Dijelovi svijeta su postali užareno poprište geopolitičkih sukoba u kojima je ratovanje informacijama jednako zastupljeno kao ratovanje oružjem. Najnovije suvremene vojne operacije, poput SAD-a i Izraela prema Iranu, ne mogu se razumjeti izvan konteksta doba digitalne kulture. Ratovanje se ne odvija isključivo na teritoriju, već unutar internetskih mreža kroz špijunažu, hakiranje i propagandne napore te korištenjem različitih podatkovnih infrastruktura pogonjenih umjetnom inteligencijom, stvarajući sustave biometrijskih, društvenih i vojnih oblika nadzora. Odnosno, napetosti se ne odvijaju samo u diplomatskoj ili vojnoj sferi, već i unutar infrastruktura digitalnog doba.

Četvrta industrijska revolucija izravni je nastavak novog vremena koje je započelo nakon Drugog svjetskog rata kad informacija postaje važan resurs unutar ekonomije znanja. Proizvodni sustavi kroz automatizaciju, robotiku, umjetnu inteligenciju i podatkovnu analitiku, preoblikovali su, ne samo organizaciju rada, nego i šire društvene, ekonomske i političke odnose. Radi se o neopipljivom gospodarskom konceptu temeljenom na stvaranju bogatstva, koristeći znanje i inovacije kao glavni izvor vrijednosti i konkurentnosti. U današnjem svijetu društvenih mreža dobar primjer su Instagram, TikTok i YouTube kreativci koji kroz proizvodnju digitalnog sadržaja stvaraju ekonomsku vrijednost. Također, kompanije poput Palantir Technologies, Clearview AI i Anthropic prikupljanjem različitih vrsta podatka u korist državnih i obrambenih institucija, jednako tako definiraju ekonomiju znanja. Zapravo, kontrola nad informacijama postaje strateški važna kao i kontrola nad prostorom, a industrijski kapitalizam zamjenjuje onaj informacijski. Odnosno fizičku proizvodnju, rad u tvornicama i materijalne resurse zamjenjuju nematerijalni podaci, algoritmi i digitalna kognitivna proizvodnja informacija i usluga. Koncepte ‘informacijskog kapitalizama’ (eng. information capitalism) i ‘umreženog društva’ (eng. network society) organiziranog oko mreža i tokova informacija, pri čemu znanje postaje temeljni izvor produktivnosti i moći, opisao je još u drugoj polovici 1990-ih Manuel Castells u kultnoj knjizi ‘Informacijsko doba: Ekonomija, društvo i kultura’.

Nusproizvod Hladnog rata

Što znače sintagme ‘informacijsko društvo’, ‘informacijske tehnologije (IT)’ i ‘Cyberkultura’ te kako su ideje poslijeratne ‘kibernetičke kulture’ utjelovljene unutar ideje današnje ‘digitalne kulture’, u istoimenoj knjizi opisuje autor Charlie Gere (2008.). Naime, Drugi svjetski rat je zapravo bio katalizator, ne samo za izum modernog binarnog digitalnog elektroničkog računala, već i za razvoj različitih utjecajnih diskursa koji su obilježili novo doba nakon 1945. godine, poput Teorije informacije, umjetne inteligencije, multimedije, hipermedije i digitalne kulture kakvu poznajemo danas. Natjecanje u naoružavanju između Amerike i Rusije za vrijeme Hladnog rata posredno je utjecalo na razvoj informacijskog doba. Naime, Amerikanci, kako bi zaštitili vlastite vojne sustave informacija od Rusa, razvili su prve oblike osobnih računala, a zatim i mrežnu komunikaciju kasnije nazvanu internet te naposljetku i umjetnu inteligenciju. Razvoj novih oblika informacijsko-komunikacijskih tehnologija zbivao se unutar okvira istraživanja vojske u suradnji s poznatim sveučilištima, financiranima državnim intervencijama američke vlade. Važno je istaknuti da su navedena istraživanja bila neizmjerno vrijedna, ali u to doba nisu imala dovoljno svrhovitu i isplativu primjenu. Postupno, 1980-ih godina američka vlada ukida navedena vojna istraživanja i od tada, polako, ali sigurno, sektor računalnih tehnologija i interneta, prelazi u ruke privatnog kapitala.

