Potresne snimke i izvješća novinskih agencija o katastrofalnim požarima koji haraju Italijom, Grčkom i Turskom još od kraja prošlog mjeseca obilaze svijet i na najgori mogući način prikazuju tek jednu od razornijih posljedica klimatskih promjena kakve bi u budućnosti mogle sve češće pogađati cijeli Mediteran.

Ekstremne ljetne temperature, suha niska vegetacija, loše održavana šumska prostranstva uz neizbježan i presudan ljudski faktor, formula su za katastrofu. Iz godine u godinu Hrvatska nastoji izbjeći najgore scenarije koordiniranom prevencijom svih službi, od vatrogasaca, vojske i Hrvatskih šuma (HŠ) pod čijom su nadležnosti ogromna šumska prostranstva od kontinenta do obale i otoka.

Protupožarna sezona je u punom jeku. Najveći ovogodišnji požar kod Segeta Gornjeg u trogirskom zaleđu prošlog je tjedna u četiri dana opustošio oko 1.500 hektara površine makije, niskog raslinja i borove šume.

Poznat je i uzrok vatrene stihije – bagerist iz obližnjeg kamenoloma zahvatio je žice dalekovoda koje su izazvale iskrenje i vatru. U više od dvije trećine slučaja svih požara upravo je uzrok djelovanje čovjeka.

Prema službenim podacima, tijekom ove godine na priobalnom području evidentiran je 2.141 požar dok je lani bilo njih 2.232. Vatra je opustošila 8.095 hektara dok je u 2020. godini stradalo znatnih 33 tisuće hektara kada su gorjela područja Svilaje, Dinare i južnog Velebita.

Vatrogasni i šumarski stručnjaci upozoravaju kako ova ljetna sezona dodatno upućuje na oprez jer je vegetacija gusto narasla tijekom kišnog proljetnog razdoblja, a zbog lipanjskih i srpanjskih vrućina osušila se i postala potencijalno gorivo za vatru i širenje požarne fronte.

Naleti vjetra

Podsjećamo, slična upozorenja stigla su i iz teško stradalih grčkih i turskih pokrajina suočenih s ekstremnim toplinskim valom i naletima vjetrova koji su razbuktavali požare. Tamošnji zaštitari okoliša uočili su da je autohtono mediteransko nisko raslinje uobičajeno otporno na visoke temperature jednostavno usahlo i postalo pogon za vatrenu stihiju.

Uz temperaturne maksimume koji prelaze 40 stupnjeva Celzijevih, satelitske snimke prošlog su tjedna evidentirale »toplinske džepove« u pojedinim regijama Grčke sa zastrašujućih 53 stupnja u plusu.

Krčenje šuma i raslinja te stvaranje protupožarnih putova kroz šumu jedne su od presudnih stavki iz ovogodišnjeg Plana zaštite od požara Hrvatskih šuma.

– Jedan od glavnih ciljeva Hrvatskih šuma je čuvanje državnih šuma u našem mediteranskom području, a koje su izuzetno ugrožene uslijed klimatskih i drugih promjena, prije svega velikih suša, a čime je vlaga u biljkama mala te one postaju odlično gorivo ako dođe do požara.

Preventivno djelovanje ključ je uspjeha u borbi protiv požara. Hrvatske šume tijekom čitave godine provode preventivne aktivnosti. Tu se misli na radove čišćenja šuma, prorede, uklanjanje suhog granja te izgradnju i održavanje postojećih protupožarnih puteva.

Zaključno s 2019. godinom izgrađeno je ukupno 5.577 kilometara protupožarnih putova s elementima šumske ceste, od toga na području krša 3.843 km, a zaključno s 2020. godinom napravljeno je 5.576,58 km protupožarnih komunikacija s elementima šumske ceste.

U 2021. godini planira se izgradnja još 197,05 km novih putova i održavanje 271,60 km postojećih šumskih prometnica – ističu iz Hrvatskih šuma. Od ukupno 2.688.687 hektara šuma i šumskog zemljišta RH gotovo 1.143.250 hektara ili 43 posto zauzimaju šume na kršu.

