Skandalozno ponašanje ministra branitelja Tome Medveda i njegov napad na novinara portala Index.hr Vojislava Mazzocca potvrđuje da HDZ smatra da mu je sve dopušteno - Željko Jovanović / Snimio Roni BRMALJ
Hrvatska treba i novi zakon o medijima koji će spriječiti umrežene ortačke odnose medijskih vlasnika i političkih i gospodarskih elita na štetu novinara i objektivnog informiranja građana. Sadašnji Zakon o medijima ne sankcionira dovoljno kršenje odredbi koje štite profesionalna načela novinarstva i zaštitu integriteta novinara
Skandalozno ponašanje ministra branitelja Tome Medveda i njegov napad na novinara portala Index.hr Vojislava Mazzocca potvrđuje da HDZ smatra da mu je sve dopušteno, pa podsjećam na neke važne poruke nedavno održane tematske sjednice Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora o važnosti (ne)slobode medija u borbi s korupcijom, piše u pismu SDP-ovog saborskog zastupnika i predsjednika Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije (NVSUZKOR) Željka Jovanovića.
Jovanović napominje da je na ljestvici od 180 država prema Indeksu percepcije korupcije 2017. Hrvatska je na 57. mjestu s 49 bodova, ‘a sve manje od 50 bodova smatra se korumpiranom državom’.
‘Građanima je dosta toleriranja krađe i neučinkovitog sankcioniranja kriminala, pa Indeks percepcije korupcije za 2017. godinu pokazuje da Hrvatska stagnira u borbi protiv korupcije. Pri ocjeni percepcije korupcije ove godine se posebno ispitivao odnos između razine korupcije i slobode medija i organizacija civilnog društva u radu i utjecaju na javne politike. Analiza je pokazala da sve zemlje s niskim rezultatom u području građanskih sloboda i slobode medija ostvaruju visok, znači negativan, rezultat u području korupcije’, ističe Jovanović. Kampanje ocrnjivanja, uznemiravanje, sudske tužbe i birokratska opterećenja alati su kojima se pojedine, sukobom interesa i korupcijom opterećene, vlade i političari služe kako bi ušutkali one koji pokreću borbu protiv korupcije, kaže Transparency International, kako citira Jovanović.‘Mediji su u Hrvatskoj, uz sve svoje slabosti i probleme, u 28 godina samostalnosti Hrvatske razotkrili i objavili mnoge korupcijske afere. I najnovija „Hotmail afera“ i razotkrivanje ogromnog sukoba interesa Martine Dalić i njenih partnera rezultat je istraživačkog novinarstva. Usudio bi se reći, bez hrabrih novinara i slobodnih medija mnogi korumpirani političari mirno bi zloupotrebljavali svoje javne ovlasti za osobno bogaćenja. Iz tog je razloga jasno da korumpirane vlade i političare žele svojim pritiscima ograničiti slobodu medija. Autocenzura i cenzura guše srž slobodnog novinarstva, uništavaju novinarsku logiku koja nalaže svako razobličavanje koruptivnih praksi u društvu, jer je to razotkrivanje u interesu javnosti. Financijske potrebe političkih stranaka, bolesna želja pojedinih političara za političkim utjecajem i osobnim bogaćenjem na štetu građana, interes komercijalnih kompanija za profitom umrežili su se u zajednički destruktivni pritisak na medije i njihovu temeljnu zadaću – zaštitu javnog interesa’, piše Jovanović u svom pismu. ‘U Hrvatskoj su mediji slobodni, ali je pitanje koliko su slobodni novinari koji rade u tim medijima? U medijima, nacionalnim ili regionalnim, javnim ili privatnim nerijetko rade potplaćeni i zaplašeni novinari koji se ne usuđuju baviti ozbiljnim problemima hrvatskog društva poput sukoba interesa, korupcije, nepotizma, političke trgovine, nefunkcioniranja pravosuđa… Sve je manje istraživačkog novinarstva, a sve više žutila, površnosti ili kako sami novinari priznaju – pod pritiskom ili diktatom vlasnika medija (bili oni privatne kompanije, državna ili regionalna vlast) novinarstvo se transformira u vrlo unosnu sporednu djelatnost marketinga i PR-a moćnih pojedinaca iz raznih političkih i „VIP elitističkih struktura“, od premijera do lokalnih šerifa i umreženih bogatuna. Novinarski prilozu u medijima, od nacionalnog do lokalnog nivoa, zbog toga, sve manje informiraju, objašnjavaju, propitkuju, razotkrivaju koruptivne pojave, a sve više donose prikrivene PR oglase i kampanje kojima se veličaju lik i djelo raznih lokanih moćnika ili financijera tog medija. Sigurno, tu veliku, na žalost, negativnu ulogu imaju i pojedini glavni urednici koji čuvajući svoje fotelje ne staju u zaštitu svojih novinara i redakcija’, napominje Željko Jovanović. ‘Potpora kvalitetnom novinarstvu jedan je od važnih alata u borbi protiv lažnih vijesti i korupcije. To je prepoznala i Europska komisija koja traži od svih zemalja članica da pojačaju potporu kvalitetnom novinarstvu, pa i sama osniva poseban