Tranzicija interneta

Upravo je administracija predsjednika Billa Clinton (1993. – 2001.) ubrzala proces komercijalizacije interneta. Premda je donesen za vrijeme mandata predsjednika Jimmyja Cartera, Zakon Bayh – Dole (Bayh–Dole Act) iz 1980. godine postavio je temelj komercijalizacije javno financiranih istraživanja. Tim je zakonom sveučilištima, malim poduzećima i partnerima omogućeno da zadrže vlasništvo nad patentima razvijenima uz savezno financiranje, čime je otvoren prostor za prijenos istraživanja i tehnoloških patenata iz javnog odnosno vojnog sektora u privatnu ekonomiju. Internetske tehnologije kakve poznajemo danas, upravo su razvijane kroz ARPANET i NSFNET, kao primarno akademsko-vojne projekte američke vlade i vojske. Tijekom 1990-ih infrastruktura se postupno komercijalizira te tvrtke preuzimaju ključnu ulogu, a istraživanja i inovacije sele se u startup i korporativni sektor, gdje intelektualno vlasništvo postaje temelj digitalne ekonomije znanja. Administracija Billa Clintona aktivno je promicala tranziciju interneta iz javno-akademske i državom upravljane infrastrukture u privatno-tržišni sektor uz relativno nisku razinu regulacije. Nacionalna znanstvena zaklada 1995. godine povukla se iz izravnog upravljanja internetskom infrastrukturom i prepustila je komercijalnim pružateljima usluga, a ključni zakonodavni korak bio je Zakon o telekomunikacijama (Telecommunications Act) iz 1996. godine kojim se modernizirala regulacija komunikacija u digitalnom dobu čime se otvorilo tržište konkurenciji i potaknuo globalne investicije. Kompanije poput Microsofta, Googlea i Amazona razvile su se upravo unutar navedenog modela, u kojem su rezultati javno financiranih istraživanja postupno pretvarani u privatni kapital i tržišnu dominaciju.

Od patenta do imperija

Microsoft nije nastao iz sveučilišnog patenta financiranog federalnim sredstvima, već iz poslovnog razvoja softvera BASIC interpreter, a zatim MS-DOS. Ipak, Bill Gates već sredinom 1970-ih zauzima snažan stav o softveru kao privatnom vlasništvu te inzistira na modelu licenciranja umjesto otvorenog dijeljenja koda. U vrijeme kada je računalna kultura bila obilježena akademskim dijeljenjem znanja, takav je pristup bio izrazito progresivan i postavio je temelje komercijalnog softvera modela zatvorenog koda. Za razliku od Microsofta, Google predstavlja primjer akademskog startupa. Odnosno, Larry Page i Sergey Brin su razvili PageRank algoritam kao dio doktorskog istraživanja na Stanfordu uz javno financiranje. Sveučilište je zatim patentiralo tehnologiju, s potom je licenciralo startup koji je prerastao u globalnu korporaciju kakvu danas znamo pod imenom Google. To je primjer tranzicije iz javno financiranog istraživanja, preko sveučilišnog patenta, do privatne platforme i globalne tržišne dominacije. Treći model predstavlja Amazon, tvrtku koja nije nastala u akademskom okruženju, već je iskoristio deregulirani ambijent e-commercea 1990-ih, u razdoblju administracije Billa Clintona. Rani internet bio je nereguliran, a porezni okvir za online trgovinu nedefiniran, što je Jeff Bezosu omogućilo brzu akumulaciju kapitala i izgradnju mrežne infrastrukture i platformskog imperija.

