Pula nikako ne pronalazi put izlaska iz zone žestokih turbulencija u procesu stvaranja bogatijeg i ugodnijeg, naprosto modernijeg grada. Nerazumijevanje modaliteta razvoja koji podrazumijeva i brojne transformacije dovele su do nepremostivih podjela, u konačnici i do raspada koalicije koja je držala većinu u Gradskom vijeću. Ne bude li sada priča funkcionirala na bazi izglasavanja projekata i točki dnevnog reda, ovisno o sadržaju i ispravnosti, a ne političke opcije iz koje dolazili, do ljeta idu novi izbori za Gradsko vijeće. Iako, neke političke grupacije poput IDS-a odmah prizivaju kao jedino poželjno rješenje i nove opće izbore.

Kako se čini, IDS-u se u provokaciji novih izbora pridružilo i Možemo! Očigledno je da ta stranka i dalje fokus svog razvoja ima u Dušici Radojčić, osobi koju ste Vi prozvali kao ključnu za raspad koalicije, koja nakon svega ne mijenja svoju političku optiku?

Sporno igralište

– Možemo! i IDS su očiti partneri još prije izbora i sad je to došlo na vidjelo. I jedni i drugi su nesretni što nisu u izvršnoj vlasti, lažno se podržavaju na populističkim temama. Dok IDS mogu razumjeti u toj retorici, jer su stranka na nizbrdici, razočaran sam platformom Možemo!.

Retorike u kojoj vas se proziva za pogodovanje »krupnom kapitalu«, investitorima hotela na Valkanama, a ne izgradnji igrališta za potrebe najmlađih uzrasta sportaša, ne bi se posramila ni jedna predizborna kampanja.

– Nisam izabran raditi jalove političke kompromise, nego pokazati da je drukčija politika u Puli moguća. Dušica Radojčić je u jednoj radioemisiji izjavila da iza uređenja nogometnog igrališta »stoji želja da se pogoduje investitoru hotela Valkane«, jer je njima igralište potrebno »kako bi imali sadržaj za goste svoga hotela«. Emotivan sam kad se govori o neuređenom, starom igralištu na kojem trenira stotine djece naših sugrađana i zato sam imao potrebu staviti sve u jasan kontekst i objasnio našim sugrađanima, pred kojima imam odgovornost, da iza sebe želim ostaviti projekte na koje ćemo biti ponosni, o čemu je riječ i s kakvim stavovima sam u posljednje vrijeme imao posla kad je riječ o stopiranju svih razvojnih projekata u Puli.

Kako se čini Možemo! je zadovoljno prepariranjem stanja u kojem se Pula nalazi. Vaše su vizije potpuno drukčije. Zbog čega ste se uopće spojili i devet mjeseci pokušavali nemoguće?

– Nadao sam se, u nekoliko navrata, da zajedno imamo priliku graditi novi grad i novu politiku. Nažalost, moja nadanja su umrla kad su, po tko zna koji put, izmanipulirali javnost i davali podršku s figom u džepu.

Projekt Vallelunga

S druge strane, doživimo li projekt »kampa Bale« istinski ozbiljnim, jer i kroz njega se provlači politička obojenost koja pokazuje kako neki drugi rade brzo i otvoreno po investicije dok se drugi svađaju, gubi li Pula zbog svoje duboko ukorijenjene aktivističke prirode šansu za razvoj? Tko će željeti investirati u projekt Vallelunga kad je investitor u sasvim jednostavni sportski kamp prošao s apsolutnim nerazumijevanjem najvažnijih gradskih struktura?

– Sad ćete vidjeti da je Pula itekako investicijski otvorena, posebno na projektu Vallelunga, gradskih garaža, prometa, obrazovanja, ekologije, sporta i turizma. Aktivizam je potreban, ali destrukcija ne.

Kako i s kim uopće možete pokrenuti grad na novi zanos? Dominantna politička misao je i dalje strast i naslađivanje nad mukama »susjedove krave«? Tko je taj potencijal uz NLFZ koji može donijeti stabilne i korjenite promjene?

– Svi koji podrže razvojne projekte pokazat će koliko vole grad i koliko im je javni interes ispred osobnog. Nadam se da ih ima, nadam se da je većina za ono za što se zalažem, a to su korjenite promjene u stvaranju grada privlačnog za doseljavanje, ne za iseljavanje. Gubimo vrijeme i prolazimo mučne procese, nadam se da je to jedna od prepreka da bi se došlo do trenutka u kojem će nadvladati nove ideje za bolje sutra. Koliko god neki stalno kočili takve procese, vjerujem da su oni neminovni.