Iza sve »debljih« isplatnih lista u zadnjih par godina krije se tiha erozija radničkih prava. Dok brojke pokazuju rast primanja, stvarnost je manje optimistična, jer umjesto trajnog povećanja bruto plaća, poslodavci sve češće posežu za neoporezivim dodacima. Na prvi pogled, radnici dobivaju više, ali ispod površine njihov budući položaj postaje sve nesigurniji, upozoravaju sindikati.

Prema podacima Porezne uprave i Državnog zavoda za statistiku, bruto plaće u posljednje dvije godine rasle su gotovo 25 posto, ali su neoporezive isplate skočile za gotovo 40 posto. Taj raskorak ima dalekosežne posljedice, jer neoporezivi primici ne jačaju mirovinski ni zdravstveni sustav jer se na njih ne plaćaju doprinosi. To znači da radnik koji danas prima »više« sutra može imati nižu mirovinu, manju naknadu za bolovanje ili rodiljni dopust, pa čak i slabiju zaštitu u slučaju nezaposlenosti, upozoravaju stručnjaci. Kratkoročna korist tako postaje dugoročni gubitak, jer iako takva praksa formalno podiže ukupne prihode zaposlenih, ona ne doprinosi stvarnom jačanju njihova položaja jer se oslanja na porezne olakšice, što dugoročno može oslabiti socijalnu sigurnost i radnička prava.

Privatni sektor

– Ovakav model nagrađivanja izraženiji je u privatnom sektoru, osobito kod poslodavaca s niskom razinom sindikalne organiziranosti, istaknula je gospodarska savjetnica Nezavisnih hrvatskih sindikata Izabela-Delfa Mišić, a u djelatnostima u kojima su sindikati sklopili kolektivne ugovore, te su plaće jasno definirane tim ugovorima, neoporezivi primici isplaćuju se transparentnije i uz jasnija pravila.

– Statistika dodatno potvrđuje razliku u dinamici rasta. Prema podacima DZS-a, prosječna bruto plaća u studenom 2025. u odnosu na studeni 2023. godine porasla je za 24,66 posto u nominalnom iznosu, dok su istodobno ukupne isplate neoporezivih primitaka poslodavaca u razdoblju od 2023. do 2025. rasle čak 39,61 posto. Taj značajan raskorak upućuje na postojanje financijskog prostora za povećanje bruto plaća, no umjesto trajnog rasta osnovne plaće, sredstva se u sve većoj mjeri usmjeravaju prema neoporezivim isplatama, navela je Mišić.

Takav model povećanja primanja ima i dugoročne posljedice za radnike. Budući da neoporezivi primici nisu uključeni u osnovicu za obračun doprinosa, oni ne doprinose financiranju mirovinskog i zdravstvenog sustava. To znači da kratkoročno povećanje neto dohotka dolazi nauštrb prava koja se temelje na doprinosima, što dugoročno rezultira nižim mirovinama, slabijim naknadama i većom izloženošću socijalnim rizicima tijekom života.

– S ekonomskog stajališta, neoporezivi primici poput naknada za prehranu ili nagrada za radne rezultate ne predstavljaju trajno jačanje materijalne sigurnosti. Radnik s neto plaćom od 1.200 eura i radnik s 1.000 eura neto plaće plus 200 eura neoporezivih primitaka neće imati jednak iznos mirovine, buduća mirovina bit će niža onome čija je osnovna plaća manja, unatoč dodatnim neoporezivim primicima, naglasila je Mišić i dodala kako ovaj trend ukazuje na važnost promišljenih politika plaća i socijalnih prava, jer kratkoročne pogodnosti neoporezivih primanja dugoročno mogu oslabiti financijsku sigurnost radnika i sustav socijalne zaštite.

Plaće trebaju rasti u bruto iznosu, a ne kroz neoporezive primitke, jer za to postoji prostor – kako su ukupne isplate poslodavaca porasle gotovo 40 posto, to jasno pokazuje da se osnovna plaća može povećati bez dodatnih poreznih olakšica, naglašavaju iz Sindikata.

Manji trošak

– Svaka praksa koja to izbjegava vodi ka postupnom smanjenju budućih prava radnika, posebno u situacijama kada poslodavci istovremeno traže razne državne potpore, prebacujući poslovne rizike na javne financije dok se odgovornost za socijalnu sigurnost zaposlenih smanjuje, navela je Mišić.

Za pojašnjenja pojma neoporezivih dodataka i definicije bruto i neto plaće obratili smo se odvjetnici Zrinki Prlić. Bila je jasna – neoporeziva primanja predstavljaju isplate koje poslodavac može radniku isplatiti bez obračuna poreza na dohodak i doprinosa, pod uvjetom da se isplaćuju u propisanim iznosima i za propisane svrhe. Među takvim primanjima su dnevnica, regres, božićnica, dar za dijete, naknada za prijevoz, nagrade i pokloni, terenski dodatak, naknada za odvojeni život, korištenje privatnog automobila u službene svrhe te troškovi prehrane ili smještaja.

– Takve isplate ne ulaze u bruto plaću, ne podliježu porezu niti doprinosima do propisanog iznosa i mogu se isplaćivati uz plaću ili odvojeno. Ako iznos neoporezivog primanja premaši propisani limit, razlika postaje oporeziva, navela je Prlić.