Država glavni klijent

Nekada je ‘javno financirano znanje’ sveučilišnih i vojnih istraživanja tek naknadno prelazilo u ‘privatni kapital’ tehnoloških korporacija. Danas svjedočimo obratu, odnosno privatne UI tvrtke poput Palantir Technologies, Clearview AI i Anthropic razvijaju ključne tehnologije, dok država više nije primarni inovator, nego jedan od glavnih klijenata. Za razliku od razdoblja nakon Drugog svjetskog rata, kada je američka vojska bila pokretač informacijskog doba, danas se umjetna inteligencija dominantno razvija u privatnom sektoru, a potom integrira u sigurnosne, obrambene i obavještajne sustave. Umjetna inteligencija se koristi za analizu velikih skupova podataka, nadzor, prediktivno modeliranje, logistiku te razvoj sustava s potencijalnom vojnom primjenom. Primjer je Palantir Technologies, tvrtka suosnivača Petera Thiela, čiji softver koriste američke sigurnosne agencije za analizu podataka, identifikaciju i lociranje osoba te planiranje operacija, uključujući i kontroverzne imigracijske racije američke službe ICE. Slično tome, Clearview AI, tvrtke koju je osnovao Hoan Ton-That, razvila je tehnologiju prepoznavanja lica koju koriste brojne američke policijske agencije. Sporno je što ova tvrtka prikuplja i koristi javno dostupne fotografije građana s interneta i društvenih mreža, što otvara ozbiljna pitanja privatnosti, građanskih prava i mogućih zlouporaba u nadzorne svrhe. Trenutačno, tvrtka Anthropic se nalazi u središtu globalnog incidenta o etičkim granicama primjene umjetne inteligencije u kontekstu odustajanja ove privatne tvrtke od suradnje s državnim i obrambenim institucijama SAD-a. Skandal je privukao veliku pažnju svjetske javnosti i dodatno nas osvijestilo kako privatne UI kompanije danas razvijaju ključne tehnologije, dok država, uključujući obrambeni sektor, postaje jedan od njihovih važnih korisnika.

Etički dizajn

Anthropic su 2021. osnovali bivši zaposlenici OpenAI-ja, Dario i Daniela Amodei. Tvrtka je razvila veliki jezični model Claude, pozicioniran kao konkurent popularnom ChatGPT-u tvrtke OpenAI, čiji je izvršni direktor Sam Altman. Ime Claude referira se na matematičara Claudea Shannona, utemeljitelja Teorije informacije (1948.), čiji se rad smatra presudnim za razvoj digitalne komunikacije i suvremenog informacijskog doba. Naime, Anthropic, kao i druge vodeće UI kompanije, surađuje s javnim sektorom, ali se profilirao kao tvrtka koja provodi koncept »ustavno reguliranog UI-ja« (eng. constitutional AI). To se odnosi na način na koji se umjetna inteligencija trenira poštovati određena etička pravila i ograničenja. Pritom se misli na izbjegavanje generiranja neprovjerenih informacija, nasilnih uputa, govora mržnje, diskriminacije i nezakonitih aktivnosti, osobito onih koje uključuju nasilje ili ugrožavanje ljudskog života poput korištenja umjetne inteligencije za autonomno oružje i masovni nadzor. U tom kontekstu američki obrambeni sustav Pentagon koristio je različite komercijalne modele umjetne inteligencije, uključujući i navedeni model Claude, za potrebe analitike, automatizacije svojih procesa i nadzora. Međutim, stroga etička ograničenja ugrađena u sustav Claude ocijenjena su od kao čimbenik koji ograničava njegovu primjenu u određenim obrambenim scenarijima te ih je Pentagon označio kao »rizik lanca opskrbe« (eng. supply chain risk). Zbog toga je Pentagon privremeno obustavio daljnju operativnu integraciju modela Claude u svoje sustave i obustavio ugovor o suradnji s tvrtkom Antropic u vrijednosti od 200 milijuna dolara te se okrenuo »fleksibilnijim« sustavima drugih dobavljača, među kojima je i ChatGPT tvrtke OpenAI. Antropic je podnio tužbu protiv popisa američkih vladinih agencija, a ovaj slučaj je otvorio javnu raspravu na društvenim mrežama o odnosu etičkog dizajna umjetne inteligencije i zahtjeva nacionalne sigurnosti, u kontekstu sve intenzivnije suradnje tehnoloških kompanija i obrambenih institucija.
Rezultat pristanka OpenAI-ja da, umjesto Anthropica, surađuje s Pentagonom prouzročio je negativan publicitet i kampanju odmazde korisnika alata umjetne inteligencije pod sloganom »Otkažimo ChatGPT« (eng. Cancel ChatGPT), pri čemu je u samo jednom danu zabilježeno čak 295 posto deinstalacija aplikacije.

