Unutarstranački izbori u SDP-u mogli bi se održati već 28. veljače: Zoran Milanović siguran u svoju pobjedu

Svi nezadovoljnici u stranci vjerojatno će se okupiti iza Komadininih leđa te pokušati pobijediti Milanovića koji im se od prvog trena, kad je stranku preuzeo prije sada već davnih osam i pol godina, nije svidio

  Kako danas stoje stvari, unutarstranački izbori za predsjednika SDP-a mogli bi se održati već 28. veljače, a zasad su izgledna samo dva kandidata – aktualni šef stranke Zoran Milanović te konstantni izazivač, primorsko-goranski župan Zlatko Komadina.

U ovom trenutku čini se da se na fajt neće odlučiti ni Tonino Picula, ni Josip Leko, ni Zvonimir Mršić, niti drugi o kojima se dugo spekuliralo, poput Miranda Mrsića ili zagrebačkih prvaka Rajka Ostojića ili Davora Bernardića. Budući da se procjenjuje da je Milanovićeva snaga još uvijek velika te da ga podržava velika većina aktualnog Predsjedništva, matematika bi mogla učiniti svoje: vjerojatno će se svi nezadovoljnici u stranci okupiti iza Komadininih leđa te pokušati pobijediti Milanovića koji im se od prvog trena, kad je stranku preuzeo prije sada već davnih osam i pol godina, nije svidio.

Prema riječima Josipa Leke, on nema namjeru biti kandidat za predsjednika stranke. »Imam već koju godinu i moram realno razmišljati o tome. No, za potpredsjednika bih se mogao kandidirati«, rekao nam je. Iako Tonino Picula daje neodređene odgovore u stilu »sve u svoje vrijeme«, u toj struji SDP-a govori se da se on kandidirati na kraju ipak neće, bar u ovom turnusu. Za Zvonimira Mršića tvrdi se da mu je u Podravci predobro, a i da se ne mora bojati za radno mjesto jer je s novim mandatarom Oreškovićem dobar iz faze kad je ovaj radio u hrvatskoj farma-industriji, pa mu ni u HDZ-ovu mandatu kruna s glave u Koprivnici ne bi smjela pasti. No, jednako kao i Leko koji će se natjecati za potpredsjednika, za to mjesto (biraju se četvorica) kandidirat će se još cijeli niz ljudi, i upravo će tu biti najveća gužva na konvenciji koja će uslijediti dva tjedna nakon izravnih izbora za šefa stranke. Kandidirat će se sigurno i Rajko Ostojić, i Gordan Maras, i Milanka Opačić od aktualnih potpredsjednika, potom Ranko Ostojić, Željko Jovanović, Ivo Baldasar, vjerojatno i Mirando Mrsić i tko zna tko sve ne.

Kvaka je u tome da se kandidature zapravo podnose za Predsjedništvo SDP-a, koje broji 17 mjesta, pa se na samoj konvenciji, u skladu s brojem osvojenih glasova, u play offu među najboljima biraju četiri potpredsjednika. S obzirom na to da će se za Predsjedništvo natjecati bar 30-ak ljudi, sad je praktički nemoguće i izračunati tko će sve biti kandidati za potpredsjednika, i ta tema još nije, realno, na dnevnom redu, ali bit će sigurno podjednako zanimljiva kao i izbori za šefa stranke.

Iako  o tome još uopće ne želi javno govoriti, jer čeka da se oformi nova vlada i da se vidi koja će uopće biti pozicija SDP-a u naredne četiri godine u Saboru, Komadina ipak na pitanje o kandidaturi stalno ponavlja isto: »Što rekoh, ne porekoh«, a sjećamo se da je svoju kandidaturu za predsjednika objavio još prije skoro godinu i pol, nakon slučaja Linić, kad mu je definitivno bio »pukao film« zbog načina na koji Milanović vodi stranku.

