Blagdan Vele Gospe ovih će dana samo u marijanska svetišta privući na desetke tisuća vjernika i izletnika. Samo najveće hrvatsko marijansko svetište u Mariji Bistrici godišnje posjeti oko 800.000 ljudi, a ono na Trsatu oko 300.000
Blagdan Vele Gospe ovih će dana u marijanska svetišta privući na desetke tisuća vjernika i izletnika, među kojima će zasigurno biti i stranaca koji će svoj odmor oplemeniti posjetom nekom od svetišta. Vjerski turizam danas u svijetu motivira milijune ljudi pa se tako procjenjuje kako neka od najpoznatijih svetišta poput Lourdesa ili Fatime godišnje privuku i do 8 milijuna hodočasnika. Godišnje na put iz vjerskih razloga odlazi čak oko 300 milijuna ljudi. Međutim, podataka o tome koliko vjerski turizam znači za Hrvatsku ustvari i nema. Naime, službene statistike na razini države se ne vode već svojevrsnu evidenciju vode tek sama svetišta.
Stari zanati
Samo marijansko svetište u Mariji Bistrici godišnje privuče oko 800.000 hodočasnika, što je više nego imaju, primjerice, sva svetišta u susjednoj Sloveniji zajedno. Ne treba zaboraviti ni Međugorje u susjednoj Bosni i Hercegovini koje je postalo prava turistička industrija u kojem svake godine dobiju oko 1.000 novih kreveta za iznajmljivanje, imaju 300 suvenirnica, a sezona traje od proljeća do kasne jeseni.
U najvećem hrvatskom marijanskom svetištu su po pitanju razvoja vjerskog turizma, pak, krenuli drugim putem, i to razvijajući tradicionalne zanate i ponudu, čuvajući tako tradiciju, ali i surađujući sa slovenskim kolegama u privlačenju novca iz europskih fondova.
– Vjerski turizam je sigurno bitna komponenta ukupnog razvoja grada. Trsatsko svetište je posjetio papa Ivan pavao II., ono je integralni dio stare gradske cjeline i kao takav zanimljiv i turistima koji nisu klasični hodočasnici. Nama je u svakom slučaju zanimljivo i to što samim hodočasnicima možemo ponuditi da razgledaju ostatak Trsata i cijelog grada, da upoznaju našu kulturu, baštinu, gastronomiju, rekao je Petar Škarpa, direktor riječke Turističke zajednice.
Vesna Habazin, direktorica Turističke zajednice Marije Bistrice, stoga je istaknula kako vjerski turizam doista ima velik značaj za privlačenje gostiju u ovaj kraj, iako se mahom radi o hodočasnicima koji dolaze na jedan dan, dakle, ne prespavaju. Međutim, i više od 800.000 posjetitelja godišnje dobar je razlog da im se ponudi nešto više kada dođu u ovo mjesto pa su tako u Mariji Bistrici počeli razvijati stare zanate poput obrade drva, medarstva ili oblikovanja gline.
– Svako od naših mjesta u okolici ima neku svoju osobnost pa tako u Lazu imamo lazanske igračke od drva koje su pod zaštitom UNESCO-a, tu su potom i grnčarija te medičarstvo. Time smo uspjeli sačuvati stare zanate te stvoriti konkretan proizvod koji možemo ponuditi turistima koji dođu u Mariju Bistricu. Osim toga, prije dvije godine je u funkciju stavljen hotel Kaj kojeg je preuzela grupacija Bluesun. Hotel ima 4 zvjezdice te je lani, prve godine rada, imao više od 10.000 noćenja te mislim da su našli svoje mjesto u ponudi. U okviru razvoja vjerskog turizma razvijamo i hodočasničke putove. Taj projekt smo realizirali s kolegama u Sloveniji te je financiran iz pretpristupnog fonda Europske unije IPA. Do sada imamo oko 800 kilometara hodočasničkih puteva čiji je centar Marija Bistrica, kazala je Habazin te dodala kako su ovi putevi spojeni sa slovenskima i to preko čak 4 granična prijelaza.
I ljeti i zimi
– Posjetitelji nam, naime, dolaze 12 mjeseci. Čak i zimi, kada je lijepo vrijeme ljudi dolaze na Kalvariju na kojoj su brončane i mramorne skulpture poznatih majstora. U proljeće i jesen imamo i puno organiziranih grupa, dok ljeti dođu i stranci pa tako imamo posjetitelja čak iz Azije. Međutim, i nadalje se radi o izrazitom tranzitu, dakle, malo gostiju se ovdje zadržava na noćenju. Što se tiče smještaja možemo smjestiti do dva autobusa gostiju. Osim hotela, tu je i 8 iznajmljivača. Trebalo bi više kapaciteta, na tome se radi pa vjerujem da ćemo uskoro imati i turističko naselje, dodala je direktorica TZ Marije Bistrice.
