»To je golema komercijalna i geopolitička prilika za Hrvatsku i ono najvažnije, prilika da Hrvatska pomogne diverzificirati važnu regiju u Europi protiv koje se energenti koriste kao političko oružje«, rekao je Hochstein Hini u četvrtak.
Dodao je da je SAD spreman opskrbljivati budući terminal plinom, koji se može nabaviti i u Australiji te Kataru i drugim zemljama koje razvijaju svoje plinske resurse. »No, plin možete kupiti samo ako imate infrastrukturu gdje ga možete prihvatiti«, ističe Hochstein.
Po njegovim riječima, još je prerano govoriti o kapacitetu terminala i o tome hoće li ga Hrvatska unajmiti ili kupiti, ali ga za prvu ruku smatra boljom opcijom od fiksnog. »Može se unajmiti, kupiti, a ako se pokaže lošim jednostavno ukloniti«, rekao je.
Što se kapaciteta tiče, na vladi i hrvatskim tvrtkama je da razgovaraju s kupcima u i izvan Hrvatske. »Kapacitet bi trebalo odrediti prema tim razgovorima i ugovorima«, dodao je Hochstein.
Terminal na Krku, zajedno s planiranim LNG-em u Grčkoj i novim dobavnim pravcem iz Kaspijskog jezera, trebao bi diverzificirati opskrbu u istočnoj i srednjoj Europi, posve ovisnima o ruskom plinu.
»Imamo Zapadnu Europu koja je energetski intergirana i diverzificirana i drugi dio Europe koji jako ovisi o Rusiji kao jedinom dobavljaču i nema interkonekcija koje omogućuju protok plina u različitim smjerovima«, rekao je američki dužnosnik.
Gradnjom LNG terminala i spojem s Mađarskom plin bi se s hrvatske obale transportirao sve do Ukrajine, a moguće i do Slovenije i Austrije, kaže on. »Hrvatsku vidim kao lidera u regiji koji ima priliku postati važan dio rješenja za energetsku krizu u regiji«, istaknuo je Hochstein.
On tvrdi da projekt nije uperen protiv Rusije, i smatra da bi ruske tvrtke trebale i dalje prodavati plin, ali tako da »igraju po pravilima igre, a ne da ih konstantno pokušavaju kršiti«. »Ono o čemu govorim uopće nije protiv Rusije. Naprotiv, Rusija ima priliku ostati veliki dobavljač, ali zašto zemlje ne bi imale više mogućnosti koje im omogućuju fleksibilnost«, istaknuo je visoki američki dužnosnik.
»Što ako se dogodi neka nesreća, ako zimi pukne plinovod? Zar zemlje ne bi trebale imati alternativni opskrbi pravac? Za plin je važna infrastruktura, on nije kao nafta koju ukrcate na tanker i dopremite gdje hoćete«, rekao je.
Nakon razgovora u Zagrebu, Hochstein je rekao da ga ohrabruje vladina predanost projektu, od vizije predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović s kojom se susreo nekoliko puta do pragmatičnosti novog premijera Tihomira Orešovića i razumijevanja važnosti diplomatske suradnje sa SAD-om. »Postoji stvaran interes da se s ovim projektom krene dalje«, rekao je Hochstein.Najavio je da će Washington poticati Bruxelles da LNG stavi na vrh prioriteta za financiranje, jer nije važan »samo za Hrvatsku, nego za širu europsku regiju«. (Hina)
»LNG Hrvatska će postupiti sukladno uputama Vlade«, kratak je komentar Mladena Antunovića, prvog čovjeka LNG-a Hrvatska, koju još uvijek vodi kadar bivše Vlade. Neslužbeno, iz iste je te tvrtke moguće čuti kako će plutajući terminal – zapravo brod, značiti daleko manji profit za Hrvatsku, puno manju investiciju, kao i daleko manja zapošljavanja i naknade za lokalnu zajednicu. Od EU-a iz kojeg nam je uplaćeno šest milijuna eura za pripremne radove novac sigurno više nećemo dobiti, no moguće je postojeće, već napravljene dokumente za kopneni terminal, modificirati. Cijena kopnenog terminala procjenjivala se na oko 600 milijuna eura, dok će najam broda na plutajućem terminalu koštati oko 50 milijuna dolara na period od deset godina. Da bi se i taj projekt pripremio, potrebne su dvije godine, dok se završetak kopnenog terminala najavljivao za samo godinu kasnije, 2019.
Pritisak SAD-a?
Energetski stručnjak Davor Štern smatra kako je plutajući terminal zapravo puno bolje rješenje od kopnenog. Ne traži, kaže, velika ulaganja, i dovoljan je za ono što Hrvatskoj treba – diverzifikaciju vlastitih nabavnih pravaca plina, te dodatni dio plina koji će odlaziti dalje u Europu. Čak je i Izrael, otkrivši velike vlastite zalihe plina, izgradio samo plutajući terminal, napominje Štern. Na pitanje nije li veća investicija u kopneni terminal bolja za Hrvatsku, odgovara kako se puno uložilo i u autoceste, koje sada zjape prazne, a Hrvatska za njih otplaćuje skupe kredite. S vremenom, bude li potrebe za većim kapacitetom, Hrvatska može graditi kopneni LNG, zaključuje Štern. Upitan pak je li nova hrvatska odluka o plutajućem terminalu donesena pod pritiskom SAD-a, koji što prije želi izvoziti vlastiti plin iz škriljevaca, odgovara kako SAD nema taj interes, no, moguće, želi poslati poruku Rusiji da Europa više nije ovisna o njima, odnosno njihovom plinu. Drugi naši sugovornici upućeni u zbivanja napominju kako jest riječ o pritisku SAD-a, čije tvrtke grade brodove za regasifikaciju te da plutajući terminal neće, popravi li se stanje na tržištu plina i potražnja bude veća, moći primiti više od dva broda s ukapljenim plinom. Ako je SAD, napominju, spreman, međutim, financirati takav terminal, a posebno plinovod koji državni Plinacro treba izgraditi od Krka do Slobodnice, investiciju vrijednu 300 milijuna eura, investicija je dobrodošla. Ne smije nam se dogoditi, napominju, da Plinacro kreditima sagradi plinovod, a plutajući se terminal zatim kroz određeni period »otkvači« s Krka i premjesti na neku drugu lokaciju. Plinacro ionako već otplaćuje skupu plinofikaciju Dalmacije, propalu investiciju, dok je upitno i može li za samo dvije godine plinovod sagraditi. Hochstein je Hrvatskoj obećao pomoć i u izgradnji plinskog transportnog sustava potrebnog za integraciju LNG terminala u postojeću mrežu, stoji u priopćenju sa sastanka.