Geopolitički i digitalni rat protiv Irana

Velika je razlika u tome kako SAD i Izrael koriste prednosti novog digitalnog doba, za razliku od Irana. Američke i izraelske sigurnosne i obrambene institucije koriste napredne algoritamske sustave umjetne inteligencije za analizu velikih količina podataka, uključujući satelitske snimke i policijske obavještajne izvještaje, čime nastoje učinkovitije planirati vojne operacije. Istodobno, Iran koristi »asimetrične digitalne kapacitete«, odnosno disruptivne strategije koje se oslanjaju na korištenje relativno jeftinih i tehnološki dostupnih alata u svrhu kibernetičkih operacija, hakiranja i propagandnih dezinformacijskih kampanja, kako bi se nadoknadila neravnoteža u odnosu na tehnološki snažnijeg protivnika. Takav pristup omogućuje državama sa slabijim vojnim resursima da kroz digitalni prostor djeluju protiv znatno jačih aktera. Istodobno, navedeni se rat vodi i kroz medijske narative u kojima je Iran prikazan kao problematični izvoznik kaosa, terorizma i radikalnog islama, kreator nekontroliranog razvoja nuklearnog oružja i generator represivnog, teokratskog, mizogenog i korumpiranog sustava koji je na vlasti posljednjih 40-ak godina, razdoblja u kojem su pogubljene stotine tisuća ljudi i političkih protivnika režima.

Iako dio naroda Irana diljem svijeta i u samom Iranu slavi nedavni napad američkog predsjednika Donalda Trumpa na vojne i političke ciljeve u Iranu, procjenjuje se da oko 15-ak posto Iranaca ostaje na strani režima i oplakuje ajatolaha Ruhollaha Homeinija kojega je američka vojska ubila zajedno s članovima njegove obitelji i pedesetak iranskih visokih dužnosnika. Ubijenog vođu je ubrzo nakon pogubljenja zamijenio njegov sin Modžtaba Hoseini Hamenei, jednako radikalan i ustrajan, kao i njegov pokojni otac, u namjeri da i dalje uhićuje i usmrćuje prosvjednike protiv režima. Amerika se, u skladu s ciljevima nove nacionalne sigurnosne strategije, u medijima nastoji pozicionirati kao vodeća vojna svjetska sila koja će na Bliskom istoku osigurati regionalnu stabilnost, ali i kojoj odredbe međunarodnog prava nisu prepreka pri napadu na bilo koju vojnu metu pa tako i Iran. Cilj je svrgnuti iranski režim, uništiti njegovo nuklearno oružje i podržati izraelskog premijera Benjamina Netanyahua u njegovoj borbi protiv islamskog radikalizma. Uključivanje europskih zemalja u ovaj sukob, kao i mnogih država koje graniče s Iranom i koje su domaćini američkih vojnih baza, povećava mogućnost šire regionalne eskalacije te ostavlja određenu vjerojatnost početka Trećeg svjetskog rata.
Sukob između SAD-a i Izraela prema Iranu ilustrira pomak suvremenog ratovanja prema algoritamskom obliku u kojem se gube granice između geopolitičkog i digitalnog rata, jer nadzor i kibernetičke operacije postaju dio obrambenih i ratnih strategija, a modeli umjetne inteligencije se intenzivno koriste u svim vojnim i obavještajnim operacijama.

