Šestero zatvorenika na 16,5 četvornih metara u Požegi. U zagrebačkom zatvoru sedam ili osam ljudi u sobi, uz samo 2,4 do 2,7 četvornih metara prostora po osobi.

U Lipovici-Popovači madraci na podu, koji se ujutro spremaju ispod tuđih kreveta. Takvi prizori razotkrivaju razmjere prenapučenosti hrvatskih zatvora, na koju godinama upozoravaju i Odbor UN-a protiv mučenja i Europski odbor za sprečavanje mučenja.

Problem pritom nije samo nedostatak prostora: u pojedinim sobama nema sanitarnog čvora, odlazak na toalet ovisi o dostupnosti pravosudnog policajca, a uvjeti smještaja i manjak privatnosti otvaraju i pitanje ljudskog dostojanstva.

Hrvatski zatvorski sustav raspolaže s oko 4.000 mjesta, dok potrebe dosežu približno 5.400. Pritisak se ne osjeća samo među zatvorenicima nego i među zaposlenicima koji se suočavaju s kroničnim manjkom kolega, prekovremenim radom i sve težim uvjetima.

Na to je prije nekoliko dana upozorio i Sindikat pravosudne policije, prozvavši nadležne zbog dugogodišnjih neispunjenih obećanja o izgradnji novih zatvora i zapošljavanju te zatraživši hitne razgovore i konkretna rješenja.

Problemi ozbiljni i trajni

Kako takvi uvjeti izgledaju iz perspektive osoba koje čekaju suđenje, svjedoči i odvjetnik Nino Ćosić, koji se gotovo svakodnevno susreće s njihovim pritužbama na prenapučenost, neprimjeren smještaj i otežan pristup zdravstvenoj skrbi.

Odvjetnik Nino Ćosić kaže da iz dugogodišnje prakse može potvrditi kako su problemi na koje upozoravaju njegovi branjenici ozbiljni i trajni.

Prema njihovim iskazima, u prostorijama predviđenima za tri ili četiri osobe nerijetko boravi osam, devet, pa čak i deset zatvorenika.

– Prenapučenost hrvatskih zatvora nije samo tema medijskih napisa niti se radi o izmišljenim problemima, već o stvarnosti s kojom se zatvorenici svakodnevno suočavaju, rekao je Ćosić za Novi list, ocjenjujući takve uvjete nedopustivima i ozbiljno štetnima za dostojanstvo osoba lišenih slobode.

Posebno ističe poteškoće u ostvarivanju prava na zdravstvenu skrb. Kako navodi, u svojoj se praksi susreće sa situacijama u kojima zatvorskoj upravi mora slati više uzastopnih elektroničkih poruka i požurnica kako bi njegov branjenik dobio liječnički pregled ili potrebnu zdravstvenu pomoć.

– Smatram apsolutno neprihvatljivim da odvjetnik mora opetovano intervenirati kako bi se osobi lišenoj slobode omogućilo ostvarivanje jednog od njezinih temeljnih prava, kazao je Ćosić te dodao da je na takve probleme upozoravao i ranije, no da u svojoj praksi ne vidi značajnije pomake nabolje.

Za njega problem nije ograničen samo na uvjete smještaja. Upozorava i na učestalo određivanje istražnog zatvora, unatoč tome što su kapaciteti sustava već ozbiljno opterećeni.

Prema njegovu iskustvu, državno odvjetništvo često predlaže istražni zatvor, a sudovi takve prijedloge prečesto prihvaćaju, dok se mjere opreza, koje bi u određenim slučajevima mogle ostvariti istu svrhu, primjenjuju znatno rjeđe.

– Istražni zatvor mora biti krajnja mjera, a ne pravilo. Riječ je o osobama koje se u toj fazi postupka smatraju nedužnima, a koje nerijetko mjesecima borave u uvjetima koji, prema njihovim pritužbama, ne zadovoljavaju prihvatljive standarde, kazao je.

Osobe lišene slobode imaju mogućnost podnošenja pritužbi upravi zatvora, obraćanja sucu izvršenja kada su ispunjene zakonske pretpostavke te pučkoj pravobraniteljici.

U slučaju istražnog zatvora, preko branitelja mogu tražiti njegovo ukidanje ili zamjenu blažim mjerama. No, kako upozorava Ćosić, formalno postojanje pravnih sredstava nije dovoljno ako se problemi na koje zatvorenici upozoravaju u praksi ne rješavaju.

