju svu složenost situacije u ovoj zemlji. Von der Leyen je rekla da je BiH otkad je u prosincu prošle godine dobila kandidatski status napravila »impresivne korake« kada su u pitanju europske integracije.

Važni zakoni

– Više je napretka učinjeno u zadnjih nešto više od godinu i pol dana nego ranije u deset godina. Prvo, BiH je sada u potpunosti usklađena s našom vanjskom i sigurnosnom politikom, što je ključno u ovim vremenima političkih previranja.

Drugo, država je usvojila važne zakone poput Zakona o sprječavanju sukoba interesa koji je sedam godina bio u zastoju, te Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, rekla je Von der Leyen.

Dodala je da je BiH poboljšala procedure u suočavanju s migrantskim tokovima, te da će sada biti moguće otvoriti pregovore s Frontexom nakon što je Predsjedništvo BiH odobrilo pregovarački mandat.

Kao četvrti element, Ministarstvo pravosuđa BiH uvrstilo je presude Haškog suda u domaće kaznene evidencije. U utorak će o preporuci Europske komisije raspravljati Vijeće EU-a za opće poslove koje čine ministri vanjskih ili europskih poslova, a konačnu će odluku donijeti šefovi država i vlada na sjednici Europskog vijeća koje će se održati 21. i 22. ožujka.

Dakle, s jedne strane čini se da stvari idu nabolje. Vladajuća koalicija na razini države BiH koju čine tri bošnjačke takozvane građanske stranke, HDZ i Stranka nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika ipak je napravila neke pomake.

Među njima su i oni koje je spomenula Von der Leyen. Usto, koalicijski partneri se redovito sastaju kako bi pokušali usuglasiti stajališta o nizu drugih pitanja od važnosti za sva tri konstitutivna naroda.

Međutim, to ne ide baš najbolje. Kao što je poznato, bošnjačka politička elita i dalje inzistira na formiranju unitarne centralizirane države sa Sarajevom kao njenim sjedištem. Na tom su tragu i tri bošnjačke stranke koje čine vladajuću koaliciju, kao i najjača bošnjačka opcija, Stranka demokratske akcije (SDA), koja je trenutno u oporbi i na razini države i u entitetu Federacija BiH.

S druge pak strane Dodik, njegova stranka SNSD, ali i sve oporbene srpske stranke, inzistiraju na tome da Republika Srpska ima najveći mogući stupanj samostalnosti unutar Bosne i Hercegovine. Crvena linija koju su povukli u Republici Srpskoj je ta da oni neće ni u kom slučaju prihvatiti eventualnu odluku Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Christiana Schmidta o tome da sva nepokretna imovina i infrastruktura pripadne središnjoj državi, a ne entitetima.

Dodik je više puta najavio da će istog dana kada Schmidt objavi tu odluku Narodna skupština Republike Srpske donijeti odluku o nezavisnosti. Cijelu tu priču dodatno usložnjava činjenica da Republika Srpska ne priznaje Schmidta kao autentičnog visokog predstavnika zbog toga jer odluku o njegovom imenovanju nije izglasalo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Najmanje utjecaja

Treći konstitutivni narod Hrvati su najmalobrojniji i samim tim imaju najmanje utjecaja na politička događanja u BiH. Ni oni ne žele visoko centraliziranu BiH, ali s druge strane više javno ne inzistiraju na formiranju trećeg BiH entiteta u kojem bi oni imali većinu.

Njihovi temeljni zahtjevi na tragu su toga da se institucionalno uvedu rješenja kojima bi se spriječila situacija da ih u Federaciji BiH Bošnjaci preglasavaju u bitnim pitanjima. Prije godinu i pol Schmidt je na dan izbora, nakon što su se zatvorila birališta, donio izmjene izbornog zakona koje su spriječile majorizaciju Hrvata u Federaciji BiH.

Međutim, ostao je neriješen problem izbora hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH. Naime, Daytonski sporazum predvidio je da se iz Federacije BiH u Predsjedništvo BiH bira jedan Bošnjak i jedan Hrvat.

