Nestali bez traga

Perišev slučaj je najzvučniji, ali nije jedini. Policija u Hrvatskoj intenzivno traži 31 osobu nestalu u zadnjih mjesec dana

Vanja Vesić

foto: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

foto: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

Aktualna je potraga za 27-godišnjim Splićaninom Matejem Perišem, kojem se svaki trag izgubio uoči Nove godine u Beogradu. U Splitu je 8. siječnja nestala 43-godišnja Angela Jurčević, a 5. siječnja Zagrepčanin Dragan Marić, 42-godišnji otac četvero mališana, čiji je isključeni mobitel pronašla policija



ZAGREB – Prema Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba (NENO) MUP-a, u Hrvatskoj su na popisu 2.764 osobe od kojih se najviše njih, 1.700, vodi nestalim u ratnim okolnostima tijekom 90-ih. Od ukupnog broja nestalih u proteklih 30 dana, do jučer, traga se za 31 osobom, među kojima je aktualna mukotrpna potraga za 27-godišnjim Splićaninom Matejem Perišem, kojem se svaki trag izgubio uoči Nove godine u Beogradu. U Splitu je 8. siječnja nestala 43-godišnja Angela Jurčević, a nešto ranije, 5. siječnja Zagrepčanin Dragan Marić, 42-godišnji otac četvero mališana čiji je isključeni mobitel pronašla policija, nažalost, bez ikakvih tragova gdje bi se mogao nalaziti. U posljednje 23 godine prijavljeno je više od 24 tisuće slučajeva nestanaka osoba, a najstarija prijava datira iz 1961. godine.


Složene operacije


O problematici nestalih pisali smo u više navrata, a tema se opravdano aktualizira kada se policija nađe u složenim i dugotrajnim operacijama potraga za nestalom osobom. Da bi se prijavio nestanak osobe, ne treba se čekati da prođu 24 sata, bitna je napomena na koju ukazuju iz MUP-a. Policiji se treba javiti što prije, odnosno čim se posumnja u nestanak jer se »svježi« trag lakše slijedi. Prema dosadašnjoj policijskoj praksi, znatan broj ljudi nestaje i samovoljno iz različitih razloga kao što su: bijeg od obitelji, supružnika, zbog narušenih obiteljskih ili partnerskih odnosa, zbog financijskih problema i dugova, pa sve do bijega radi uzimanja novog identiteta. Ljudi nestaju i zbog iznenadnog trajnog ili privremenog duševnog oboljenja, dok su neki žrtve prirodnih nepogoda, nesreća na izoliranim lokacijama, prilikom planinarenja, alpinizma, ronjenja, ribarenja, speleoloških poduhvata, lova i sl. Nažalost, dio osoba izvrši samoubojstvo na teško dostupnim mjestima pa ih je teško ili pak nemoguće pronaći, no neki od nestalih građana postaju žrtvama kaznenih djela, ubojstava, trgovanja ljudima, trgovine ljudskim organima, otmice i zlostavljanja.


Ako se promatra po kategorijama i okruženju iz kojih pojedinci odlaze, policija se najučestalije susreće s bijegom djece iz odgojnih zavoda, bijegom ili nesvjesnim udaljenjem iz zdravstvene ili psihijatrijske ustanove, te iz doma radi izvršenja suicida. Spomenute nesreće u prirodi ili prisilni nestanak kao posljedica kaznenog djela, nešto su rjeđe, ali prisutne, nažalost sa zastrašujućim epilogom. Jedna od najvećih potraga u povijesti Hrvatske bila je za 17-godišnjom maturanticom Antonijom Bilić, potraga koja je završila na najgori mogući način. Njezino mrtvo tijelo pronađeno je u studenome 2012. nakon godinu i pol dana od nestanka. Antonia Bilić tog je dana stopirala na mostu preko rijeke Čikole. Namjeravala je otići u Split kako bi u školi predala maturalni rad. Povezao ju je vozač tegljača Dragan Paravinja. Monstrum ju je pokušao silovati, a potom je zadavio golim rukama. Slučaj koji je šokirao Hrvatsku, ali i najiskusnije istražitelje, ostao je jedan od najtežih i najsloženijih kriminalističkih istraživanja.




Predavač metodologije istraživanja krvnih i seksualnih delikata na Katedri za kriminalistiku na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu mr. Josip Pavliček u ekspertizi Nacionalne evidencije nestalih osoba (NENO) ističe da su upornost, detaljno istraživanje i hitnost samo neka od presudnih načela u traganju za nestalom osobom.


– Činjenica da su određeni broj nestalih osoba žrtve različitih kaznenih djela predstavlja jedan od temeljnih razloga za uključivanje policije u najranijim fazama traganja za nestalim osobama. Nestanak osobe tako može biti jedan od simptoma da je počinjeno protupravno oduzimanje slobode, otmica, silovanje, kaznena djela povezana s međunarodnom prostitucijom, trgovanje ljudima i ropstvo, pa i ubojstvo. To nam potvrđuje i dosadašnja kriminalistička praksa pa na osnovi toga možemo govoriti o tamnoj brojci kaznenih djela u populaciji nestalih osoba. Otkrivanje, razjašnjavanje i dokazivanje kaznenih djela na štetu nestalih osoba spada među najsloženije oblike kriminalističkog istraživanja, naglašava Pavliček.


