Iako je mnoge iznenadila kandidatura Ljiljane Nikolovske, bivše pjevačice splitske grupe “Magazin” koja desetljećima živi u Sjedinjenim Američkim Državama, na hrvatskim parlamentarnim izborima, može se reći da iznenađenju nema mjesta.

Nikolovska je, naime, vrlo aktivna u lokalnom političkom životu u San Pedru, u Kaliforniji gdje živi sa suprugom i sinom te se bavi glazbom u svome studiju i zastupa pozicije progresista Bernija Sandersa kojeg američki politički analitičari uglavnom proglašavaju socijalistom.

Nikolovska je sa svojih vrlo jasnih političkih stajališta na predsjedničkim izborima podržala kandidatkinju Radničke fronte Katarinu Peović, a i sada je na listi koju ona predvodi u osmoj izbornoj jedinici, piše Glas Istre.

Korupcija je korumpiranom brat

Zašto podržavate Zeleno-lijevu koaliciju te se, čak iz Kalifornije, kandidirate u osmoj izbornoj jedinici?

– Zeleno-lijevu koaliciju podržavam jer se radi o skupini progresivaca koji su se već debelo dokazali u svojim respektabilnim područjima borbe za običnog čovjeka i zbog odličnih, konkretnih programa širokog socio-ekonomskog spektra.

Glavnina se već godinama bavi konkretnim problemima bez ikakvih drugih zahtijeva ili naknada za tako nezahvalan, dugotrajan, požrtvovan i iscrpljujući rad u granama neophodnim za modernu demokraciju i napredak.

Možda integritet više nije u modi, ali mi predstavlja sve što trebam znati o nekome, pogotovo u politici. Twain je to lijepo sažeo: “Honest man in politics shines like a beacon.” (Pošten čovjek u politici svijetli kao svjetionik).

Osobno sam minijaturni dio te ekipe i ogromna mi je čast da su mi ponudili mjesto za stolom. Nismo osobno birali jedinice, jer se radi o striktno timskom radu i raspoređeni smo shodno logističkom pokrivanju što većeg prostora, pa su me dodijelili osmoj.

Poznajete Istru i Istrijane, oni Vas sigurno znaju po muzici?

– Istru oduvijek volim zbog ljudi i mentaliteta i nadam se da mi se to neće uzeti za zlo. Ne prodajem vam nekakvu kampanjsku mantru, Istrijani to odavno znaju. Peteu i meni je velik dio familije i prijatelja iz Rijeke, Pule, Bakra i okolnih mjesta, pa smo konstantno upućeni i u lokalna zbivanja.

Neki će me vidjeti kao stranca i uljeza, neki ne. I to je ok. Razumijem razloge za obje varijante. Možda bi valjalo spomenuti i da mi je namjera odbiti bilo kakve prihode vezane s položajem u slučaju da mi glasači dodijele tako veliko povjerenje.

Bilo bi me sram primati plaću za zastupanje mnogih obitelji koje nemaju ni za osnovno. Korupcija je korumpiranom brat.

I najbitnije, za koju god opciju da se odlučite, jedina mi je želja da pobijede ljudi koji će vas stvarno reprezentirati, s istinskom namjerom u pravcu komuniciranja, transparentnosti i čuvanja leđa tom istom glasaču i nakon izbora.

A upravo to vidim u Možemo koaliciji i daje mi nadu jednaku Bernijevoj ovdje.

Vrijeme je za nove ljude

Podršku Katarini Peović dali ste još u predsjedničkoj kampanji, a smetale su Vas i izjave Kolinde Grabar-Kitarović o stanju u nekadašnjoj Jugoslaviji?

– Da. Katarina je spoj umjetnosti, znanja, uvjerenja, akcije i determinacije. Vrijeme je za ljude od povjerenja i nove snage kojima politička karijera nikad nije bila ambicija, ali su silom prilika natjerani ući u nju iz čiste potrebe, uvjerenja i s vizijom bolje budućnosti za svu našu djecu, jer su protivnici svega humanog preglasni.