Njegova je poruka da je potrebno istodobno poboljšati uvjete smještaja i dostupnost zdravstvene skrbi te preispitati praksu određivanja istražnog zatvora. Oduzimanje slobode, naglašava, ne smije značiti i oduzimanje ljudskog dostojanstva, prava na zdravlje i osnovnih životnih uvjeta.

Zatvori popunjeni više od 150%

Da nije riječ samo o pojedinačnim iskustvima zatvorenika i njihovih odvjetnika, potvrđuju podaci Ureda pučke pravobraniteljice.

Tijekom prošle godine kroz hrvatski zatvorski sustav prošlo je 16.797 osoba, a popunjenost je u čak osam zatvora bila veća od 150 posto.

Prema posljednjim dostupnim podacima za 2025. godinu, najopterećeniji su bili zatvori u Osijeku, s popunjenošću od 205 posto, Karlovcu sa 195 posto i Varaždinu sa 191 posto.

Iz Ureda pučke pravobraniteljice upozoravaju da prenapučenost i manjak zaposlenika ozbiljno utječu na prava osoba lišenih slobode, povećavaju sigurnosne rizike te otežavaju rad službenika. U takvim okolnostima raste i opasnost od mučenja te neljudskog ili ponižavajućeg postupanja.

Ured do podataka dolazi i putem nenajavljenih obilazaka zatvora, koje provodi od 2012. godine u sklopu mandata Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja, kao i obradom pritužbi zatvorenika.

Tijekom obilaska Kaznionice u Požegi utvrđeno je da je u jednoj sobi od 16,5 četvornih metara boravilo šest zatvorenika, što znači da je svakome pripadalo samo 2,75 četvornih metara prostora.

– Kako bi ublažila posljedice takve prenapučenosti, ustanova je vrata sobe veći dio dana ostavljala otključanima, omogućujući zatvorenicima izlazak na hodnik ili u zajedničku prostoriju.

U tom odjelu sobe nemaju sanitarni čvor, pa zatvorenici tijekom zaključavanja moraju pozvati pravosudnog policajca kako bi otišli na toalet. U drugom odjelu iste kaznionice uvjeti su bili znatno bolji, kazali su nam iz Ureda.

Ni stanje u Zatvoru u Zagrebu nije bilo manje zabrinjavajuće. Tijekom nenajavljenog obilaska, pri popunjenosti od 170 posto, u sobama je najčešće boravilo sedam ili osam osoba, sa samo 2,4 do 2,7 četvornih metara prostora po osobi.

Uz neodržavane i oštećene zidove, problem je predstavljao i sanitarni čvor koji nije bio potpuno odvojen od ostatka sobe, zbog čega zatvorenici nisu imali odgovarajuću privatnost. Takvi uvjeti, upozoravaju iz Ureda, u pojedinim slučajevima mogu predstavljati ponižavajuće postupanje.

U Kaznionici u Lipovici-Popovači zatečena su i dvojica istražnih zatvorenika bez vlastitih ležajeva, koji su spavali na madracima na podu, a danju ih spremali ispod kreveta drugih zatvorenika.

To su samo neki od primjera navedenih u izvješćima Ureda pučke pravobraniteljice, koji nakon obilazaka ustanovama i Središnjem uredu za zatvorski sustav upućuje preporuke i upozorenja. Sustavne probleme, među kojima su prenapučenost i nedostatak službenika, obrađuje i u godišnjim izvješćima.

Problem nije samo u prostoru

Problem, međutim, nije samo u prostoru. Tijekom prošle godine popunjeno je bilo oko 75 posto sistematiziranih radnih mjesta u zatvorskom sustavu. Drugim riječima, nedostajala je približno četvrtina predviđenih zaposlenika.

– Pritom su sistematizacije izrađene prema predviđenim kapacitetima, a ne prema stvarnom broju osoba lišenih slobode. To znači da je opterećenje zaposlenika u uvjetima prenapučenosti još veće nego što same brojke o nepopunjenim radnim mjestima pokazuju.

Manjak osoblja otežava obavljanje ionako zahtjevnog posla, povećava sigurnosne rizike i utječe na mogućnost provedbe programa izvršavanja kazne, koji su važni za rehabilitaciju i resocijalizaciju zatvorenika, kazali su iz Ureda.