Manjak informacija


– Jedno od bitnih načela upućuje policijske službenike da u slučaju dvojbe istražuju nestanak kao da je riječ o kaznenom djelu. Naime, kriminalisti se često tijekom istraživanja rizičnih nestanaka, ponajprije zbog nedostatka informacija koji vlada u prvim stadijima, nađu u situaciji kada veći dio činjenica govori u prilog nisko rizičnog nestanka, a možda manji dio u prilog nestanka visokog rizika. Vrlo često nisu sigurni treba li angažirati dodatne resurse i treba li uopće »dizati nepotrebnu paniku«. Očekuju da će se osoba vratiti sama ili da će je obitelj kontaktiranjem prijatelja pronaći. U takvim dvojbenim situacijama važno je postupati kao da je takva osoba žrtva kaznenog djela. Ukoliko se ona brzo pronađe, utrošit će se određeno vrijeme i sredstva, no ukoliko se pokaže da je nestala osoba ipak žrtva ubojstva, neće se propustiti obaviti bitne radnje i prikupiti činjenice do kojih kasnije uopće više nećemo moći doći, upozorava Pavliček.


Važnost upornosti u pretrazi

Predavač metodologije istraživanja krvnih i seksualnih delikata na Katedri za kriminalistiku na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu mr. Josip Pavliček ističe da voditelj istraživanja mora brinuti o ispravnom raspoređivanju i korištenju raspoloživih ljudskih i materijalnih potencijala.


Vanja Vesić- On je taj koji mora voditi računa o intenzitetu istraživanja, koji mora smoći snage i motivirati suradnike kada ovi klonu i izgube motiv za daljnjim radom. Upornost se ogleda u dva pravca, kvaliteti provođenja pojedine radnje, ali i intenzitetu provođenja kompletnog kriminalističkog istraživanja. Nemamo li dovoljno upornosti primjerice prilikom pretrage šire zone nestanka osobe i ne pregledamo li detaljno sve kontejnere za smeće, postoji vjerojatnost da ćemo izgubiti predmete koji su možda poslužili za omamljivanje žrtve prilikom otmice. Nemamo li dovoljno upornosti u obradi terena i propustimo li obaviti obavijesne razgovore sa svim građanima koji su se kretali u zoni nestanka, vjerojatnost je da nećemo pronaći građanina koji je vidio nestalu osobu kako se udaljava u vozilu s još jednom osobom, upozorava mr. Pavliček.

– Na prethodno načelo nadovezuje se načelo hitnosti u obavljanju provjera kojima će se potvrditi elementi rizičnosti nestanka. Hitnost u provođenju radnji osobito je važna kada već u početku postoje indicije koje ukazuju na rizičan nestanak osobe. Nema riječi kojima bi se mogla opisati važnost žurnog prikupljanja obavijesti od bliskih osoba, pregleda prostora u kojem je stanovala nestala osoba, pretrage terena, obavljanja provjera itd. Upravo u ovakvim slučajevima dolazi do izražaja poznata kriminalistička uzrečica da je vrijeme koje prolazi istina koja bježi. Nesnalaženje u tim prvim satima, rijetko danima, dovodi često do nepopravljivih gubitaka u procesu kriminalističkog istraživanja. Preostat će nam samo žaljenje što nismo poduzimali ovu ili onu radnju i traženje odgovornih, no to neće bitno pomoći pronalaženju nestale osobe. Da bismo mogli žurno poduzeti sve potrebne radnje, moramo imati najmanje dvije stvari, propisane osnovne procedure postupanja i kompetentne istražitelje, ističe Pavliček.


Rizični nestanci


Načelo detaljnosti u provođenju i dokumentiranju radnji osobito dolazi do izražaja upravo u slučajevima rizičnih nestanaka osoba. Kriminalističko istraživanje u takvim potragama karakterizirano je oskudnošću materijalnih tragova i drugih informacija iz personalnih izvora. Kriminalisti neće imati mnogo prilika za prikupljanje kvalitetnih činjenica i stoga je važno svaku radnju obaviti što je detaljnije moguće, upozorava ekspert.


– Sustavan pristup podrazumijeva i analitičko praćenje i obradu svih podataka prikupljenih u kriminalističkom istraživanju. Sve prikupljene informacije trebaju se slijevati u bazu podataka, razvrstavati, analizirati i na osnovi njih donositi odluke o daljnjim radnjama istražitelja. Površnosti, preskakanja pojedinih radnji, fragmentarnog pristupa u istraživanju kaznenih djela nestalih osoba ne bi smjelo biti, napominje Pavliček, smatrajući jednako važnim i faktor upornosti istražitelja. Izostanak brzog pronalaska nestale osobe, osumnjičenika i korisnih tragova u kratkom će vremenu početi dovoditi do gubitka motivacije angažiranih istražitelja, pada intenziteta istraživanja i u konačnici prekida aktivnog rada na slučaju, stoji u ekspertizi.