Vrijeme je za nove ljude koji se neće kompromitirati i prostituirati da bi nas prodali na prvoj aukciji. Ne slažemo se u svemu, ali smo po bazičnim ljudskim, ženskim i radničkim pravima sinhronizirane.

Kako vidite ex-predsjednicu Kolindu?

– Kolindu vidim kao regularnog oportunista. Ni više, ni manje. Uvijek me čudilo da je jedna takva žena proizašla iz famoznog Grobnika. Lažljivce ne podnosim i prema njima imam specijalnu averziju, pogotovo u granama državnih sektora i servisa koji bi nas svih trebali opsluživati.

Mi smo razlog njihovog postojanja, a ne obratno. Gospođu Kitarović vjerojatno o tome nisu na vrijeme obavijestili.

Devastiraju nas s rukom na srcu

Što bi, po Vašem mišljenju, trebalo mijenjati na hrvatskoj političkoj sceni?

– Prva logična promjena bi bila smijeniti kompletnu plejadu likova s desna, kao i neoliberalnog centra koji glumi ljevicu i vječitu djevicu, ali joj uvijek uspijeva usprotiviti se HDZ-u u na grame izvaganoj mjeri i uvijek dovoljnoj za prolaz nekog zakonskog smeća.

Prvi kreiraju, drugi ne smetaju. Imamo ih i ovdje i kontinuirano igraju istu glasnu “good cop/bad cop” igru, teatar razbacivanja decibela i uzajamnih uvreda, ali besprijekorno kooperiraju pri izglasavanju sve morbidnijih zakonskih mjera, amandmana i varijacija na temu s prevarantskim nazivima za publiku koja ne čita više od naslova.

Čime god nas medijski zabavljaju, jedna konstanta je uvijek ista – krivi rezultati. Odatle je i nastao hashtag #FollowTheMoney. Jedni bez drugih ne bi ni postojali i dakako, financirani su od istih lobista koji nam sad već otvoreno pišu zakone.

U Hrvatskoj je skoro identična rulja na vlasti, s bitnom razlikom da su hrvatski izbori još uvijek demokratičniji po mnogo čemu. Ali već znamo onu o žabi u loncu. Ako većini odgovara trideset godina politike s lijevom rukom na srcu i desnom koja devastira njihova osnovna ljudska i ekonomska prava, tko smo mi da sudimo.

I to je dio demokracije. Ali nas uvelike sramote u svijetu s retuširanjem povijesti i nacističkim ispadima, dok istovremeno još uvijek rasprodaju domovinu u koju se zaklinju, za “šaku dukata” na nekom kajmanskom računu. Prodavači magle nisu novina u politici, kao ni glasač koji ih vidi u koloru.

Koliko je, gledajući iz Kalifornije, Hrvatska vidljiva na političkoj karti svijeta?

– Ne znam mjeru za vidljivost, ali loš se glas i ovdje uvijek brže pronese. Poznati smo po ljepotama obale i divnoj “a capella” glazbi. I rasizmu prema crnim holivudskim glumcima, turistima i imigrantima.

Glasna smjena generacija

U San Pedru živi dosta hrvatskih iseljenika, naročito Višana i Dalmatinaca uopće. Idu li oni na glasanje za Hrvatski sabor ili predsjednika Republike? Zanima li ih hrvatska politika ili ste Vi izuzetak?

– Dok je San Pedro imao status grada i dok smo normalno financirali konzulat u Los Angelesu, konzuli su jednom tjedno dolazili ovdje, pa je imigracija i redovno glasala.

Nemam statističke podatke, ali obzirom da sam već godinama aktivist, volonter i delegat pri lokalnim i državnim izborima ovdje, mislim da je broj glasača jednak, ako ne i manji od lokalnih, što bi bilo stotinjak glasača, ako i toliko.