Fond iz kojeg će poticati kvalitetne informativne sadržaje. Uostalom, usporedimo li slobodu medija u Sloveniji i Hrvatskoj zorno vidimo da veća sloboda medija znači i manje korupcije. Prema izvješću „Reportera bez granica“ Slovenija je po slobodi medija na 32. mjestu i po indeksu percepcije na 34., dok je Hrvatska u krugu korumpiranih na 57. mjestu indeksa percepcije korupcije i na 69. slobode medije. Prema tome, nedvojbeno je da pritisci na novinare, prijetnje novinarima, ukratko nesloboda medija povećava ne samo percepciju korupcije nego i stvarnu korumpiranost društva’, piše u Jovanovićevu pismu. ‘Javna televizija u Hrvatskoj pretvorila se u osobni servis premijera i HDZ-a, pa čak i nekih marginalnih ultrakonzervativnih grupa. Podsjetimo se samo skandaloznih priloga koji msu poticali necijepljenje ili umanjivali ustaški zločin u Jasenovuc. Sami novinari kažu da je hrvatsko novinarstvo devastirano, jer novinski izdavači sve manje za svoj primarni zadatak imaju proizvodnju novinarskog medijskog sadržaja, budući njihov glavni cilj više nije informirati građane i razotkriti kriminal i korupciju, nego ostvariti zaradu organiziranjem sponzoriranih lobističkih konferencija, prodajom PR usluga državi i prikrivenim oglašavanjem. Svi novinari koji se suprotstave takvom tipu „novinarstva“ i pokušavaju čitateljima, slušateljima i gledateljima osigurati pravo na poštenu i istinitu informaciju postaju izvrgnuti pritiscima političkih moćnika, njihovih PR savjetnika ili odvjetničkih ureda’, ističe SDP-ov zastupnik. ‘Bez objektivno informiranih građana ne može postojati ni funkcionirajuća demokracija, a iz apela sindikata novinara vidi se da sve lošiji položaj novinara i medija izravno ugrožava pravo javnosti na kvalitetno informiranje, te da u hrvatskom medijskom prostoru, kako je rekao jedan od sudionika nedavno održane tematske sjednice o važnosti slobode medije u borbi s korupcijom, građanstvo se najčešće može adekvatno informirati samo o akcijskim ponudama omiljenih trgovačkih lanaca. Naravno, to je malo pregruba ocjena, ali ukazuje na jedan osjećaj nemoći, beznađa i besperspektivnosti novinarske profesije. Stoga Hrvatska treba i novi zakon o medijima koji će spriječiti umrežene ortačke odnose medijskih vlasnika i političkih i gospodarskih elita na štetu novinara i objektivnog informiranja građana. Sadašnji Zakon o medijima ne sankcionira dovoljno kršenje odredbi koje štite profesionalna načela novinarstva i zaštitu integriteta novinara. Država je medijskim vlasnicima osigurala najnižu stopu PDV-a ako imaju redakcijske statute kojima je propisano na koji se način novinar može zaštiti od pritiska vlasnika, ali pitam se da li postoje mehanizmi kontrole tih odredbi redakcijskih statuta? Za slobodno novinarstvo moralo bi postojati regulatorno tijelo kojem bi se redakcijska vijeća mogla obratiti kad urednici po nalogu vlasnika i uprave grubo krše statute i profesionalna novinarska načela. Jednako tako i Zakon o HRT-u traži promjene u smjeru jačanja integriteta novinara i istraživačkog novinarstva na javnoj televiziji’, piše Jovanović.‘Jedna od poruka tematske sjednice Nacionalnog antikorupcijskog vijeća o slobodi medija i borbi s korupcijom je da je jedan od najvažnijih poslova novinara da ukazuje i pomaže u razotkrivanju korupcije, da je posao pravosuđa ne samo da razotkriva nego i da procesuira i sankcionira tu istu korupciju, a da svi izabrani dužnosnici i jednima i drugima moraju omogućiti da kvalitetno rade svoj posao bez raznoraznih „intervencija“, bez pritisaka na neovisnost i pravosuđa i novinarstva. Kad su u pitanju mediji, to se može ostvariti poticanjem poštenog, a ne propagandnog novinarstva, poticanjem istraživačkog i kvalitetnog novinarstva, što od nas traži, kako rekoh, i Europska komisija, a ne novina, portala te lokalnih radija i televizija koje novac iz državnih fondova ili lokalnih proračuna dobivaju ne da bi objektivno informirali građane, nego da odrađuju marketinške poslove za vladajuće političke stranke i lokalne moćnike i gospodarsku elitu. Jednako tako, država mora inzistirati na transparentnosti vlasnika medija. Za kraj, ne mogu se ne osvrnuti sa popriličnim cinizmom na jednu odluku županijskog suda kojom nije potvrđena optužnica za kazneno djelo podmićivanja novinara, jer po njihovu mišljenju u tom slučaju u kojem političar nudi novac novinaru da ne piše o njegovim malverzacijama to nije kazneno djelo zato što sud smatra da novinar nije odgovorna osoba u smislu kaznenog prava. Nadam se da to neće biti i konačna odluka, te da će korumpirani političar dobiti zasluženu kaznu’, zaključuje Željko Jovanović.
