Drastično povećanje cijena prirodnog plina od 1. travnja ove godine, između 59 i 86 posto, koje su u svom dopisu Hrvatskoj regulatornoj energetskoj agenciji (HERA) i Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja naveli članovi Udruženja distributera i opskrbljivača plinom pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, odnosi se isključivo na krajnje kupce koji nemaju sklopljen komercijalni ugovor s nekim od opskrbljivača, odnosno imaju opskrbljivača dodijeljenog u obavezi javne usluge.

Inače, članovi Udruženja opskrbljivača i distributera u dopisu su upozorili kako ni takvo poskupljenje ne jamči njihov opstanak na tržištu, s obzirom na cijene prirodnog plina na tržištu koje su se približile brojci od 80 eura po megavatsatu, jer se očekuje da će HERA, prema važećoj metodologiji, opskrbljivačima odrediti cijenu nabave plina u iznosu od 43,91 eura po megavatsatu (riječ je o maksimalnoj cijeni koju oni mogu naplaćivati krajnjem korisniku, uvećanoj za opskrbnu naknadu i druge dodatke), što znači da bi opskrbljivači na svakom megavatsatu kupcima u obavezi javne usluge gubili po 35,5 eura.

Time im, navode u dopisu, prijete ukupni gubici od čak milijardu kuna, nekima i obustava poslovanja, a u konačnici i mogući kolaps sustava opskrbe prirodnim plinom.

Primorcima ipak lakše

Na riječkom distribucijskom području situacija je donekle specifična, posebno u odnosu na unutrašnjost, iz više razloga.

Za većinu korisnika iz kategorije kućanstava na riječkom distribucijskom području koji plin koriste i za grijanje, a ne samo za kuhanje, cijena se 1. travnja, valja odmah napomenuti, neće mijenjati, jer je velika većina njih sklopila komercijalne ugovore, u najvećem broju slučajeva s Energom, trgovačkim društvom u većinskom vlasništvu grada Rijeke.

Kako nam je potvrdio Marko Križanec, zamjenik direktora Energa, komercijalnim ugovorima s tom tvrtkom pokriveno je 80 posto ukupne potrošnje u kategoriji kućanstava na distribucijskom području koje pokriva Energo, a ono obuhvaća gradove Rijeku, Kraljevicu i Bakar, te općine Viškovo, Kostrenu, Čavle i Klanu, odnosno nešto više od dvije trećine ukupnog broja kupaca.

Pritom je riječko distribucijsko područje specifično jer u samoj Rijeci postoji velik broj kupaca, u višestambenim zgradama, koji plin koriste isključivo za kuhanje, s minimalnom potrošnjom.

Upravo takvi kupci čine većinu onih koji nisu dosad sklopili komercijalne ugovore s nekim od opskrbljivača na tržištu, a kako im sama potrošnja uglavnom iznosi do dvadesetak kuna mjesečno (konačni račun se uvećava za ostale troškove i PDV), čak ni ovako drastično poskupljenje, do 86 posto, za većinu njih značit će niti deset kuna veći mjesečni račun.

– Cijena za korisnike koji imaju potpisane ugovore formira se na početku plinske godine, 1. listopada i vrijedi do 30. rujna, jer se na taj period ugovori i potpisuju. Cijena u takvim ugovorima je stvar dogovora opskrbljivača i kupca te nije regulirana, već se ugovori sklapaju na komercijalnoj osnovi, na relaciji opskrbljivač-kupac.

Energo je na vrijeme osigurao dovoljne količine plina za ovu plinsku godinu tako da za kupce koji imaju sklopljeni ugovor ne bi trebalo biti značajnijih izmjena cijena u odnosu na one definirane ugovorima, kaže Križanec.

Kako kupci koji nemaju sklopljene komercijalne ugovore mogu u bilo kom trenutku takve ugovore sklopiti s nekim od opskrbljivača i time »izaći« iz obaveze javne usluge u kojoj se očekuje drastično poskupljenje, zanimalo nas je očekuju li u Energu značajniji broj novih kupaca koji žele sklopiti komercijalne ugovore te hoće li i njima biti ponuđene iste ili slične cijene kakve su ponuđene onima koji su ugovore već potpisali.

