ZAGREB – Dok stotine tisuća školaraca iz dana u dan komuniciraju s nastavnicima, primaju i šalju svoje domaće zadaće preko interneta, srednjoškolci koji se zbog bolesti nađu u bolnici, osuđeni su na tjedne ili mjesece potpune izdvojenosti iz svoje sredine, obitelji, razreda i kompletne nastave.

Unatoč višekratnim pozivima pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević da se taj dugogodišnji problem riješi, resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja do danas nije omogućilo ni osnovnu nastavu za učenike srednjih škola koji su prisiljeni duže vrijeme boraviti u bolnici.

Virtualna škola u koju su prije dva mjeseca preko noći ušli hrvatski učenici pokazala je sav nemar prosvjetnih vlasti prema najranjivijima u obrazovnom sustavu.

Riječ je o djeci, najčešće onkološkim ili drugim kroničnim bolesnicima, koja su zbog prirode liječenja prisiljena mjesecima, a nekad i po godinu dana, boraviti u bolnici.

Gubitak generacije

Dok takva djeca u osnovnoškolskoj dobi imaju dobro organiziranu nastavu, kontinuirano prate školske sadržaje i komuniciraju sa svojim razredom i nastavnicima, tinejdžerima to nije omogućeno.

Osim što gube na vremenu i kontinuitetu, time ih se razdvaja od sastavnog dijela njihovog ranijeg života, što – upozoravaju stručnjaci – može imati negativne posljedice ne samo na psihološko stanje, nego i na rezultate njihovog liječenja!

Pravobraniteljica za djecu ukazuje na taj problem još od 2016. godine, ali bez ikakvog rezultata.

I lani su MZO-u, u skladu sa svojim ovlastima, preporučili neodgodivo organiziranje nastave u bolnici za učenike srednjih škola, ali ta preporuka, konstatiraju, »nije urodila očekivanim pozitivnim pomakom.«

U Udruzi za pomoć djeci oboljeloj od malignih bolesti i njihovim obiteljima Krijesnice, kažu kako su i udruge mnogo puta ukazivale na ovaj problem, ali pravog odgovora nisu dobili.

– Resorno Ministarstvo obrazovanja odgovaralo je da osnivači škola to nisu zatražili. Sve to izgleda kao klasični sukob nenadležnosti, no činjenica je da je sada, u epidemiji koronavirusa, sve dovedeno do granice apsurda.

Dosad je tako organizirati nastavu, kao, bilo nemoguće, a sada vidimo da se kompletna nastava preko noći prebacila online, navodi Mirela Stanić Popović, izvršna direktorica Krijesnica.

Upravo su srednjoškolci, kaže, u godinama kad im kontakt s razredom više znači, a bilo kakav gubitak u nastavi puno im je teže prihvatljiv nego u mlađoj dobi. »No upravo kod mlađe djece škola funkcionira super, a za njih ne postoji.

To je zaista kritičan problem, za njega uopće nema razumijevanja«, upozorava.

Osnaživanje djece

Prednost škole u bolnici je najmanje dvostruka, objašnjava klinička psihologinja Marina Grubić, koja pruža psihološku podršku oboljeloj djeci koja se liječe na Rebru.

– Prvo, škola u bolnici daje im doživljaj normalnosti, u smislu da im pruža nekakvu nadu da će se sve vratiti natrag.

To su redovito djeca koja su teško bolesna, ili imaju malignu bolest ili neku kroničnu bolest koja se iskomplicirala, i tu je uvijek prisutan strah od ishoda – hoće li se izliječiti, i kako.

Ako im se omogući da tijekom liječenja imaju školu, to im daje osjećaj da su i dalje dio svakodnevnog života i da će se u njega vratiti, tumači dr. Grubić.

Riječ je, kaže, o načinu osnaživanja te djece, a osim toga i načinu distrakcije, kojom se kod oboljele djece smanjuje anksioznost, bol…

– Za malu djecu distrakcija je igra, a za tinejdžere distrakcija je škola u bolnici. Ona je tu ne samo da djeca uče, nego i da odvrate misli od stresne situacije u kojoj jesu, objašnjava.

I treće, srednjoškolska su djeca u osjetljivom razdoblju kad su im vršnjaci i njihovi prijatelji izuzetno važni.

U situaciji kad su dugo bolesni, najveći im je strah da će izgubiti svoju generaciju.

»Ne brine ih toliko da će propustiti školu, koliko da bi mogli ponavljati razred i izgubiti generaciju. Njima je pomisao da bi dogodine mogli ići u školu s nekom drugom djecom dvostruki stres«, ističe dr. Grubić.

Najčešće pritom nemaju ni razumijevanje roditelja koji im često kažu »ma nema veze škola, samo se ti izliječi«, no njima je škola u smislu prijatelja izuzetno važna.

A da stvar bude gora, sve to djeluje i na ishod njihova liječenja. Naravno, na negativan način.

»Ako znamo da na ishod lječenja utječe to u kakvom je netko psihičkom stanju, naravno da sve što poboljšava psihološku prilagodbu na bolest i liječenje pomaže i u ishodu.

Škola je u njihovoj dobi distrakcija, ali i vrsta socijalne podrške, jer ostaju u komunikaciji s nastavnicima i vršnjacima, što pomaže na prilagodbu situaciji, a ta prilagodba onda i na ishod liječenja«, zaključuje dr. Grubić.

Na naš upit Ministarstvu znanosti i obrazovanja zašto se oglušuju na preporuke pravobraniteljstva za djecu o implementaciji škole u bolnici za srednjoškolce i kada nešto po tom pitanju misle poduzeti, odgovor zasad nismo dobili.