Utrka života

Ultramaratonac iz Vukovara spasio život trkačici koju je napao roj stršljenova: ‘Mislio sam da se tako nešto događa samo u filmovima’

Karmen Bosnić

Foto iStock

Foto iStock

Mislila sam da se takvo što događa samo u filmovima. Ne mogu mu dovoljno zahvaliti što mi je spasio život, rekla je trkačica koja je alergična na ubode insekata



SLAVONSKI BROD -Policijski službenik Policijske postaje Vukovar i dugogodišnji ultramaratonac Stjepan Čošić na svojoj jubilarnoj, 200-toj utrci spasio je život 25-godišnjoj sunatjecateljici iz Slavonskog Broda, izvijestila je Policijska uprava vukovarsko-srijemska.


Stjepanu su trail utrke koje uključuju hodanje, planinarenje i trčanje po različitim prirodnim terenima po označenim stazama same po sebi avantura, no nije ni slutio kakav će ga izazov snaći u subotu 19. rujna, kada je, zajedno s još dvadeset natjecatelja i šest natjecateljica trčao »Dilj trail maraton 46 km«.


Na ovoj izuzetno teškoj i zahtjevnoj utrci po planinskim stazama kroz šumu po Dilj planini svaki je natjecatelj morao imati prvu pomoć, mobitel i vodu, a na startnom broju koji svaki trkač nosi na prsima imali su SOS broj za slučaj ozljede ili gubljenja te je i Hrvatska gorska služba spašavanja bila uključena u osiguranje utrke u slučaju potrebe za njihovim angažmanom.


Vidio sam roj iznad i oko nje




S obzirom na težak teren, uzbrdice i nizbrdice, natjecatelji su velik dio staze trčali sami, prateći oznake uz stazu kako ne bi krivo skrenuli i izgubili se u šumi. Na otprilike 23. kilometru utrke Stjepan je čuo vrisak i poziv u pomoć trkačice koja se nalazila na stazi ispred njega.


– U prvi sam tren pomislio da se ozlijedila, vjerojatno izvrnula zglob ili nešto slično. Kada sam pritrčao bliže, rekla je da su ju izboli stršljeni. Tada sam i sam vidio roj stršljena iznad i oko nje, govori Stjepan.


Uočio je da se gnijezdo stršljena nalazi na drvetu na samoj traci kretanja trkača, a njihov trenutni položaj bio je iznimno nepristupačan teren, oko 5-6 kilometara od naseljenog mjesta i asfaltirane ceste. Taj dio staze prolazi kroz gusto i neprohodno raslinje koje je raskrčeno tek za širinu jedne osobe, a natjecatelji su se jedino tom stazom mogli kretati. Stjepan se probijao kroz gusto raslinje i izderao noge, pokušavajući što prije doći do trkačice, pazeći da i njega roj ne napadne. Srećom, trkačica je u svojoj kutiji prve pomoći imala ampule deksametazona, koje je ponijela jer je alergična na ubode insekata.


– Odmaknuo sam je od roja stršljena i ona je iz svoje kutije prve pomoći izvadila dvije injekcije. Inače radi kao medicinska sestra. Rekla je da joj otiče jezik i da joj ruke trnu te me zamolila da joj dam injekciju u venu. Nikada u životu nisam nikome dao nikakvu injekciju, a kamoli u tako stresnoj situaciji i još u venu. Dao sam joj jednu injekciju, potom je izvadila još jednu te sam joj dao i drugu. Plakala je. Tješio sam je da će preživjeti i da će sve biti dobro, prisjeća se Stjepan, koji je potom s njezina mobitela nazvao SOS broj te javio što se dogodilo i gdje se nalaze. Dozvao je i ostale trkače da im priteknu u pomoć, znajući da iza njih ima dva, tri trkača. Trkače koji su pristigli također su napali stršljeni, no zajedno su uspjeli povesti djevojku stazom kojom vodi utrka.


Stjepan je zatim nastavio trčati, a unesrećenu je trkačicu prepustio brizi trojici trkača do dolaska motociklista koji je motorom »crosserom« došao po unesrećenu kako bi je na najbrži mogući način prevezao do vozila hitne medicinske pomoći koje je čekalo na rubu šume.


Trideset bolnih uboda


– Za sebe ne mislim da sam heroj, već da sam postupio kao što bi postupila i većina trkača. Igrom slučaja ili sudbine, dogodilo se da baš ja budem taj koji će biti najbliži izbodenoj trkačici i koji će prvi doći do nje. Trkačici je pružena pomoć i sve je dobro završilo, dodao je Stjepan.


– Želim zahvaliti velikom heroju policajcu Stjepanu Čošiću. Jako je to hrabro odradio, ni u jednom trenutku nije posustao. On je za mene učinio veliko djelo, ovo je moj nov početak. Mislila sam da se takvo što samo u filmovima događa i, vjerujte, nisu nimalo ugodni ubodi, pekli su, boljeli. Evo i nekoliko dana poslije još uvijek bole i svrbe, ali bitno da sam živa. Sretna sam zbog pomoći hrabra policajca, ne mogu mu zahvaliti dovoljno što mi je spasio život, rekla je spašena trkačica koja je izbrojala čak 30 uboda.


I niz drugih trkača doživjelo je po desetak i više uboda stršljena, a jedan je trkač iz Preloga zbog uboda zadržan u bolnici. Svega je 16 trkača završilo utrku, a Stjepan je naposljetku završio na 3. mjestu. Njegova humanost i prisebnost idu rame uz rame s njegovim sportskim duhom i odličnim rezultatom.