ZAGREB – Tek svaki 11. radnik koji je na radnom mjestu doživio nasilje ili uznemiravanje to je i prijavio, a glavni razlozi onih koji se nisu odlučili na prijavu su to što misle da se ništa ne bi promijenilo, da počinitelj ne bi bio kažnjen, a uz sve to strahuju i za svoj posao. Pokazalo je to istraživanje koje su provele Petra Rodik i Jelena Ostojić u poduzećima i službama u kojima djeluju sindikati učlanjeni u Nezavisne hrvatske sindikate (NHS) na 2.340 ispitanika, a njegovo provođenje sufinancirano je iz programa Social Dialogue Decent Work Norveškog fonda.

U istraživanju je sudjelovalo 2.340 ispitanika, a pokazalo je da je zlostavljanju, uznemiravanju i mobingu bilo izloženo više od trećine radnica i više od četvrtine muškaraca. Kad je u pitanju seksualno nasilje, njemu je bilo izloženo gotovo osam posto žena i više od jedan posto muškaraca. To znači da je na poslu neki oblik seksualnog nasilja ili uznemiravanja doživjela svaka 12. žena i svaki stoti muškarac. Fizičkom nasilju izloženi su uglavnom muškarci, a u istraživanju ga je »prijavilo« 1,7 posto muškaraca i 0,8 posto žena.

Problem s kolegama

Najčešći oblici uznemiravanja su ogovaranje, širenje glasina, nedodjeljivanje posla ili pretjerano dodjeljivanje zadataka, a često je i ignoriranje zaposlenika. Ti oblici nasilja najčešći su među ispitanicima od 36 do 50 godina. U konačnici to znači da su na radnom mjestu uznemiravanju najčešće izložene žene i to u dobi od 36 do 50 godina.

Radnike u Hrvatskoj najčešće uznemirava osoba koja im je nadređena i to u 75 posto slučajeva. No, dobar dio zaposlenih u Hrvatskoj ima problema i s kolegama jer je 17 posto onih koji su bili izloženi zlostavljanju, mobingu ili uznemiravanju takvo ponašanje doživjelo od kolega. No, nije rijetkost ni da zlostavljanje i uznemiravanje radnici dožive na radnom mjestu, ali od korisnika, što je posebice izraženo kod onih koji u poslu često kontaktiraju s ljudima. Oni koji su osjetili zlostavljanje, mobing i uznemiravanje označili su u 90 posto slučajeva prostorije tvrtke kao mjesto gdje se to dogodilo. No, svaki deseti radnik, koji je bio izložen takvom ponašanju, doživio ga je i putem e-mail poruka, a njih gotovo devet posto i na drugim lokacijama na kojima su morali biti dok su obavljali svoj posao.

Kad je u pitanju diskriminacija, ona se najčešće događa na osnovi dobi i spola. Žene su izloženije diskriminaciji na osnovi spola, posebice one do 35 godina, dok su muškarci izloženiji diskriminaciji na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože te na vjerskoj osnovi.

Dobna diskriminacija

Diskriminacija na osnovi životne dobi najčešća je kod najmlađe i najstarije skupine radnika, dok ispitanici u dobi od 36 do 50 godina češće od ostalih doživljavaju diskriminaciju na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože.

Iako tek svaki 11. radnik prijavi zlostavljanje ili nasilje koje je doživio, oni koji se odluče na taj korak čine to u većini slučajeva odmah, ali velik je broj onih koji čekaju i do godinu dana, a najčešće se prijava šalje pisanim putem. Najčešće se incident prijavljuje nadležnoj službi u poduzeću, u čak 77 posto slučajeva, dok u samo pet posto slučajeva radnici koji se odluče na prijavu o tome izvijeste i policiju. Iskustva ispitanika su takva da oni nisu zadovoljni brzinom, ali ni ishodom nakon što su poslodavcu prijavili uznemiravanje i zlostavljanje. U polovini slučajeva, izjasnili su se ispitanici, nadležno tijelo u poduzeću je i istražilo slučaj, dok za 38 posto slučajeva kažu da nije, a 12 posto ih to ne zna.