Platformski kapitalizam

Trenutačna situacija u Americi obilježena je kulminacijom širenja digitalne sfere na ekonomiju, medije, politiku i industriju rata. Privatni sektor, u vidu visokotehnoloških tvrtki izraslih u svijetu Silicijske doline u posljednjih 50-ak godina, preuzeo je kontrolu nad tržištem, ali i nad prostorom moguće regulacije i zakonskih okvira koji bi trebali štititi korisnike i potrošače. Autor Nick Srnicek u knjizi »Platformski kapitalizam« (2016.) tvrdi da je platforma postala dominantni poslovni model suvremenog digitalnog kapitalizma. Kaže da platforme nisu samo aplikacije, već infrastrukture koje posreduju između korisnika, oglašivača i podataka. One najveće, poput Googlea, Meta Platformsa i Amazona, već su u samom početku nastale u dereguliranom tržišnom okruženju, gdje su osobni podaci građana postali novi oblik tvorničke sirovine. Mrežna ekonomija dodatno stvara određene monopole, a platforme postaju kvazi-javne infrastrukture gdje politička komunikacija i ekonomska moć počinju ovisiti o privatnim tvrtkama. Shoshana Zuboff u svojoj knjizi »Doba nadzornog kapitalizma: borba za budućnost čovjeka na novom rubu moći« (2019. ide još dalje u kritici i tvrdi da SAD nije razvio samo platforme, nego i novi oblik nadzornog kapitalizma temeljenog na ekstrakciji ljudskog ponašanja. Naime, platforme prikupljaju podatke o ponašanju korisnika, a ti se podaci zatim analiziraju radi predikcije budućeg ponašanja. Takvi prediktivni modeli prodaju se oglašivačima, vladama i vojsci, što korisnike čini ne samo potrošačima, već i sirovinom. U takozvanom društvu znanja, kaže Zuboff, postoji iskorištavanje neznanja korisnika, dok algoritmi, opskrbljeni našim osobnim podacima, oblikuju našu percepciju svijeta i naše odluke.

Pedofilija i mizoginija

Nadzorni kapitalizam u SAD-u postaje prijetnja demokraciji jer zakonska regulacija vidljivo kasni za tehnološkim razvojem, a posebno za razvojem umjetne inteligencije unatrag nekoliko godina. Velike platforme tako postaju organizatori svjetskog digitalnog prostora, ali snose vrlo malu odgovornost kada je u pitanju namjerna polarizacija korisnika oko važnih ideoloških stavova poput religije, migracija i politike te kada je riječ o seksualizaciji djece i žena. Za primjer možemo uzeti pedofiliju i mizoginiju, koje često postaju algoritamski i tržišno poticana dinamika, potaknuta influenser kulturom, deepfake tehnologijama i OnlyFans ekonomijom porno startupa. Iako platforme zabranjuju bilo kakav oblik nasilja i govora mržnje, objektifikacija dječjeg i ženskog tijela postaje profitabilna infrastruktura. Naime, seksualizirani sadržaj generira interakciju i podatke jer, kroz ekonomski stimuliranu dinamiku, stvara visoku razinu algoritamskog angažmana. U vremenu kada žensko i dječje tijelo postaju profitabilna vizualna roba i kada mnoge države svijeta uvode dobnu granicu za pristup djece društvenim mrežama, spominjanje glavnih lidera američkih visokotehnoloških tvrtki, poput Billa Gatesa, Elona Muska, Petera Thiela i Sergeya Brina, uz ostale akademske, političke, financijske, znanstvene i estradne elite, u djelomično objavljenim Epsteinovim dokumentima nije začuđujuće, ali je duboko zabrinjavajuće. Istovremeno, Mark Zuckerberg ponovo je optužen da Meta Platforms namjerno manipulira mentalnim zdravljem djece i tinejdžera kroz stvaranje ovisnosti algoritamskim dizajnom te nedovoljno brzo uklanja štetan sadržaj s mreža. Nakon ranijeg saslušanja u Senatu 2024. godine, gdje se samo javno ispričao roditeljima, u veljači ove godine svjedočio je pred porotom u Los Angelesu u sudskom procesu koji ispituje iste tvrdnje i koji još nije okončan.