Na taj problem posebno upozorava Armin Tatarević, predsjednik Sindikata pravosudne policije Hrvatske. Prema procjeni sindikata, u hrvatskim kaznionicama i zatvorima nedostaje oko 400 pravosudnih policajaca.

Među ustanovama s najvećim kadrovskim poteškoćama navodi zatvore u Remetincu, Puli, Rijeci, Zadru, Šibeniku i Splitu, gdje se na natječaje, kako tvrdi, često ne javlja dovoljno kandidata pa se manjak pokriva slanjem ispomoći iz drugih ustanova.

– U svim zatvorima jednostavno se traži krevet više, istaknuo je Tatarević.

Prema njegovim riječima, zbog prenapučenosti se za smještaj zatvorenika koriste i prostori koji za to izvorno nisu bili namijenjeni, uključujući skladišta, podrume i zatvoreničke hodnike.

Dodatni pritisak stvara i porast broja stranih državljana optuženih za protuzakonito prelaženje državne granice i krijumčarenje migranata. Tatarević navodi da je velik broj takvih osoba dodatno opteretio zatvore u Karlovcu, Rijeci, Remetincu i Gospiću.

– Prema sindikalnoj procjeni, probleme dodatno produbljuju niske plaće, stres, prekovremeni rad i nedovoljno povoljni uvjeti za privlačenje novih zaposlenika. Posebno se ističe nedostatak osiguranog smještaja za službenike koji bi zbog posla trebali doći u priobalne zatvore iz drugih dijelova Hrvatske, pojasnio je Tatarević.

Posljedice, upozorava, osjećaju se i u privatnom životu zaposlenika. Zbog prekovremenih sati imaju sve manje vremena za odmor i obitelj, dok se istodobno približava odlazak većeg broja iskusnih službenika u mirovinu.

– Pored svega tu su i zdravstvene posljedice zbog dugotrajnog stresa i preopterećenosti.Ne želimo širiti paniku ni uznemiravati javnost, nego upozoriti na ozbiljnost situacije i potrebu da se problemi napokon počnu rješavati, poručio je Tatarević.

Pravosudni policajci predlažu mjere

Ured pučke pravobraniteljice smatra da se problem ne može riješiti samo izgradnjom novih kapaciteta. Uz ulaganja u infrastrukturu i zapošljavanje potrebnog broja službenika, potrebno je aktivnije koristiti i alternativne sankcije kako bi se smanjio pritisak na zatvore.

Kao jedan od primjera navode elektronički nadzor, koji je tijekom 2025. primijenjen samo 46 puta. Ističu i da se još ne koristi mogućnost izvršavanja kazne zatvora do jedne godine u domu, iako je predviđena Kaznenim zakonom prije 13 godina. Budući da ta mogućnost nije dodatno normativno uređena, ne može se ni izricati.

Ured je Ministarstvu pravosuđa preporučio da uz proširenje zatvorskih kapaciteta intenzivnije provodi druge mjere smanjenja prenapučenosti, poboljšava postojeće uvjete smještaja te uskladi sistematizacije radnih mjesta sa stvarnim potrebama i popuni ih potrebnim kadrom.

Vlada je, odgovarajući na preporuke, navela da se na smanjenju prenapučenosti kontinuirano radi te da su od upravitelja kaznenih ustanova zatraženi prijedlozi izmjena sistematizacija.

Najavljene su i mjere za privlačenje i zadržavanje stručnih zaposlenika. Iz Ureda pučke pravobraniteljice poručuju da će provedbu preporuka nastaviti pratiti, no upozoravaju da dosadašnji rezultati još nisu donijeli osjetno poboljšanje.

Slične zahtjeve iznose i u Sindikatu pravosudne policije. Osim ubrzavanja izgradnje modularnih zatvora i zapošljavanja novih službenika, predlažu širu primjenu elektroničkog nadzora, brže vođenje postupaka protiv stranih državljana optuženih za krijumčarenje migranata, protjerivanje kada su za to ispunjeni zakonski uvjeti te veću primjenu uvjetnog otpusta.

Tatarević pritom upozorava da su najavljeni projekti već pod pritiskom kašnjenja.

