Foto D. JELINEK
Tek je Sanader rekao »Hristos se rodi«. Plenković bi mogao pacifizirati HDZ, kaže Aleksandar Popov. Nenad Vasić ističe da je Srbija imala dobra iskustva sa Sanaderom, a i »Tuđman je imao nekih pozitivnih inicijativa«
ZAGREB Srbija navija da na izborima za Sabor pobijede Andrej Plenković i HDZ. Nije riječ ni o kakvom podmetanju, već o neospornoj činjenici. Proteklih dana, nakon objave snimke sastanka Zorana Milanovića s predstavnicima nekih braniteljskih udruga, u beogradskim novinama izlaze tekstovi u kojima tamošnji analitičari iznose procjene da bi za Srbiju, kao i za budućnost srpsko-hrvatskih odnosa, puno bolje bilo da novu Vladu u Hrvatskoj formira predsjednik HDZ-a Plenković.
Preokret
Dvojica od njih, Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada i Nenad Vasić, znanstveni suradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu iz Beograda, i za naš su list objasnili zašto je iz perspektive Srbije Plenković daleko prihvatljivija opcija nego Milanović.
Dogodio se, dakle, nevjerojatan preokret, Vladu Zorana Milanovića HDZ i hrvatska desnica četiri godine su napadali da je prosrpska, a sada u susjednoj državi priželjkuju izbornu pobjedu Plenkovićeve stranke.
– Ova afera s objavom snimke sastanka Milanovića s domoljubima svakako je kompromitirala predsjednika SDP-a, a on je u kasnijim izjavama svoju retoriku još unazadio. Ne možete reći da nikad nećete razgovarati s dužnosnicima neke susjedne države i da će to činiti samo vaši suradnici. To mu zaista nije bilo potrebno. SDP je prilično diskvalificiran ne samo u Srbiji, nego i u BiH i općenito u regiji. Njemu slijedi teško razdoblje u kampanji, ali to je cijena Milanovićeve neodgovornosti i neozbiljnosti u pristupu odnosima sa Srbijom – rekao nam je Vasić.
S druge strane, naš sugovornik iz Srbije ističe da Plenković i HDZ imaju ipak drukčiji stav prema susjednoj državi.
– Gospodin Plenković i novo vodstvo HDZ-a bitno su različitiji od Milanovića. Plenković je bolji izbor za Srbiju jer nastupa vrlo diplomatski, a i u posljednjim izjavama ministra Mire Kovača prevladava jedan mirniji ton, pa on diplomatski signalizira da se na tom polju može očekivati pomak. Zato za blisku budućnost možemo biti umjereni optimisti u vezi odnosa Srbije i Hrvatske, naravno preduvjet je da parlamentarni izbori u Hrvatskoj uspješno završe. Podsjećam da Srbija ima dobra iskustva i s Ivom Sanderom, a ne treba zaboraviti ni da je Franjo Tuđman, koliko god on bio omražen, imao nekih pozitivnih inicijativa koje su krajem devedesetih pridonijele poboljšanju odnosa naših država – analizira Vasić srpsko-hrvatske odnose u svjetlu predstojećih izbora za Sabor. Dodaje da je i deklaracija koju su nedavno potpisali predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i srpski premijer Aleksandar Vučić »važna platforma za bolju viziju budućnosti dviju država«.
S njim se uglavnom slaže i Popov, premda je njegova ocjena da je Plenković za Srbiju bolje rješenje nego Milanović ponešto drukčije utemeljena.
Dobar dojam
– Nakon prošlih izbora u Hrvatskoj, prvi koji je čestitao Tomislavu Karamarku bio je Aleksandar Vučić. Nisu tu u pitanju samo personalni odnosi, nego je gotovo pravilo da patriotske političke stranke u Srbiji i Hrvatskoj međusobno bolje funkcioniraju. One nisu opterećene time da će ih netko optužiti za izdaju ako uspostave dobre odnose dviju država. Tako je bilo i za vrijeme Ive Sanadera, koji je prema Srbima imao relaksiraniji odnos nego Ivica Račan. Tek je Sanader rekao »Hristos se rodi«. U Beogradu bi Boris Tadić već visio na Terazijama da je Kosovo rješavao na Vučićev način, ali srpskom premijeru nitko ne govori da je izdajnik. Milanović je, upravo u strahu da ne bude proglašen slabim patriotom, uvrijedio Srbiju i BiH. Uostalom, kad je SDP 2012. došao na vlast, odnosi Srbije i Hrvatske su zaleđeni, a kulminacija je bila hrvatska blokada Bajakova i Milanovićevo poznato »šaraj brate«. To puno toga govori, kazao nam je direktor novosadskog Centra za regionalizam.
I na Popova je Plenković ostavio dobar dojam.
– Kako Milanović kao eventualni budući premijer može tvrditi da neće kontaktirati s najvišim državnim dužnosnicima Srbije, nego da će im slati nekoga nižeg ranga? Pa tko će onda u Srbiji njih primiti, također netko niže razine, a s takvim modelom komunikacije poboljšanje odnosa nije moguće. Osim toga, Milanović je i jako energičan u inzistiranju da će tražiti suspenziju zakona o univerzalnoj nadležnosti. Plenković nije takav, on djeluje kao čovjek koji bi mogao odigrati Sanaderovu ulogu i pacifizirati HDZ i užarenu političku scenu u Hrvatskoj, koju je radikalizirao Tomislav Karamarko. Možda će to što Srbija želi pobjedu HDZ-a malo odmoći Plenkoviću, ali to može utjecati na vrlo mali broj birača i neće biti presudno za rezultate izbora, smatra Popov.