ZAGREB – Šanse da Opća sjednica Vrhovnog suda da pozitivno mišljenje o Radovanu Dobroniću, kojeg će predsjednik Zoran Milanović predložiti za predsjednika Vrhovnog suda, vjerojatno su još manje nakon što je Državno sudbeno vijeće objavilo njegov program. U njemu on, naime, iznosi niz kritika na račun hrvatskog pravosuđa, pa i samog Vrhovnog suda. Svakako bi neobično bilo kada bi suci Vrhovnog suda podržali, primjerice, pomalo ironične Dobronićeve opaske o njihovoj učinkovitosti. S tim je on i započeo svoj program pisan iz perspektive suca Trgovačkog suda, koji se svakodnevno susreće sa sistemskim greškama i nelogičnostima.

U usporedbi s hrvatskim vrhovnim sucima, koji godišnje riješe i do devet tisuća predmeta, upozorava Dobronić, njihove kolege u Danskoj ispadaju lijenčine jer u jednoj godini donesu odluke u samo 300 do 400 predmeta. Međutim, kada se u obzir uzmu stupanj uređenosti pravnog sustava, osjećaj pravne sigurnosti građana i poduzetnika, naglašava Dobronić, Danska je među vodećim zemljama u svijetu, a Hrvatska je u tome, »i uz izuzetan napor Vrhovnog suda s devet tisuća riješenih predmeta godišnje«, redovito pri dnu članica EU-a.

Kriterij uspješnosti

»Podatak o devet tisuća riješenih predmeta zaslužuje respekt, ali se može i drugačije tumačiti. Nameće se pitanje imaju li suci Vrhovnog suda normalne uvjete za rad uz toliku količinu predmeta te rade li oni uopće primjereno sucima Vrhovnog suda, s obzirom na to da ovakav rad počinje sličiti na rad u tvornici koja na serijskoj traci umjesto automobila izbacuje sudske presude. Statističko rješavanje predmeta postalo je samo sebi svrha i jedini kriterij uspješnosti, unatoč tome što takav pristup godinama ne dovodi do značajnijeg pada u priljevu novih predmeta«, ocijenio je Dobronić djelovanje Vrhovnog suda.

On smatra da se suci ne mogu koncentrirano baviti tolikim predmetima i da su posljedica greške, pa se tako događa da »Vrhovni sud o istom pravnom pitanju zauzme u dvije odluke dva različita stava, a što se primijeti tek kada se u reviziji jedna stranka pozove na odluku A, a suprotna stranka na odluku B«. »Suci Vrhovnog suda nisu mali đaci koji bi svoju marljivost trebali dokazivati time što su napisali veliki broj domaćih zadaća. Uloga Vrhovnog suda je kontrolno-usmjeravajuća, rješavanje povodom revizija je jedan oblik ispunjenja te obveze, no događa se da i onda kada Vrhovni sud određeni problem dobro riješi, dozvoli da to ostane pitanje samo tog predmeta i često se nastavlja praksa koju je Vrhovni sud ocijenio nezakonitom«, napisao je Dobronić i to potkrijepio s nekoliko slučajeva iz vlastite sudačke prakse.

Problem je Vrhovnog suda i što, tvrdi, gotovo iste zakone tumači bitno drukčije nego vrhovni sudovi u Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj. Dobronić, nadalje, predlaže da se, kroz stručne sastanke, postigne da suci prvog i drugog stupnja što prije počnu suditi na način na koji to Vrhovni sud već čini. Izdvojio je u tom kontekstu i prometne nesreće zbog nediscipline vozača i tužbe protiv medija. »Suci moraju izricati znatno teže kazne za prekršajna i kaznena djela u prometu, naročito kada je u pitanju divljanje na cesti i vožnja u alkoholiziranom stanju. Onima koji to ponove, treba izricati bezuvjetne zatvorske kazne uz oduzimanje vozila, bez iznimke i za strance«, Dobronićev je stav. Kad je riječ o novinarima i medijima, oni bi, ističe Milanovićev kandidat, morali imati potrebnu zaštitu sudova jer je sloboda medija presudna za »normalan demokratski život«. Dobronić se zalaže za pojačano odbacivanje tužbi protiv novinara i nakladnika već u samom začetku, ako se »sa sigurnošću uoči zlouporaba prava na tužbu«.

Sudačke norme

Kako i osobno ima problema s neispunjavanjem sudačke norme, zbog čega je protiv njega pokrenut stegovni postupak, Dobronić bi ih – ukinuo. »Želi li Ministarstvo pravosuđa da prijeđemo na sustav prijekih sudova, u kojima se postupak završava i na prvom ročištu? Na suce se radi pritisak da presudu donesu ne kada im je odluka sazrela u glavi, nego kada im to norma nalaže. Predsjednici sudova provode norme i postali su ekspozitura Ministarstva pravosuđa. Takav voluntarizam već 20 godina ne donosi nikakav pomak u brzini rješavanja spisa«, napisao je Dobronić. Zahtjevima za ubrzanje postupaka, uvjeren je, nastoje se zapravo prikriti brojni sistemski nedostaci, među kojima je loše upravljanje. Samo kada bi, procjenjuje Dobronić, »državna i lokalna uprava pomele pred svojim vratima«, ne bi više Gradska plinara tužila Grad ili FINA Republiku Hrvatsku, pa bi broj predmeta na sudovima pao za 10 – 30 posto.

»Normiranje i individualno ocjenjivanje sudaca dovelo je do toga da su suci međusobno postali konkurenti, svatko se želi riješiti težeg predmeta jer mu on ne donosi dovoljno bodova. Ne može Hrvatska biti jedina članica EU-a koja ima normiranje sudaca«, zaključuje Dobronić. DSV je jučer objavio i Uredu predsjednika dostavio programe i ostalih koji su se prijavili na javni poziv, Marina Mrčele, Lane Petö Kujundžić, Šime Savića i Barbare Gundić. Milanović je već ranije najavio da će Saboru predložiti isključivo Dobronića.