San Pedro je multi nacionalna i multi etnička sredina koja savršeno funkcionira. Dovoljno smo mali da poznajemo sve susjede, ali i dovoljno veliki da nam ništa ne fali.

Generalno, svugdje ljude politika počne zanimati tek kad se ružna vremena počnu osjećati i na vlastitim leđima, ali ovdje je ta aktivnost pitanje časti, što očekujemo utrostručeno na slijedećim izborima.

Neka nova djeca odrasla u oligarhiji su izgleda spremna za glasnu smjenu generacija koja je u procesu. Nisam izuzetak, ali je nepravda nešto što mi nanosi fizičku bol, pa valjda sukladno tome reagiram. Već sam šesnaest godina aktivni sudionik ovdašnjeg političkog života.

Kalifornija se, odavde, doima kao svjetionik demokracije. Kakvo je pravo stanje i zašto Vi od tamo zastupate ideju socijalizma za 21. stoljeće što ga promovira Radnička fronta?

– Ni Kalifornija nije toliko sjajna, ali je prilično napredna u odnosu na glavninu država. Ova 2020. je značajna i po tome što smo svojim progresivcima na prošlim izborima bukvalno infiltrirali sve lokalne i državne uprave, gdje do prije dvije godine uopće nisu imali konkurenciju

. To namjeravamo dovršiti i na federalnom nivou na generalnim izborima u listopadu ove godine. Još uvijek nismo ni blizu skandinavskog ekonomskog modela, ali je to upravo taj koji kalifornijska većina velikim dijelom zahtijeva, što je bilo vidljivo kad je Bernie Sanders pobijedio na zadnjim predizborima s ogromnom marginom od 68 posto.

Imamo velik broj beskućnika i birokracija nam je najveća prepreka za brzo rješavanje situacije. Mi smo, mislim, peta ekonomija po veličini u svijetu i prva ovdje, pa svejedno imamo problem koji bi inače bio brzo rješiv s tzv. “Pokretom malih kuća” i praznim gradskim parcelama s postojećom infrastrukturom.

Upravo smo pojednostavili proces regulacije dozvola za gradnju, pa bi se i to moglo ubrzo riješiti. Problem je i što nam druge države dovoze svoje beskućnike.

Zagovaram demokratski socijalizam

Amerika i Engleska bit će, jednom, zemlja proleterska?

– Ne zagovaram socijalizam, već moderni demokratski socijalizam tog skandinavskog ili novozelandskog tipa, kakvog vidimo u svim naprednim zemljama svijeta u kombinaciji s reguliranim privatnim kapitalom i socijalnom demokracijom, gdje se zdravlju društva, tj. većine daje prioritet.

Razlika je nemjerljiva. Bez prave demokracije i protekcije društvene cjeline ni jedan sistem ne može dugo opstati a da se ne pretvori u anarhiju, kaos i osiromašenu populaciju s nekoliko milijardera na vrhu piramide što se ovih dana da vidjeti na tv ekranima odavde.

Vjerujem da je to jedini humani način života i našeg opstanka na ovoj izmučenoj kugli. Vjerojatno već znate da SAD nema univerzalno zdravstvo kao svaka druga civilizirana država na svijetu. Ima ga samo za one s dubokim džepom.

Nije li Kalifornija barem po nečemu pozitivan primjer demokracije?

– Kalifornija je s programima za djecu, siromašne i nemoćne puno bolja od ostalih, ali se u kalkulaciji još uvijek nalaze dileri ograničavanja osiguranja, što čeka i Hrvatsku i sve nove države s Balkana ne obratimo li pažnju na vrijeme i spriječimo privatizaciju.

Već dvije godine s Bernijevim rukovodstvom radimo na uspostavljanju municipalnih banaka, interneta i broadbanda, nečemu što je progresivnijoj Europi nezamislivo. Ali čak ni ovakav najtruliji oblik kapitalizma, u kojem četiri stotine ljudi posjeduje koliko i polovina cijele Amerike u totalu, nema ništa protiv socijalizma kad su u pitanju privatni gubici i treba ih pokriti iz zajedničke kase.

