Ministarstvo graditeljstva izdalo je jučer lokacijsku dozvolu za projekt izgradnje ACI marine Rijeka, potvrdio nam je Anđelko Petrinić, direktor ACI Gitonea, koncesionara marine u Porto Barošu, zajedničke tvrtke hrvatskog lanca nautičkih marina ACI i Gitone Kvarnera koje su, prema ugovoru potpisanom prije šest godina, trebale graditi marinu koja je trebala biti perjanica hrvatske nautičke ponude.

Investicijski upitnik

Osim što cijeli projekt kasni već tri godine, prošlog mjeseca je Gitone Kvarner ACI-ju uputio pismo namjere o izlasku iz vlasničke strukture ACI Gitonea. Gitone Kvarner je ACI-ju poslao obavijest o namjeri prijenosa poslovnog udjela u vlasničkoj strukturi tvrtke ACI Gitone, s ponudom za ostvarivanje prava prvokupa, sukladno društvenom ugovoru tvrtke, prema kojemu ACI može otkupiti pedeset postotni udio Gitone Kvarnera po cijeni od jednog eura.

Ukoliko ACI ne prihvati pravo prvokupa, Gitone Kvarner namjerava svoj udio od pedeset posto u zajedničkoj tvrtki prenijeti na društvo Kvarner Maritime projekt, povezanoj s s Johannesom Böckom, Lürssenovim menadžerom koji je u Hrvatskoj otvorio pedesetak tvrtki, uglavnom s minimalnim temeljnim kapitalom i bez zaposlenika koje su se dosad uglavnom bavile stjecanjem velikog broja nekretnina na Kvarneru, u Rijeci, Opatiji i Lovranu, bez značajnijih investicija.

Izdavanje lokacijske dozvole, prema Petrinićevim riječima, znači da će ACI Gitone odmah pokrenuti postupak izdavanja građevinske dozvole, što je ključni dokument za raspisivanje natječaja za izgradnju marine, najavljenog za početak iduće godine.

Anđelko Petrinić, direktor ACI Gitonea / Foto Arhiva NL

Hoće li natječaj biti raspisan u tom roku, ili uopće, u velikoj će mjeri ovisiti o vlasničkim preslagivanjima unutar ACI Gitonea i posljedičnim odlukama o ulasku u investiciju koja je prema prvobitnom koncesijskom ugovoru trebala iznositi pedeset milijuna eura, ali je zbog inflacije, rasta cijena energenata, troškova rada i materijala već u ovom trenutku povećana na procijenjenih osamdeset milijuna.

Za sad nema informacija namjerava li ACI preuzeti vlasnički udio Gitone Kvarnera, kao ni namjerava li u tom slučaju sam krenuti u najveću investiciju u jednu marinu u svojoj povijesti ili će potražiti novog strateškog partnera.

U oba slučaja, kao i u onome da Gitone Kvarner prenese vlasnički udio tvrtki Kvarner Maritime projekt, upitna je i financijska isplativost cijelog projekta čija je cijena značajno narasla.

ACI teoretski sam može financirati izgradnju, s oko 45 milijuna eura raspoloživih vlastitih sredstava i znatno povećanim kreditnim potencijalom, nakon što mu je Vlada produžila koncesiju za 21 od 22 postojeće marine do 2058. godine, ali je više nego upitno može li ostvariti povrat investicije u periodu od trideset godina, koliko je trajanje koncesije u Porto Barošu, a pitanje je koliko bi ovolika investicija usporila ulaganja u obnovu i modernizaciju postojećih marina, od kojih je prva u planovima bila obližnja ACI marina Opatija u Ičićima.

Čak i ukoliko bi ostvario pravo na proširenje koncesijskog područja na prostor Putničke luke u Rijeci, od Rive Boduli do De Franceschijevog gata, koje mu pripada po koncesijskom ugovoru i gdje bi trebale biti vezane takozvane megajahte.