Oni koji se u SDP jako dobro razumiju, a nisu obožavatelji Zorana Milanovića, kažu: »SDP  je s Milanovićem izgubio pet izbora: dva europska, lokalna, jedne parlamentarne i jedne predsjedničke. No, nije problem on sam. Bilo je tu i otegotnih okolnosti. Na novim izborima u stranci, pobijedit će onaj koji donese – promjenu. Jer, Milanović je stranku vodio isključujući i marginalizirajući neistomišljenike, i tko to promijeni, tko bude inkluzivan, tko probudi ljude u stranci, taj će biti pobjednik«, kaže nam jedan od dugogodišnjih članova SDP-a.

Falsificiran tekst Statuta

Vjerojatno zato Komadina i ekipa koja ga podržava, a narednih dana znat ćemo tko je sve u tom timu osim Rajka Ostojića, Davora Bernardića, Ive Baldasara i Josipa Leke, sada i radi na novoj, lijevijoj i znatno više socijaldemokratskoj programskoj platformi SDP-a te novom tekstu Statuta stranke koji se smatra glavnim faktorom za stvaranje Milanovićeve autoritarne strukture u vlasti. S tom novom platformom pokušat će se dobiti izbori u stranci, u kojoj čak i Milanoviću bliski intelektualci upozoravaju na njegovu – nesmjenjivost.– Prvo, jasno je da je Milanović nakon ovog s Mostom, kad je vidio da nema vladu, trebao dati mandat na raspolaganje, kao što su Gvozden Flego, Baldasar i neki drugi zatražili. No, pitanje je – kome? On je neposredno izabran od članova. Dakle, kome da da svoj mandat na odlučivanje? Glavni odbor nema tu snagu, on je biran na konvenciji, kao i Predsjedništvo. Naravno, mogao je Zoran jednostavno podnijeti neopozivu ostavku članstvu, te momentalno raspisati nove izbore. No, prvo, Statut ne predviđa tko je onda v.d., a drugo, Milanović upravo to i zloupotrebljava, jer manipulira s činjenicom da je od članstva biran i da ga samo članstvo i može smijeniti. Pa čeka nove izbore. A realno je – nesmjenjiv. I to je najveći apsurd SDP-a: pravimo se da imamo najdemokratskiji Statut, a zapravo imamo šefa stranke kojega doslovno ne možeš smijeniti. Demokratičnost neke organizacije mjeri se ne samo kroz demokratičnost nečijeg izbora, nego još više kroz demokratičnost njegova opoziva – kaže nam jedan od stranačkih bardova.Zaklinje se pritom da je uoči konvencije na kojoj je Statut mijenjan, jedan tekst Statuta došao na konvenciju, a onda je tijekom trajanja sjednice – falsificiran. »O mrtvima sve najbolje, ali pokojni Boris Šprem je to učinio: tekst je izmijenjen u hodu, mimo prijedloga komisije koja je na tome radila. Mi smo blijedo gledali što se dogodilo, jer nije bio predviđen ovakav sustav«, kaže nam naš sugovornik, koji inače nije Milanovićev deklarirani protivnik.Velika pobornica izmjena SDP-ova Statuta je i Aleksandra Kolarić, koju je Milanović odavno isključio iz stranke, a koja upozorava da osim te nesmjenjivosti SDP pati i zbog činjenice da se ostala tijela biraju na konvenciji, delegatskim putem, pa je razina legitimiteta između stranačkih tijela i šefa stranke potpuno nesrazmjerna. »To je razlog zašto se sve i vrti oko jednog čovjeka, i onda on iz toga crpi svoju bahatost, pa ljude osobno vrijeđa, ruga im se, čak i za osobne karakteristike. Stoga on potpuno očigledno prezire i vlastito članstvo, koje ga je tu dovelo«, kaže Kolarić.

Ona upozorava da Statut SDP-a isključivo predsjedniku stranke daje ovlast da osobno formulira liste za Sabor, te da je iz toga nastala vojska poslušnika i klimavaca.– SDP bi se bitno unaprijedio kad bi omogućio predizbore za sve izborne liste, da se članstvo i o tome izjašnjava. Jednog dana, po uzoru na neke sjevernoeuropske socijaldemokratske stranke, možda bi čak i simpatizeri trebali sudjelovati u takvim predizborima – kaže Kolarić, koja je odavno objavila svoj prijedlog načela na kojima bi se trebao napisati novi Statut. Smatra i da bi članovi Glavnog odbora trebali biti birani po kvotama – regionalnim, ali i dobnim i spolnim. »Zašto Forum mladih ili Forum žena ne bi birao izravno svoje predstavnike u središnje stranačko tijelo. Tada bi taj izbor bio i reprezentativniji i demokratskiji. Ovako, kad svi biraju sve u tijelo koje broji preko stotinu članova, rade šalabahteri i lobiji, i dokida se demokratski princip izbora«, kaže Kolarić.

