Financijska elita nad elitama, »krema svih krema« danas posjeduje 1200 milijardi eura, a s toliko raspolaže pola čovječanstva, tvrdi organizacija Oxfam
Yul Brynner i ostali aduti režisera Johna Sturgesa u legendarnom vesternu iz 1960. »Sedmorica veličanstvenih« su bili ravnopravni, čak i jači od brojne meksičke bande.
U ekonomskoj verziji tog nadmetanja, više od pola stoljeća kasnije, svijet svjedoči emitiranju »Osamdeset i pet veličanstvenih«. Tih 85 posjeduje bogatstvo kao pola svijeta.
Odavno se priča »da su svi ljudi jednaki«. Cinici, međutim, također dodaju da zemljom hodaju oni »jednakiji«, što svjedoči i ova činjenica o planetarnim bogatašima.
U cijeloj priči se također vidi i da »Hrvatska nije otok«. U našoj zemlji naime već godinama svjedočimo o velikom ekonomskom raslojavanju i sve šire baze siromašnih ljudi.
Ovako samo naizgled ispada da su sposobni sve sposobniji, a nesposobni sve nesposobniji i nesnalažljiviji, stoga tko im je kriv što za bogatima zaostaju za tolike milijune, točnije rečeno milijarde eura.
U sadašnjem trenutku, naime, financijska elita, »krema svih krema« ima 1200 milijardi eura, s koliko raspolaže pola čovječanstva ili 3,5 milijarde ljudi.
Da se o tome snima film, lako bi dobio naslov »Velika nejednakost«. Čak sedamdeset posto svjetskog stanovništva živi u zemljama u kojima se ta nesretna ekonomska nejednakost povećala u posljednjih trideset godina.
Poruka Davosu
Osamdeset i pet ljudi se ima čime hvaliti, ima novac i bogatstvo kao polovica svjetskog stanovništva. Na jednoj strani vage je 85 osoba, na drugoj 3,5 milijarde, a igla na vagi stoji na sredini.
Na taj način je, ovom metaforom, toliko spominjani podatak prezentirala u svom izvješću međunarodna organizacija Oxfam koja se bori protiv siromaštva i nejednakosti u svijetu.
Riječ je o jednoj od najvećih svjetskih dobrotvornih udruga koja se na taj način oglasila u povodu toliko spominjanog summita svjetske gospodarske kreme, Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu.
Već sam naslov izvješća, »Raditi za nekolicinu«, govori o kakvim je slobodama riječ u ovim našim modernim vremenima, kada novčani moćnici određuju pravila igre prema svojim mjerilima.
Forbesova lista milijardera u 2013. godini sadrži razne podatke. SAD je vodeći sa 442 milijardera, Azija i Pacifik ih imaju 386, Europa 366, ostatak Amerike 129, a Bliski istok i Afrika 103. Ukupno ih je 1.426, a vrijede 5,4 bilijuna (tisuća milijardi) dolara.
Poruka je usmjerena na sve rašireniju i naglašeniju ekonomsku nejednakost koja je, naravno, prouzročena naglim povećanjem bogatstava toga malog broja najbogatijih izabranika, koja je, kako navodi poruka, doslovno »prijetnja ljudskom napretku«.
Činjenicu da ta novčana nejednakost galopira, potvrđuje uz ostalo i podatak da je lani na planetu nastalo 210 novih milijardera koji su se pridružili dotadašnjoj eliti, broju od 1.426 imena čija imovina se mjeri milijardama.
Broj bogatih u stalnom je porastu, što dobro zna i mnogoljudna Indija koja poslije Kine ima najviše stanovnika na svijetu. U toj zemlji je broj milijardera narastao sa njih šest na čak 61, i to sve u posljednjih deset godina. Sada ta njihova ukupna imovina usred siromašne zemlje iznosi 250 milijardi dolara.
Ekstremne razlike
Uglavnom, kako god se okrenule te brojke, polovica svjetskog bogatstva nalazi se u rukama jednog postotka stanovništva. Poruka Oxfama pritom upozorava da ove ekstremne razlike nisu samo u nebo vapijuća nepravda, već također da osim moralnog iščašenja predstavljaju prijetnju demokratskom uređenju društva, kao i socijalnoj stabilnosti neke zajednice.
Izvješće upozorava na rizik od socijalnog sloma u nekom društvu, i to zato jer umjesto ujednačenijeg napretka dolazi do sve većeg raslojavanja koje, kao i svaka akcija, izaziva reakciju.
Ona se u ovom slučaju, uz ostalo, svodi i na podizanje socijalnih tenzija. Inače, ovo nije prvi put kako su u điru slične brojke. Možda je već netko zaboravio kako je ideja vodilja pokreta »99 posto«, odnosno »Occupy Wall Street« bila činjenica da je jedan posto svjetskog stanovništva bogatije od onih preostalih 99 posto.
»Plutocrats« je često spominjana knjiga – istraživanje također često spominjane novinarke Cinthyje Freeland, nazvane Oriana Fallaci 21. stoljeća. U tom djelu, objavljenom lani, ona je tvrdila da prava uvreda nije bogatstvo onih 1 posto naspram ostalih 99 posto, nego da je to onih 0,1 posto unutar onih 1 posto. Misli se na »kremu u kremi« modernoga kruga svjetskih milijardera.
Oxfam traži sprečavanje izbjegavanja poreza u »poreznim oazama«, progresivno oporezivanje, poticanje vlada na stvaranje proračunski financirane zdravstvene zaštite, obrazovnog sustava i socijalne zaštite.
Maltretiranje
U tom maltretiranju siromašnih od strane bogatih, ovi drugi, kako navodi izvješće, u Africi svojim multinacionalnim kompanijama koriste jak utjecaj na vlast tako da smanjuju fiskalni pritisak.
No time smanjuju i zalihe tih istih vlada u borbi protiv siromaštva, radeći loše po samu vlast i po siromahe. Isto vrijedi i za divove elektroničke revolucije i digitalnih komunikacija, koji traže sve moguće kratice i izlaze kako bi platili malo ili čak ništa poreza na njihove ogromne profite.
Izvješće je poručilo da je u 29 od 30 promatranih država u razvoju, odnosno onih razvijenih, oporezivanje bogatih u padu. Oxfam je pritom optužio ekonomske svjetske elite da utječu na političku upravljačku klasu kako bi ona »zamračila« pravila ekonomske igre, erodirajući pritom funkciju demokratkih institucija.
Lobiranjem do zakona
Oxfam je izašao na svjetlo dana neposredno pred održavanje Svjetskog ekonomskog foruma, koji ne okreće glavu od problema Lani u studenom je objavio »Pogled na globalne probleme 2014.« u kojem se ekonomska nejednakost ističe kao jedan od najvećih rizika u sljedećih 12 do 18 mjeseci.
Određeni stupanj nejednakosti je, istina, prirodan i potreban kako bi se ostvarivao napredak, jer se na taj način nagrađuje talent, rad i vještine te poduzetnički rizik, ali drastične razlike i koncentracija bogatstva u rukama malobrojnih smanjuju mogućnost milijunima diljem svijeta da iskoriste svoje talente i rad, što ih stavlja u neravnopravan položaj.
U izvješću je upozoreno kako se mora spriječiti utaja poreza, kao i pritisak kapitala na donošenje političkih odluka. Navodi se kako su mnogi zakoni doneseni isključivo u korist bogatih, što je rezultat lobiranja najbogatijih.