Bruto plaća, objašnjava ona, predstavlja ukupni iznos plaće prije odbitaka i osnovicu za obračun poreza i doprinosa. Ona je polazna točka za izračun neto plaće koju radnik stvarno prima, ali i ukupnog troška koji poslodavac ima za zaposlenika.

– Važno je razlikovati Bruto 1 i Bruto 2 plaću. Bruto 1 uključuje neto plaću, doprinose i porez i služi kao osnovica za izračun neto iznosa, dok Bruto 2 obuhvaća Bruto 1 i doprinose na plaću te predstavlja ukupni trošak poslodavca. Bruto plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka, poput prekovremenog rada ili rada nedjeljom, a na nju se obračunavaju porez i doprinosi prema Zakonu o radu i Zakonu o porezu na dohodak, rekla je odvjetnica.

Neto plaća je iznos koji radnik stvarno prima nakon odbitaka poreza i doprinosa, a glavna razlika između bruto plaće i neoporezivih primanja je u tome što bruto plaća ulazi u oporezivi dohodak i osnovicu za doprinose, dok neoporeziva primanja ne podliježu tim obavezama do propisanih limita.

– Poslodavci često koriste neoporeziva primanja jer ona povećavaju neto iznos na računu zaposlenika bez dodatnog poreznog opterećenja za firmu. Međutim, budući da se ne uračunavaju u osnovicu za doprinose, dugoročno utječu na prava radnika. Mirovina se računa na temelju bruto plaće na koju su plaćeni doprinosi, pa neoporeziva primanja smanjuju prosječni vrijednosni bod i konačni iznos buduće mirovine. Što je veći udio neoporezivih primanja, to je veći pad mirovine, istaknula je Prlić.

Loše posljedice

Neoporeziva primanja također smanjuju naknade koje se temelje na plaći, poput bolovanja, rodiljnog dopusta ili naknada za nezaposlenost. Ako je oporezivi dio plaće nizak, dugotrajno bolovanje može dovesti do značajnog pada prihoda, rodiljne naknade mogu biti niže, a naknada za nezaposlene također je manja, što ostavlja radnika bez adekvatne zaštite u razdoblju nezaposlenosti. Isto tako, prava poput otpremnina, regresa i jubilarnih nagrada obračunavaju se prema bruto plaći, pa se njihov iznos smanjuje ako se veći dio primanja isplaćuje neoporezivo.

Na pitanje što radnici mogu učiniti da bi se zaštitili, odvjetnica savjetuje da traže povećanje osnovne bruto plaće, a ne samo neoporezivih primanja.

– Ako se rast primanja temelji isključivo na neoporezivim isplatama, dugoročno dolazi do smanjenja prava radnika. Radnik može pred poslodavcem istaknuti dugoročne posljedice takvog modela, poput niže mirovine i manjih naknada, ili tražiti da se barem dio neoporezivih primanja pretvori u redovnu plaću, navela je Prlić i dodala kako je plaća obvezni element ugovora o radu, dok neoporeziva primanja mogu, ali i ne moraju biti navedena u ugovoru, osim ako nisu uređena kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

– Ona mogu biti korisna kao dodatak plaći, ali ne smiju zamjenjivati osnovnu plaću. Ako veći dio primanja ide kroz neoporezive isplate, radnik kratkoročno dobiva više, ali dugoročno može izgubiti prava. Preporučuje se da poslodavci neoporeziva primanja koriste kao nagrade za rezultate, za pokrivanje stvarnih troškova poput prijevoza, prehrane ili smještaja te kao poticaj za zadržavanje radnika, ali nikako ne kao glavni dio primanja, naglasila je odvjetnica.

Dodatak može, ali i ne mora biti isplaćen radnicima

Za praktičnu zaštitu svojih interesa, odvjetnica Zrinka Prlić radnicima savjetuje provjeru osobnog mirovinskog staža i uplate u REGOS-u, gdje mogu izračunati simulaciju buduće mirovine s različitim iznosima bruto plaće te pratiti koliki udio neoporezivih primanja čini ukupna primanja.

– Važno je da radnici budu proaktivni jer, iako neoporeziva primanja kratkoročno povećavaju neto iznos na računu, ona dugoročno ne stvaraju ista prava kao redovna bruto plaća, upozorila je Zrinka Prlić.

Na provjeru visine uplaćenih doprinosa putem e-Građana i REGOS-a uputila je i Izabel-Delfa Mišić, jer takav nadzor osigurava da prava iz radnog odnosa budu ispunjena i da se izbjegnu negativne posljedice za buduće mirovine. Naglasila je i to da neoporezivi primici imaju privremen karakter.

– Oni jedan mjesec mogu biti isplaćeni, dok u idućem poslodavac može promijeniti ili ukinuti taj oblik isplate. Stoga privremeno povećanje neto primanja ne smije stvarati dojam trajnog rasta primanja niti umanjivati prava radnika i sigurnost njihovih budućih mirovina, navela je Mišić i dodala da svaki radnik treba imati uvid u isplatnu listu koja jasno prikazuje strukturu plaće, tako da može razlikovati osnovnu plaću od dodataka i razumjeti svoje stvarno neto primanje.