Komadina ima legitimitet

U krugu Milanovićevih kritičara na nos mu se nabija i to da je svojom politikom približavanja političkom centru, te predstavljajući se kao liberal umjesto ljevičara, izgubio ogroman broj birača – od prošlih izbora čak osam posto glasova, a kroz nekoliko ciklusa i, ovisno o vrsti izračuna, od dvjesto do čak tristo tisuća glasova. Odricanje od Mirele Holy, Ive Josipovića, Slavka Linića, te niza drugih stranačkih ljudi koji su na ovim izborima ostali potpuno marginalizirani te otpali s liste za Sabor, poput Šime Lučina ili Ivana Račana, uzima mu se za najveći krimen:– S glasovima Mirele Holy iz vremena od samo nekoliko tjedana ili mjeseci prije izbora, imali bismo barem četiri mandata više. Isto je i s Josipovićem i Linićem. Kad se to sve zbroji, SDP bi imao sigurno 7-8 mandata više i imao bi većinu uz podršku manjinaca. A mi nismo uspjeli zadržati ni IDS kao koalicijskog partnera, mada smo još uvijek sjedili zajedno u koalicijskoj vladi, kaže jedan od njegovih kritičara.

Zlatka Komadinu pritom većinom vide kao čovjeka koji je puno umjereniji, više uključuje ljude, ima mnogo više strpljenja od Milanovića i uostalom, kako kažu, »on je jedini živući SDP-ovac koji je dobio sve izbore na koje je izlazio u zadnjih 25 godina«.

– Komadina nikad nije izgubio niti jedne izbore. I svjesni smo da će mu se iz Milanovićeva kruga nastaviti rugati jer je na mjestu ministra u Zagrebu bio tek dva mjeseca. No, svi dobro znamo koji je bio razlog zašto je Komadina otišao iz Vlade – Milanović ga je upravo i bio doveo, kao svog suparnika, da ga tako jeftino potroši, da mu smjesti, da mu ne dozvoli raditi i da ga eliminira. No, nije uspio, sjetite se da je samo dva mjeseca nakon toga Komadina ponovno postao potpredsjednik stranke, treći put zaredom. Dakle, ljudi u stranci ga dobro poznaju, kao što ga poznaju i birači u PGŽ koji mu uporno daju svoje glasove – kaže jedan od Komadininih suradnika iz Zagreba.

U nekom trenutku pojavila se i teza da Komadina na kraju neće dobiti podršku zagrebačkog SDP-a, jer ondje navodno postoji stav o tome da glavni grad mora imati svog kandidata nasuprot Milanoviću. No, čak i neki Milanovićevi suradnici to su otklonili: »Nije to presudno. To znači da bi predsjednik SDP-a uvijek morao biti iz Zagreba. To je besmisleno samo po sebi. Uostalom, Rijeka je jedno od glavnih uporišta SDP-a, prostor gdje pobjeđujemo. Zato Komadina ima legitimitet da se natječe, naravno«, kaže jedan od ministara iz Zagreba.

To znači da bi Komadina, ako bi bio jedini protukandidat, imao podršku zagrebačkog SDP-a, velikog dijela splitskog i dubrovačkog SDP-a, pola Zadra, pola Istre (koja je trenutno u rasulu), dobrog dijela riječkog SDP-a, gdje se milanovićevci uglavnom svode na ljude izabrane u Sabor po njegovu izboru, dok su odnosi snaga na sjeveru Hrvatske i Slavoniji još gotovo pa nepoznati budući da ondje dominiraju Milanovićevi suradnici Siniša Hajdaš Dončić i Igor Dragovan. No, ono što je novi moment jest činjenica da će iza te kandidature stajati i Josip Leko, koji je ovih dana u izravnom sukobu s Milanovićem ne samo zato jer je u Saboru glasao za Željka Reinera, već i zato jer mu prkosi oko sazivanja Glavnog odbora.

