Europski parlament usvojio je nedavno rezoluciju »o očuvanju sjećanja na žrtve poslijeratnog komunističkog razdoblja u Sloveniji« koja je izazvala oštru podjelu među zastupnicima desnih i lijevih klubova, a neki hrvatski ljevičarski eurozastupnici poput Gordana Bosanca iz Možemo! čak su odbili i glasati o tome.

Rezoluciju je predložila slovenska pučanka Romana Tomc, a u njoj se, među ostalim, traži ispitivanje arhiva jugoslavenskih tajnih službi, te se od slovenske vlade traži da vrati Dan sjećanja na žrtve komunizma. Dio lijevih zastupnika smatrao je kako je riječ o pokušaju povijesnog revizionizma, dok zastupnici desnih klubova svoju podršku rezoluciji obrazlažu potrebom da se »u duhu pomirenja« ne radi razlika između žrtava nacizma, fašizma i komunizma.

Od peticije do rezolucije

Uz zastupnike desnih klubova rezoluciju je podržao i najbrojniji zastupnički klub u EP-u, Europska pučka stranka (EPP), kojoj pripadaju eurozastupnici HDZ-a. Ova je rezolucija za Hrvatsku zanimljiva i u svjetlu formiranja novog povjerenstva pri Vladi, onog koje je preuzeo čelnik DP-a Ivan Penava, a koje nosi naziv Povjerenstvo za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Slovensku europarlamentarku Romanu Tomc pitali smo kakva je intencija donošenja ovakve rezolucije, i kakvi mogu biti njeni dometi.

Koji je bio cilj rezolucije koju ste predložili, zašto je potrebna i za koga vrijedi – samo za Sloveniju ili za sve države članice EU-a?

– Put do rezolucije nije bio kratak. Bilo je potrebno više od dvije godine intenzivnog rada. Sve je počelo nakon što je slovenska vlada pod vodstvom Roberta Goloba ukinula Dan sjećanja na žrtve komunizma u Sloveniji. Tada sam razmišljala što mogu učiniti kao europarlamentarka. Počelo je s peticijom, a završilo s rezolucijom koja će zauvijek ostati dio europske povijesti. Naslov rezolucije je jasan – odnosi se na Sloveniju, ali vrijedi za sve države članice, posebno u dijelu koji podsjeća da je komunizam totalitarni režim te poziva na priznanje njegovih zločina i poštovanje žrtava.

Je li ovo početak neke vrste lustracije u Sloveniji?

– Vjerojatno ne u onom obliku u kojem bi svaka lustracija trebala biti provedena. Ipak, radi se o velikom postignuću koje bi moglo biti dio tog procesa. Činjenice zapisane u rezoluciji pokušavaju se prikriti i negirati već više od 80 godina. Ovog puta su prvi put na takav način razotkrivene pred cijelom Europom. To će imati posljedice. Nažalost, Slovenija nakon osamostaljenja nije provela lustraciju, što nas i dalje jako pogađa. Ipak, istina polako sustiže i slovensku ljevicu, jer je dugoročno nije moguće prikriti. Nevjerojatno je da vlada Roberta Goloba poriče povijesne činjenice i uskraćuje osnovna ljudska prava ubijenima i njihovim obiteljima. Možemo se zapitati zašto, i što se krije u pozadini.

Revizionizam ili pomirba?

Smatraju li neki zastupnici Europskog parlamenta s ljevice da se radi o pokušaju povijesnog revizionizma? Neki su čak napustili dvoranu prilikom glasanja. S druge strane, EPP i drugi zastupnici s desnice smatraju da je rezolucija donesena »u duhu pomirbe«?

– Sve one koji govore o revizionizmu, pitala bih – što u rezoluciji nije točno? Pitam ih zašto imaju problema s činjenicama i istinom? Jesu li možda povezani s tom poviješću? Ako nisu, kakvi su to ljudi koji brane zločine? Zaista mi je žao što naši kolege iz političkih skupina socijalista, liberala i zelenih nisu pokazali solidarnost sa svima koji se zalažemo za povijesnu pravdu i poštovanje žrtava. Puni su riječi o ljudskim pravima, ali politiziraju dostojanstven pokop žrtava komunizma i podržavaju dvostruke standarde kada su u pitanju oni koji su počinili zločine. Umjesto da pokopaju mrtve, očito im je cilj pokopati istinu.

Ova tema aktualna je i u Hrvatskoj, jer je potpredsjednik Sabora iz Domovinskog pokreta, Ivan Penava, upravo postao predsjednikom komisije koja će se baviti upravo ovom temom – neistraženim i neriješenim komunističkim zločinima. Kako vidite to što Hrvatska ide u sličnom smjeru?

– Gledajte, kad govorimo o nekim osnovnim ljudskim normama, ne bismo trebali imati različita mišljenja. Riječ je o dostojanstvenom pokopu žrtava komunizma – ne samo muškaraca, nego i žena, djece, pripadnika različitih etničkih skupina.

I suština priče – kakav je vaš stav o broju žrtava komunizma u Sloveniji, ali i u Hrvatskoj, s obzirom na to da je to zaista usko povezano, kada je riječ o Bleiburgu i drugim lokacijama?

– Svaka žrtva je previše. No, svaka žrtva zaslužuje dostojanstven pokop, smrtovnicu i da njezini rođaci dobiju zadovoljštinu. Nitko ne zaslužuje da mu kosti leže u plastičnim gajbama u nekom skladištu ili da su još uvijek u jamama.

Istražiti arhive KOS-a i UDBA-e

Za rezoluciju se izjasnilo 357 zastupnika, dok je 266 glasovalo protiv. Ona, među ostalim, s obzirom da je slovenski parlament 2024. donio zakon o zabrani upotrebe simbola nacizma i fašizma i njihovih kolaboracionističkih režima, ističe da bi trebalo osuditi sve totalitarne režime i da se njihovi simboli, uključujući komunističke, ne bi smjeli promicati. Podsjeća se da zločini totalitarnog jugoslavenskog komunističkog režima nisu bili ograničeni na Sloveniju i da žrtve postoje u svim bivšim republikama, te se poziva na sveobuhvatno ispitivanje arhiva jugoslavenskih tajnih službi, posebno KOS-a i UDBA-e.