Međutim, nitko nije predvidio, iako je to bilo više nego očito, da Bošnjaka u Federaciji ima višestruko više od Hrvata što otvara prostor za manipulaciju. Naime, već se četiri puta dogodilo da Bošnjaci u Federaciji biraju i Bošnjaka i Hrvata.

Problem je i s Ustavnim sudom BiH. U njemu se nalaze tri strana suca, te po dva Hrvata, Srba i Bošnjaka. Zbog sukoba sa Schmidtom i Bošnjacima srpska je strana povukla svoja dva suca iz Ustavnog suda. Dodik, a u tome ga podržavaju i Hrvati, traži odlazak stranih sudaca.

On to tumači time da tri strana i dva bošnjačka suca uvijek mogu preglasati dva srpska i dva hrvatska suca. Osim toga, Dodik predlaže i ukidanje institucije visokog predstavnika jer smatra da je ona kao takva nepotrebna ako BiH uskoro započne pristupne pregovore s EU-om.

Veliki problem za situaciju u Bosni i Hercegovini predstavlja i suđenje Miloradu Dodiku. Optužnica protiv Dodika i direktora Službenog glasnika Republike Srpske Miloša Lukića podignuta je u kolovozu 2023., a Sud BiH potvrdio ju je u rujnu.

Njih dvojicu se tereti jer su, unatoč odluci visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta da početkom srpnja poništi dva zakona koje je usvojio parlament Republike Srpske, poduzeli korake kako bi sporni zakoni ipak stupili na snagu.

Narodna skupština Republike Srpske baš je na Dodikov poticaj usvojila zakone o neprovođenju presuda Ustavnog suda BiH u tom entitetu, kao i odluka visokog predstavnika.

Najdelikatniji problem

Neprovođenje odluka visokog predstavnika postalo je kaznenom djelom u BiH izmjenama Kaznenog zakona što ih je prošle godine nametnuo Schmidt, a osobe koje budu proglašene krivima za to mogu dobiti kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.

Osuđujuća presuda ujedno znači zabranu obnašanja dužnosti na svim razinama vlasti, kao i u institucijama koje se financiraju iz proračuna.

Ovo je u ovom trenutku možda i najdelikatniji problem za BiH. Naime, ako bi Dodik bio oslobođen, Bošnjaci bi bili krajnje nezadovoljni i nije nemoguće da bi u dijelovima BiH gdje su oni većina izbili neredi.

Ako bi pak Dodik bio osuđen, i to još k tome na zatvorsku kaznu, i odmah uhićen, istog bi trenutka izbili veliki prosvjedi u Republici Srpskoj. Prema američkim obavještajnim podacima koje je nedavno objavilo njihovo Ministarstvo vanjskih poslova, postoji mogućnost da bi Dodikovo osiguranje i njegovi suradnici mogli pokušati spriječiti njegovo uhićenje.

Budući da se suđenje odvija u Sarajevu, to bi značilo da bi moglo doći do oružanog sukoba između Dodikovog osiguranja i policijskih snaga lojalnih službenom Sarajevu.

To bi bio najcrnji scenarij za BiH. Stoga promatrači prilika u BiH smatraju da će pod utjecajem međunarodne zajednice Sud osuditi Dodika, ali na kaznu koja neće podrazumijevati njegovo uhićenje i odlazak u zatvor.

Mada, u BiH je sve moguće. A i međunarodna zajednica, točnije Sjedinjene Američke Države, pojačavaju pritisak na Dodika i njegove najbliže suradnike.

Tako je američka vlada prije nekoliko dana uvela sankcije za još troje bliskih Dodikovih suradnika pa je sada pod američkim sankcijama cijeli politički vrh bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske.

Teško je predvidjeti što će se događati u susjednoj BiH. S jedne strane zaista im je otvoren put prema EU-u, odnosno barem prema početku pristupnih pregovora. S druge pak strane, temeljna polazišta BiH Srba i Bošnjaka toliko su dijametralno suprotstavljena da će biti teško, gotovo nemoguće, doći do rješenja.