– Doći na Krk, a ne vidjeti Košljun je kao da ste išli u Rim, a niste posjetili Vatikan, reći će Branko Karabaić, direktor Turističke zajednice Punta, o jednom od najznačajnijih odredišta vjerskog turizma na Kvarneru koje prema nekim procjenama godišnje posjeti preko 80.000 posjetitelja. Ako Punat godišnje posjeti oko 100.000 turista, ispada da gotovo isto toliko njih ode i na Košljun. Ova je otočić cjelogodišnja izletnička destinacija, što, uz ostalo, znači i posao za barkajole koji goste voze na otočić tijekom svih 12 mjeseci. Dolaze posjetitelji iz cijele županije, ali i Istre te strani gosti. Praktički sve agencije koje imaju izlete za Krk, u sklopu Krk ture imaju i Košljun, bilo da se radi o otočkim agencijama, varaždinskim, pulskim ili zadarskim.
– Ovo je jedno od najposjećenijih svetišta u Hrvatskoj. Osim individualaca , dolaze i organizirane grupe. Početak prave sezone ovdje je već prije Uskrsa te traje do kasne jeseni, s time da posjtitelja ima i tijekom zime. Vrijednost Košljuna je upravo u tome što se radi o cjelogodišnjoj ponudi. Treba istaknuti i kako je zanimljiva sama priroda, naime, na otoku raste oko 400 vrsta biljaka zbog čega je otočić proglašen park šumom, rekao je Karabaić te podsjetio kako se u okviru franjevačkog kompleksa mogu razgledati tri muzeja.
Kako zadržati goste više od nekoliko sati u gradu pitanje je koje muči i Sinjane. Sinj je također jedno od velikih hrvatskih marijanskih svetišta u kojem također imaju tek jedan hotel i 4 privatna iznajmljivača što čini ukupno 170 ležajeva.
– Nama mnogo hodočasnika dolazi na nekoliko sati. Naime, organizirano su na putu prema Međugorju pa se zaustave u Sinju. Drago nam je da se zaustave, kupe koji suvenir i slično, no želimo još više proširiti ponudu i zadržati ih ovdje ipak nešto duže, kazala je Jelena Bilić, direktorica Turističke zajednice Sinja. U ovom dalmatinskom mjestu gosti, koji posjećuju svetište, nezabilazan su dio turističke slike koju Sinjani obogaćuju i razvojem konjičkog sporta. Pet konjičkih klubova, predstava Opsada Sinja o bitci iz koje je izrasla Alka, a održava se za vikend prije Vele Gospe, samo su dijelovi ponude kojom Sinjani goste žele zadržati u svom mjestu.
Ribički turizam
Najveće marijansko svetište u Primorsko-goranskoj županiji – ono na Trsatu, pak, godišnje posjeti oko 300.000 posjetitelja. U Turističkoj zajednici Rijeke stoga su istaknuli kako u ukupnom turističkom razvoju grada vjerski turizam znači jako puno.
A da je vjerski turizam jedan od pokretača turističkog razvoja u nekim turistički nerazvijenim područjima pokazuje primjer Aljmaša, mjesta u Baranji u kojem se nalazi najveće marijansko svetište ovog dijela Hrvatske.
– Često nam se znaju obratiti hodočasnici koji se u turističkom uredu raspituju za mogućnost boravka i ponudu u ovom kraju jer su došli iz vjerskih razloga, no žele doći i kao klasični turisti. Nudimo im, primjerice, ribički turizam, koji je zanimljiv i strancima. Sam vjerski turizam je bitan za lokalnu zajednicu tijekom cijele godine. Hodočasnika ima tijekom cijele zime, osobito vikendima i većim blagdanima. Često dolaze i organizirano. Iako i nadalje ne ostvarujemo neki značajniji broj noćenja, kroz taj vid turizma zapošljavamo ugostiteljske kapacitete, kazao je Barjaktarević. U ovom hodočasničkom središtu dolasci se intenziviraju u projeće, ljeto i ranu jesen pa tako vikendima znaju imati i do 5 autobusa vjernika. Ipak, ovdje se može puno više, reći će u erdutskoj TZ, pritom navodeći kako tek jedan čovjek vodi svetište, kao i da bi seoska domaćinstva trebala ostvarivati bolje efekte. Od 15 registriranih, za sada je svim vlasnicima ovo tek dopunska djelatnost.
U svakom slučaju, vjerski se turizam očito pokazao kao poluga koja će vjernike dovesti u destinaciju, a na njenim je subjektima da se potrude kako bi gosta vratili i kao klasičnog turista.