Na braniku ljevice

Ibler želi da se stranačka tijela sazovu odmah i raspišu izbore, a njegovi suparnici, koji su sve organiziraniji, sada žele otezati. »Neće ni Glavni odbor, a ni izbori baš biti tako brzo kao što si neki misle«, rekao nam je jedan od potpredsjednika stranke, svjestan da Leko zasad nije sklon podilaziti Milanovićevim željama. Smatra se, naime, da bi duža kampanja i protok vremena od dana kad se SDP-ov premijer bude morao odseliti iz Banskih dvora, trebali igrati na korist protukandidata, ma tko to bio i ma koliko ih bilo na kraju.Sve ove kritike, međutim, u Milanovićevu krugu smatraju se potpuno bespredmetnima. I on osobno i ljudi oko njega uvjereni su da može nastaviti voditi stranku, i to bez ikakvog problema. Dapače, da prave konkurencije uopće nema. – Zoran nije izgubio ove izbore. Prevaren je. I ljudi to vide. Vlada je imala uspjeha i on je ostao na braniku ljevice. Štitio je kreditno zadužene, ubio se da obrani građanska prava svih manjina. Imao je državni udar pod prozorom sa šatorašima, i na kraju je i to neutralizirao. Bio je uspješan premijer. A stranku je pomladio. Naši dragi stariji kolege, koji se sada opet bore za vrh stranke, ne razumiju da ih je vrijeme pregazilo. Moderna socijaldemokracija nije ono što je bila 1990., a ni 2000. godine. Zato će Zoran opet pobijediti, jer diše s vremenom koje živimo. I on se jedini može suprotstaviti Karamarkovom HDZ-u – kaže jedan od članova Predsjedništva koji mu je ostao vjeran svo vrijeme.Protukandidate Komadinu i eventualno Piculu vide kao neodlučne ljude kojima nedostaje energije i snage i koji su, kako kažu, pobjegli kad je bio gusto: Komadina iz Vlade, a Picula u Bruxelles. Misle da njih dvojica žive lagodne živote, jedan kao župan u Rijeci, drugi na europskoj plaći, i da zapravo nisu ni dovoljno motivirani da pobijede, a da Komadina stranku ionako vodi na terenu gdje bi svatko tko je SDP-ovac ionako pobijedio, dok je Picula uspio izgubiti Veliku Goricu, što mu Ibler nikako ne oprašta ni nakon niza godina.

No, da introspekcije ipak i na Ibleru ima, makar u minimalnoj dozi, govori sljedeća činjenica: jednako kao što će Komadina (ili Picula) u ovu kampanju krenuti s novom programskom platformom, i to će biti ključni novi moment u unutarstranačkim izborima, tako i u Milanovićevu krugu raste svijest o tome da SDP treba u svoje okrilje vratiti lijeve glasove koje je stranka izgubila.

– Moramo poraditi na svom koalicijskom, a i unutarstranačkom kadrovskom kapacitetu. Svjesni smo da lijeve glasove moramo vratiti, i trebamo se čvršće držati i koalicijskih parnera na lijevom centru, a i vratiti u stranku, ili na neki drugi način približiti kadrove koje smo izgubili, a koji donose lijeve glasove poput Mirele Holy, rekao nam je jedan od bliskih Milanovićevih suradnika. Čini se da će aktualni šef stranke morati progutati knedlu i okrenuti par brojeva koje je možda već bio izbrisao iz mobitela.

Jer, u SDP-u će se na ovim internim izborima voditi nesmiljena bitka. Podjela s Glavnog odbora iz ljeta 2014., kad je isključivan Slavko Linić, vjerojatno je još uvijek aktualna. Milanovićev je problem što nije uspio biti pobjednikom u borbi za državnu vlast. A problem konkurencije je znameniti SDP-ov konformizam. SDP-ovci ne vole promjene. Mada je to stranka demokratskih promjena. Barem bila svojedobno. 