– Komercijalne ugovore kupci iz obaveze javne usluge mogu sklopiti s bilo kojim od opskrbljivača, Energom ili nekim drugim, kad god žele. Kako sam već rekao, mi u Energu smo na vrijeme osigurali dovoljne količine plina i svi zainteresirani mogu sklopiti tržišne ugovore, kaže Križanec.

Na riječkom području plin u obavezi javne usluge isporučuje Gradska plinara Zagreb (GPZ), koja je taj posao dobila na javnom natječaju, krajem pretprošle godine.

Na natječaju su opskrbljivači u obvezi javne usluge birani na temelju najniže ponuđene opskrbne marže, a na širem riječkom području, odnosno distribucijskom području Energa, najnižu je ponudu predala Gradska plinara Zagreb, u iznosu od 0,0713 kuna po kilovatsatu.

Iako HERA tada nije objavila iznose ostalih ponuda, saznajemo da je Energo ponudio maržu od 0,0729 kuna po kilovatsatu, a E.ON 0,0744 kuna po kilovatsatu.

Veliki problemi

Kako su ugovori za obavezu javne usluge sklopljeni do 1. travnja 2024. godine, opskrbljivači koji su dobili te poslove na natječajima ne mogu gubitke u razlici cijene plina koji isporučuju kupcima, a koju određuje HERA, i stvarne cijene plina nadoknaditi ni povećanjem opskrbne marže jer je do isteka datuma iz ugovora ne smiju mijenjati.

Opskrbljivači koji su tada izgubili opskrbu po obavezi javne usluge na svojim područjima, poput Energa, sada u biti mogu biti zadovoljni takvim ishodom jer im je, konkretno u slučaju Energa, ostalo osamdeset posto tržišta, s kojim imaju sklopljene ugovore po tržišnim osnovama, a ne moraju se brinuti zbog gubitaka uslijed ograničene cijene plina u obavezi javne usluge koju određuje HERA.

S druge strane, u najvećim problemima naći će se oni opskrbljivači koji imaju velik broj korisnika u obavezi javne usluge, poput upravo Gradske plinare Zagreb koja je na natječaju odabrana za opskrbljivača na čak devet distribucijskih područja.

Posebno ukoliko nemaju sklopljene dugoročne ugovore s opskrbljivačima u veleprodaji plina, a s obzirom na dopis Udruge distributera i opskrbljivača, takva je situacija kod dobrog dijela.

Neki od njih već sad plin isporučuju po sadašnjoj reguliranoj cijeni nešto većoj od 18 eura po megavatsatu, a kupuju ga na tržištu po 70 ili više eura po megavatsatu pa im poslovni kolaps prijeti i prije 1. travnja.

HEP krajnja točka

U slučaju bankrota nekog od opskrbljivača u obavezi javne usluge njegovu bi ulogu trebao preuzeti zajamčeni opskrbljivač, konkretno tvrtka Termoplin iz Varaždina koji bi se, međutim, i sam vjerojatno našao u vrlo ozbiljnim poslovnim problemima ako bude primoran plin isporučivati po cijeni gotovo dvostruko nižoj od trenutne tržišne.

Rješenje koje predlaže Udruga je uvođenje prijelaznog roka, do 31. ožujka 2023. u kojem bi imali pravo od opskrbljivača na veleprodajnom tržištu plin kupovati po reguliranoj cijeni, za potrebe korisnika iz kategorije kućanstava koji koriste obavezu javne usluge.

Navode kako je takav princip bio na snazi do 31. ožujka prošle godine, a vide ga kao jedini mogući izlaz iz trenutne situacije u kojoj većini njih prijeti poslovni kolaps, zbog golemih gubitaka.

U takvom raspletu, većina gubitaka prelila bi se realno na HEP jer je teško vjerovati da bi bilo koji drugi veleopskrbljivač pristao prodavati opskrbljivačima plin po cijeni nižoj od tržišne.

U takvom raspletu, gubitke bi pokrio HEP, odnosno svi korisnici njegovih usluga.

Gradskoj plinari Zagreb, kao najvećem opskrbljivaču u obavezi javne usluge, financijski bi u pomoć mogao priskočiti i Grad Zagreb, no u tom slučaju bi pokrivao i gubitke ostvarene na drugim distribucijskim područjima, primjerice u Rijeci i okolici.

U svakom slučaju, na potezu je država koja će, kako stvari stoje, morati reagirati.