Promatračka služba

Osim održavanja postojećih protupožarnih komunikacija i izrade novih od ranije je u primjeni promatračka služba koja danonoćno nadzire šume. Prema službenim podacima, motrenje i dojava požara na području krša provodi se na 190 lokacija, sa 176 motrionica i 14 čvrstih objekata.

Na mjestima i područjima nedostupnima pregledu i opažanju pomoću promatračnica, poslove provodi ophodarsko-dojavna služba i to pješke i vozilima. Osim radnika Hrvatskih šuma na poslovima izviđanja i dojava na području krša planirana su zapošljavanja i sezonskih radnika.

U protekle tri godine Hrvatske šume nabavile su integrirani sustav videonadzora s detekcijom dima i vatre te simulatorom širenja požara, a u upotrebi je i interna radijska komunikacija. Vrijednost tog četverogodišnjeg projekta za razdoblje od 2018. do 2021. iznosi 20 milijuna kuna koje su Hrvatske šume osigurale iz vlastitih sredstava.

Riječ je o trenutačno 96 kamera raspoređenih na 48 lokacija uz četiri nadzorna operativna centra. Centri djeluju iz četiriju dalmatinskih županija, s tim da je videosignal omogućen i središtu Državnog ureda za zaštitu i spašavanje u Divuljama.

Vrijedi spomenuti da prosječna godišnja ulaganja HŠ-a u protupožarnu zaštitu iznose između 50 i 70 milijuna kuna.

Stigma nad »borom-piromanom«

Najveća opasnost za nastanak i širenje požara su zapuštene poljoprivredne površine koje zarastaju u korov. Putem obraslih parcela borovi prodiru u poljoprivredna područja čime se podiže stupanj opasnosti od požara te ugrožavaju okolni vinogradi i maslinici.

Šumarski stručnjaci upozoravaju da je alepski bor zbog zapaljivosti češera i smole već dugi niz godina pod nepravednom stigmom »bora-piromana« jer se uslijed požara »šišarka« razleti i tako širi požar dalje.

No činjenice su malo složenije jer svi mediteranski borovi sadrže smolu i imaju češere. Poznato je da su sve četinjače zbog obilja smole najlakše zapaljive.

Međutim, i brojne druge mediteranske vrste često sadrže različita eterična ulja, koja su po zapaljivosti bliska smolama, pa sveprisutne zimzelene makije po stupnju podložnosti požarima slijede odmah iza četinjača.

Alepski bor (Pinus halepensis Miller) je četinjača sušnih područja, pionirska vrsta koja se koristi upravo za pošumljivanje sredozemnih kamenjara, a nazvana je po gradu Allepu u Siriji odakle je u 17. stoljeću stiglo sjeme zahvaljujući škotskom botaničaru Phillipu Milleru.

No pojedini povijesni izvori kazuju da je alepski bor i prije nego je dobio službeno ime bio prisutan na južnim dalmatinskim otocima. Vrsta je koja dobro podnosi sušu i visoke ljetne temperature.

Zapaljivost alepskog bora potrebno je staviti u kontekst zapaljivosti svih ostalih šumskih drvenastih vrsta s juga Hrvatske.

Prema Zakonu o šumama, svake tri godine opožarena područja obnavlja se sadnjom, a na popisu Hrvatskih šuma niz je četinjača, »ozlogašeni« alepski bor, crni bor, primorski bor, pinija i čempres jer svojim djelovanjem stvaraju zdrave uvjete za razvoj primarnih vrsta karakterističnih za područje Mediterana, poput hrasta crnike, hrasta medunca, cera i sl.

Problem je što hrastovi rastu sporo, a zbog intenzivnog negativnog djelovanja čovjeka, stoke i požara neprestano se formira goli krš, a njega ponovo osvajaju borovi kao pionirske i jedine vrste koje se uspješno obnavljaju.

Vrijedi podsjetiti da je u velikom požaru 2017. koji je zaprijetio Splitu izgorjelo golemih 2.300 hektara državnih šuma od kojih je tek nešto manje od 300 hektara bilo pod alepskim borom.