– Obnova zatvora u Sisku još nije dovršena niti je izgrađen novi objekt, dok je obnova zatvora u Bjelovaru pokrenuta prije nego što su modularni zatvori stavljeni u funkciju. Zbog toga su zatvorenici premješteni u druge ustanove, dodatno opterećujući njihove kapacitete, istaknuo je.

U Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije ističu da gotovo četiri desetljeća, od otvaranja splitskog zatvora 1987. godine, nije bilo značajnijih ulaganja u zatvorsku infrastrukturu.

Pokrenut investicijski ciklus

Novi investicijski ciklus pokrenut je prije dvije godine, a njegov je cilj postupno povećati kapacitete, modernizirati ustanove i poboljšati uvjete rada.

– Prvi korak su modularni aneksi u Varaždinu i Lipovici-Popovači, koji bi do prvog tromjesečja 2027. trebali osigurati 300 novih mjesta. Vrijednost te investicije iznosi oko 4,7 milijuna eura.

U drugoj fazi planirana je izgradnja dodatnih kapaciteta u Požegi, za 150 osoba, i Zagrebu, za još 250, čime bi se do kraja 2028. osiguralo ukupno 700 novih mjesta.

Paralelno se provode i drugi infrastrukturni projekti. U Zatvoru u Bjelovaru obnavljaju se prostori za smještaj zatvorenika i rad službenika, u što se ulaže oko 1,5 milijuna eura, dok je u Glini planirana nova zgrada kapaciteta 120 mjesta. Dugoročni planovi uključuju i izgradnju kaznionica u Perušiću, Žažini i Osijeku, rekli su nam iz Ministarstva.

Uz proširenje kapaciteta, najavljuju i daljnje kadrovsko jačanje. Od 2023. godine u pravosudnu policiju primljeno je 428 vježbenika, a planira se zapošljavanje još više od stotinu službenika. Ukupan broj pripadnika pravosudne policije dosegnuo je 1.661, najviše od početka vođenja statistike 2001. godine.

Značajna sredstva, kažu, izdvajaju se i za opremu. Od 2023. do 2025. provedene su nabave vrijedne više od 20,1 milijun eura, a kaznenim tijelima isporučeno je i 140 specijalnih vozila za prijevoz osoba lišenih slobode.

– Cilj je ne samo povećati smještajne kapacitete nego i dugoročno modernizirati zatvorski sustav, unaprijediti sigurnost te poboljšati uvjete rada službenika i smještaja osoba lišenih slobode, poručili su iz Ministarstva.

O tim problemima prošlog je tjedna razgovarao i ministar Damir Habijan s predstavnicima Sindikata pravosudne policije Hrvatske. Na sastanku su u središtu bili prenapučenost, nedostatak zaposlenika i potreba modernizacije infrastrukture, ali i mogućnosti rasterećenja sustava.

Među mjerama koje se razmatraju jest češća primjena elektroničkog nadzora te ranije protjerivanje stranih državljana kada su za to ispunjeni zakonski uvjeti. Ministarstvo najavljuje i nastavak zapošljavanja, kao i ulaganja u nove zatvorske kapacitete.

– Svjesni smo situacije i želimo jasno poručiti da stojimo iza ljudi koji rade u zatvorskom sustavu, poručio je Habijan, istaknuvši važnost otvorenog dijaloga sa sindikalnim predstavnicima i zajedničkog pronalaženja rješenja.

No, između najavljenih projekata i svakodnevne stvarnosti u zatvorima ostaje pitanje koliko brzo mjere mogu donijeti konkretno olakšanje.

Modularni aneksi, čak i kada budu dovršeni, trebali bi osigurati 300 dodatnih mjesta u prvoj fazi, dok trenutačni manjak kapaciteta iznosi oko 1.400 mjesta. Istodobno, sustav se suočava s nedostatkom zaposlenika, velikim udjelom istražnih zatvorenika i dodatnim pritiskom zbog stranih državljana koji se nalaze u zatvorima.

Iz Ureda pučke pravobraniteljice upozoravaju da će za rješavanje problema, koji se godinama gomilaju, biti potrebno vrijeme i dosljedna provedba mjera.

Uz nove zatvorske kapacitete, nužni su dodatni službenici, bolja zdravstvena skrb i veća primjena alternativnih sankcija. Bez sveobuhvatnog pristupa, teret krize i dalje će snositi zatvorenici i zaposlenici već preopterećenog sustava.