Problem nastaje kad profit nastao iz tog zajedničkog uloga treba podijeliti sa ulagačima. Vidim da ni doma nije puno bolje. Znam, ni Hipokritu ništa nije jasno.

Trump je isfrustrirani diktator

Kako “obični svijet” gleda na Donalda Trumpa i mogućnost njegove druge predsjedničke kandidature?

– Donald je istovremeno i smiješna i jedna od opasnijih pojava koju su direktno DNC i antikni elektoralni sitem (koji datira još iz 1800-tih) postavili na prijestolje. Sistem je nastao upravo u svrhu sprečavanja raznih Trumpova i time negirao sam sebe.

Ni lijevi ni desni se u međuvremenu nisu ni potrudili promijeniti ga, ali naš predsjednik s pozlaćenim zahodima je svejedno trenutno gol. Najzagriženijim fanovima to naravno ne smeta, dapače, identificiraju se, ali ih je malo.

Rejting mu je toliko pao, da se usudio falsificirati online ankete – u čemu je naravno uhvaćen. Pokazalo se da držanje djece u kavezima, skrivanje u bunkeru ispod Bijele kuće tokom protesta, ograđivanje iste željeznom ogradom, iniciranje policijskog terora nad rektoricom crkve i milijunima građana koji mirno protestiraju ili podjela trilijuna dolara prijateljima dok glavnina Amera gladuje zbog nepostojećih struktura koje bi to spriječile, baš i nisu tako popularne solucije kakvim ih je zamišljao.

Trump je intelektualna ljenčina i isfrustrirani diktator kojeg trenutno zanimaju samo dvije tjelovježbe, a to su twitanje i golf. Man is completely nuts. Sve nas je sram što je netko poput njega na čelu države.

Cijelu noć radim za miks pultom

Živite li u posebnim uvjetima zbog korona pandemije i imate li neugodnih iskustava u tom pogledu?

– U L.A. okrugu živi nešto više od 38 milijuna ljudi i skoro dva puta toliko prođe kroz njega u toku godine. Vrlo smo oprezni, pa smo i dalje upućeni na što minimalniji fizički kontakt s drugima i na mandatorno nošenje maski.

Pored svih mjera opreza imamo broj oboljelih koji prelazi regularne bolničke kapacitete. Ali smo jako daleko od New Yorka, Arizone ili Floride, čiji oboljeli trenutno premašuju četiri tisuće dnevno nakon ukidanja karantene.

Prije dva mjeseca se u luku San Pedro usidrio bolnički mornarički brod Mercy koji služi za regularne i hitne zdravstvene usluge onih čiji su testovi još uvijek negativni jer smo dio skupine obalnih gradića koji okružuju najveću luku ovdje, pa time i strateški bitni.

Kako osobno i obiteljski proživljavate korona krizu?

– Nas troje, Pete, Tony i ja nemamo problem izolacije, jer živimo na povećem placu s voćnjakom, vrtom, dvorištem, kućom i zasebnim studijom, tako da nemamo taj osjećaj zatvora jer nam je priroda tik iza prozora i vrata.

Pete je i takozvana “esencijalna” snaga u luci, ali sam odlučuje o radnom vremenu i izoliran je, pa ni to nije problem. Nerijetko provedem cijelu noć za miks pultom u pidžami, radeći na snimkama poslanim iz Italije, Njemačke, Kine, Argentine, itd.

Današnja tehnologija je za nas muzičare stvorila globalni raj, a pandemija pokrenula lavinu posla za studija, jer je to muzičarima trenutno jedini kreativni izlaz. Neugodna iskustva pandemije su skoro uvijek vezana uz neke macho tipove kojima ego ne dozvoljava da u javnom prostoru nose masku. Ali uglavnom pobjegnu čim se neko zakašlje.