RIJEKA – Cijene goriva u Hrvatskoj ovih dana probile su rekordne vrijednosti, posebice dizel čija je cijena po prvi put u povijesti skočila na više od 11 kuna po litri. Cijena dizelskog goriva od utorka, kad je poskupilo za prosječnih 28 lipa po litri, na većini benzinskih crpki kreće se između 11,02 kune i 11,29 kuna, a istodobno je poskupio i benzin, čija se cijena, za Eurosuper 95 kreće od 11,02 do 11,27 kuna, a za 100 oktanski benzin cijene se kreću od 11,69, do 11,83 kune po litri. Pritom udio državnih davanja po litri iznosi više od pedeset posto krajnje cijene goriva koja je dosegla nove rekorde, iako se cijene sirove nafte ovih dana kreću oko 80 dolara po barelu, što je znatno niže od cijena sirove nafte prije dvije i pol godine, kada je barel dostizao vrijednosti veće od 120 dolara po barelu.

Ugrožen životni standard

Tada je litra eurosupera u Hrvatskoj dosegla cijene nešto veće od 11 kuna, ali cijena dizela nije prešla tu brojku, a ovakav nekontrolirani rast cijene goriva, uz rast cijene prirodnog plina i električne energije u čitavom svijetu koji će se neizbježno, prije ili kasnije preliti i na hrvatsko, još uvijek dijelom regulirano tržište, barem kada je plin u pitanju, ozbiljno će pogoditi životni standard građana, već dobrano načet COVID-krizom. Cijena goriva, uz probleme u logističkim lancima u cijeloj Europi i jednako otežanu opskrbu iz Azije, neizbježno će utjecati na rast cijena robe široke potrošnje i usluga, a time ubrzati inflaciju.

Ina rafinerija nafte postrojenje Urinj/foto Marko Gracin

To će, u konačnici, iako država zasad vjerojatno zadovoljno trlja ruke zbog povećanih prihoda od naftnih derivata, dovesti do smanjenja potrošnje građana, a time i manjih realnih prihoda od PDV-a i drugih davanja.
Rast cijena energenata, prema ekonomskim analitičarima, predstavlja opasnost i za oporavak gospodarstva pogođenog koronakrizom, jer će neminovno dovesti do povećanja troškova poslovanja, kao i povećanja kamatnih stopa, uz smanjenu kupovnu moć građana, a rezultat će biti, da ponovimo još jednom – inflacija.

Austrija jeftinija

U cijeni dizelskog goriva od 11 kuna, primjerice, država na osnovi trošarina, nameta za hrvatske ceste, hrvatske željeznice, PDV-a i tako redom, sudjeluje s više od šest kuna. U preostalih nešto manje od pet kuna stanu svi troškovi istraživanja naftnih nalazišta, crpljenja sirove nafte, njenog transporta do rafinerija, rafinerijske prerade, transporta derivata do benzinskih crpki i maloprodajne marže koja se kreće oko deset do 12 posto. Pritom se PDV na derivate obračunava tako da se osnovnoj cijeni prvo pridodaju trošarine, a onda se na ukupnu cijenu zaračunava još i 25 posto poreza na dodanu vrijednost. U konačnici, riječ je o oporezivanju poreza, pri čemu ispada da se gorivo oporezuje po jednakim ili višim stopama nego najluksuzniji proizvodi, iako je u današnje vrijeme riječ o osnovnoj životnoj potrebi o kojoj ovise i cijene gotovo svih ostalih proizvoda i usluga na tržištu.

Trošarine i posebna davanja na gorivo, da stvari budu jasnije, postoje i u drugim europskim zemljama, ali je u njima sustav uglavnom postavljen tako da je cijena goriva prilagođena platežnoj moći većine građana, što s najnovijim poskupljenjima u Hrvatskoj sigurno nije slučaj. Tako je u zemljama s najvišim primanjima i životnim standardom, poput Danske, cijena litre dizelskog goriva jedva za oko kunu i pol viša nego u Hrvatskoj, a u Austriji je čak za oko kunu niža. Stoga smo Ministarstvu financija uputili upit razmišljaju li o uvođenju promjenjive vrijednosti trošarina, kako bi mogli, barem djelomično, utjecati na konačnu cijenu goriva.

Šutnja iz Ministarstva

– Ministarstvo financija prati i analizira sve parametre koji utječu na cijene naftnih derivata. O svim eventualnim mjerama iz djelokruga rada ministarstva javnost se redovito izvješćuje, stoji u odgovoru Ministarstva financija, u kojemu zapravo nije odgovoreno na naše pitanje.
Naftni stručnjak i nekadašnji predsjednik uprave Ine Davor Štern na naše pitanje o razlozima drastičnog rasta cijene goriva kaže kako ona ovisi o čitavom nizu faktora, od veleprodajne cijene nafte, do špekulacija o budućim cijenama nafte.

Davor Štern/foto: Darko Jelinek

– Faktora je previše da bi se nabrajali, ali neosporno je da će svi koji prodaju iskoristiti priliku tako da se naplati maksimalna moguća cijena u određenom trenutku. Iako treba naglasiti da kad rastu cijene sirove nafte, rastu i cijene derivata, a kad cijene sirove nafte padaju, taj pad ne prati i cijena derivata. Pobornik sam tržišne ekonomije, ali smatram da bi država, kada je riječ o stvarima koje izravno utječu na životni standard stanovnika i gospodarstvo, ipak trebala biti u ulozi regulatora. Država u dijelu koji se tiče trošarina i poreza može učiniti što želi, iako moramo biti svjesni da državi treba novac u proračunu pa je teško očekivati smanjenje davanja. Pored toga, cijela Europa uskočila je u energetsku tranziciju naglavačke, bez prave organizacije i mehanizama koji bi osigurali da građani mogu plaćati cijenu energenata. Pritom svaka zemlja vodi svoju politiku, umjesto jedne, jedinstvene koja bi osigurala da zbog cijene energenata i visokih troškova dekarbonizacije ne propadaju tvrtke, kao i da građani mogu priuštiti plaćanje računa za energente, kaže Štern.