Izgubljene godine

Bez obzira na sve navedene neizvjesnosti, Petrinić ističe kako će zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole biti predan u najkraćem mogućem roku.

– Konačna odluka o investiciji je na suvlasnicima ili budućim vlasnicima tvrtke. Mi ćemo predati zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odmah. Vjerujem da će vlasnički odnosi biti razriješeni prije kraja ove godine i da će odluka o investiciji biti donesena, a u tom slučaju natječaj za odabir izvođača radova na izgradnji cijelog zahvata bit će raspisan na samom početku iduće godine, rekao nam je Petrinić.

Foto Dean Miculinić

Ako odluka o izgradnji i bude donesena, vlasnička previranja u ACI Gitoneu dovode u pitanje sadašnji rok za izgradnju marine.

Prema koncesijskom ugovoru, marina je već ove godine trebala biti najvećim dijelom izgrađena, kroz dvije faze, takozvanu morsku i kopnenu, te dobiti uporabnu dozvolu, no do sad nije odrađeno gotovo ništa.

Službeni razlog kašnjenja su uvjeti konzervatorske zaštite koji su utvrđeni naknadno, odnosno nakon što je prvobitno bilo određeno da će se izgradnja marine odvijati kroz dvije faze, od kojih je prva bila takozvana morska, a odnosila se na samo pristanište za plovila, dok je u drugoj fazi bilo predviđena izgradnja, odnosno rekonstrukcija kopnenog dijela marine.

Uz garažu za petstotinjak vozila i druge prateće objekte, druga je faza predviđala i rekonstrukciju zaštićene zgrade skladišta 40 na Senjskom pristaništu. Upravo su oko zahvata na toj zgradi konzervatori još prije dvije godine postavili nove zahtjeve, zbog kojih je Vlada prije pola godine produžila rok za završetak izgradnje marine za dodatne tri godine, do 15. svibnja 2029. godine, objašnjavajući kako koncesionar nije mogao imati utjecaja na naknadne zahtjeve konzervatora.

To znači da bi, ukoliko natječaj bude raspisan početkom iduće godine, a izvođač izabran do idućeg ljeta, što su optimistični rokovi, svi radovi trebali biti završeni u roku kraćem od dvije godine, što je još optimističnije.

Vlasnički upitnik

Iz uprave ACI-ja kojoj uskoro ističe privremeni mandat jučer nismo dobili konkretan odgovor o mogućem preuzimanju vlasničkog udjela Gitone Kvarnera, kao ni o mogućem traženju eventualnog novog strateškog partnera.

Ankica Kruljac predsjednica Uprave ACI-ja / Foto Arhiva NL

– Trenutno provodimo potrebne analize mogućeg preuzimanja vlasničkog udjela Gitone Kvarnera i u skladu s rezultatima analiza pravovremeno ćemo donijeti potrebne odluke, kratko je cijelu situaciju komentirala Ankica Kruljac, predsjednica uprave ACI-ja.

Inače rok za donošenje odluke ACI-ja o prihvaćanju prava prvokupa vlasničkog udjela Gitone Kvarnera je do 8. prosinca ove godine.

Još uvijek je nejasan i odnos državnih vlasti u cijeloj priči, iako bi i politika mogla imati važnu ulogu. Riječka gradonačelnica Iva Rinčić i primorsko-goranski župan Ivica Lukanović su istaknuli kako očekuju da projekt bude do kraja realiziran, s obzirom na njegov značaj ne samo za turističku ponudu u regiji, nego i za budući izgled i sadržaje u središtu Rijeke.

Najgora opcija bi bila da se marina u ovom ili onom obliku ne izgradi, jer u tom slučaju riječka luka bi izgubila vrijedan lučki bazen, uz rastuće količine tereta za koje ima sve manje mjesta, a nautičari i što je još važnije, građani Rijeke ne bi dobili – ništa.