Iduće godine Hrvatska bi trebala prvi put dobiti ustanovu u koju će se smještati zatvorenici koji su zbog teških kaznenih djela već odležali dugotrajnu kaznu zatvora i puštaju se na slobodu, a zbog nasilne su ličnosti i dalje opasni za društvo.

Ministarstvo zdravstva u javnu je raspravu upravo uputilo nacrt prijedloga zakona o tretmanu i smještaju osoba po punom izvršenju kazne zatvora, kojim se uređuje smještaj osoba koje su izdržale najmanje 10-godišnju zatvorsku kaznu, a zbog njihove opasnosti po društvo, u posebnoj će ustanovi prolaziti individualni terapijski tretman i biti i dalje izdvojene iz društva.

Stroga procedura

Smještajem za opasne nasilne pojedince koji su se već jednom teško ogriješili o zakon trebale bi se ubuduće izbjeći tragedije kakva se dogodila nedavno u Drnišu, kada je osuđeni ubojica, koji je već služio kaznu za ubojstvo, iz vatrenog oružja ubio 19-godišnjeg dostavljača pizze. Ipak, u radnoj skupini koja je radila na ovom zakonskom prijedlogu kažu kako ovaj akt nije potaknut drniškim slučajem, već se radi o preuzimanju pravne stečevine Europske unije.

Psihijatar Domagoj Vidović iz Klinike za psihijatriju Vrapče sudjelovao je u izradi zakona i kaže kako se zapravo radi o jako malom broju ljudi, koje se može nabrojiti na prste na rukama.

– Ovaj se smještaj nikako neće odnositi na psihijatrijske bolesnike. Ti ljudi nisu psihijatrijski bolesnici, radi se o iznimno malom broju osoba koje će prolaziti strogu stručnu i sudsku proceduru, uz maksimalnu zaštitu ljudskih prava, objašnjava dr. Vidović.

Kao primjer navodi Njemačku, gdje se sličan model primjenjuje godinama.

– U Njemačkoj, koja ima oko 80 milijuna stanovnika, riječ je o svega osamdesetak osoba. Dakle, ne govorimo o nečemu što je učestalo niti je predviđeno da obuhvati velik broj ljudi, poručuje ovaj psihijatar.

Zakonski prijedlog uređuje tretman i smještaj osoba koje su izdržale kaznu dugotrajnog zatvora te kaznu zatvora ili kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od najmanje 10 godina, i to za kazneno djelo protiv života, tijela, osobnih sloboda ili spolnog integriteta druge osobe.

U takav smještaj išli bi pojedinci za koje sud utvrdi da kod njih prevladavaju nasilna obilježja ličnosti zbog kojih je vrlo vjerojatno da će ponovo počiniti kazneno djelo i ugroziti druge.

Smještaj će im se osigurati u posebnoj ustanovi, koja će fizički i sadržajno biti odvojena od zatvorskog sustava, a osigurat će se individualni terapijski tretman koji će provoditi poseban stručni tim. Uz to, imat će pravo na odvjetnika, pravnu pomoć i uvid u plan tretmana.

Zaštitna mjera

Trajanje tretmana i smještaja ovisit će o procjeni njhove opasnosti za druge, koja će se redovito sudski preispitivati jednom u svakih 18 mjeseci.

Riječ je, ističe se u obrazloženju, o zaštitnoj i terapijskoj mjeri utemeljenoj na trenutnoj procjeni opasnosti i osobnih obilježja osobe u trenutku donošenja odluke, a nikako o kažnjavanju za već izdržano djelo.

– Mjera uređena ovim zakonskim prijedlogom opravdana je i nužna za zaštitu građana od vrlo velike i konkretne opasnosti za ponovnim počinjenjem kaznenog djela kojim se ugrožava život, tijelo ili osobne slobode i spolni integritet druge osobe, poručuju iz resornog ministarstva zdravstva.

Donošenjem ovog zakona uspostavio bi se dosad nepostojeći pravni mehanizam za postupanje s osobama koje i nakon izdržane kazne predstavljaju visok rizik za sigurnost građana. Cilj je smanjiti vjerojatnost ponavljanja teških kaznenih djela, te osigurati rehabilitaciju i socijalnu reintegraciju.

Prijedlog zakona predviđa niz zaštitnih mehanizama prije nego što bi netko mogao biti smješten u takvu ustanovu.

– Postupak prolazi kroz niz prepreka, provjera i kontrola prije nego što se donese odluka o smještaju.

To će se primjenjivati vrlo rigorozno, a vještačenjem će se procjenjivati predstavlja li određena osoba stvarnu opasnost, tumači Vidović te dodaje kako nije riječ o brzom ili jednostavnom postupku.

Lokacija buduće ustanove u kojoj bi se provodila ova mjera još nije određena.

Osnovna namjera zakona nije ograničavanje prava pojedinaca, nego uspostavljanje mehanizma kojim će se istodobno štititi sigurnost građana i poštovati ljudska prava osoba na koje se zakon odnosi.

– Ideja je zadržati kontrolu nad cijelim postupkom tako da se ljudska prava maksimalno poštuju, ali da se istodobno omogući odgovarajuće postupanje prema osobama za koje stručnjaci procijene da predstavljaju ozbiljan rizik, ističe Vidović.