Zaštita manjina, sloboda govora

Na nedavnom godišnjem obraćanju naciji Trump je održao jedan od najduljih govora u povijesti tih događaja, ispunjen samohvalom i spornim ekonomskim pokazateljima nakon prve godine mandata, obilježene nizom kontroverznih odluka i zakona objedinjenih pod nazivom »Veliki lijepi zakon« (Big Beautiful Bill). Atmosfera u Kongresu bila je izrazito podijeljena, a duboki politički i svjetonazorski rascjep između republikanaca i demokrata bio je jasno vidljiv. Ozbiljna lica republikanskih sudaca Vrhovnog suda dodatno su naglašavala napetost, osobito nakon što je većina poništila Trumpove kontroverzne carine. Posebnu je pozornost izazvao incident s kontroverznom demokratskom zastupnicom Ilhan Omar, jednom od prvih muslimanki izabranih u američki Kongres, koju povezuju s zloupotrebom državnih sredstava u Minnesoti. Reagirajući na Trumpove izjave o migrantima, doviknula mu je »Ubili ste Amerikance«, nazvavši ga lažovom i ubojicom, aludirajući na žrtve provedbe restriktivnih imigracijskih politika. Svjetonazorske razlike između republikanaca i demokrata protežu se i na odnos prema političkoj moći, ekonomiji i digitalnim platformama. Demokrati naglašavaju zaštitu manjina, borbu protiv dezinformacija i regulaciju govora mržnje, uz financiranje programa za osjetljive skupine, dok kritičari upozoravaju na manjkav nadzor trošenja javnih sredstava. S druge strane, republikanci snažno zagovaraju deregulaciju tržišne moći, oslanjajući se na platformski kapitalizam, pri čemu digitalna infrastruktura postaje ključno polje borbe za kontrolu narativa. Republikanci se predstavljaju kao gorljivi branitelji slobode govora, no njihova praksa pokazuje suprotno. Pod krinkom zaštite djece zabranjuju knjige pa se na popisu zabranjenih knjiga se našao i »Dnevnik Ane Frank«. Također, vrše pritisak na medije i komičare poput Jimmyja Kimmela, ograničavaju ulazak stranih državljana zbog političkih stavova, koriste pravosudne institucije protiv političkih protivnika te tužbama nastoje zastrašiti medije koji o Trumpu izvještavaju kritički.

U tom kontekstu tehnološki milijarderi bliski Trumpu često balansiraju između deregulacije i izravnih državnih potpora njihovim tvrtkama te upravljanja vlastitim javnim imidžem. Elon Musk često kritizira Europsku uniju, optužujući je za gušenje slobode govora i nametanje prestrogih sigurnosnih digitalnih regulacija. Istodobno, trenutačno se suočava s optužbama da je kroz upravljanje algoritmima društvene mreže X i alata umjetne inteligencije Grok, oblikovao informacijski prostor tako da pogoduje njegovim političkim i ekonomskim interesima. Naime, francuska policija u suradnji s Europolom pozvala je Muska na dobrovoljno saslušanje. U sklopu istrage, pokrenute nakon pritužbi političara i stručnjaka za kibernetičku sigurnost, istražuje se uloga chatbot-sustava Grok u širenju dezinformacija, negacionističkih sadržaja i seksualiziranih deepfake materijala koji uključuju maloljetnike.