Da je idealno, definitivno nije, ali da ima puno oprečnih mišljenja, to svakako. Ovogodišnja glavna sezona koja se pomalo približava svom završetku, kod nekih je ugostitelja »jako loša«, drugi pak kažu da je na lanjskoj razini. Ono u čemu se svi slažu jest da su ugostiteljima ulazni troškovi jako rasli, kao i da je dio gostiju trošenje u ugostiteljskim objektima zamijenio kupovinom u supermarketima u kojima su cijene veće nego u njihovim zemljama pa su i, unatoč tome, redovi u njima na Jadranu ovog ljeta bili najduži dosad. Kako ocjenjuju ovogodišnju sezonu, pitali smo stoga nekoliko ugostitelja na Kvarneru, u Istri te na zadarskom području.

Negativni publicitet

Ivan Milanović, predsjednik Udruženja obrtnika Cres – Lošinj, naveo je kako je srpanj bio relativno dobar, prvih desetak dana kolovoza je bilo fenomenalno, a onda je promet malo pao te se pred kraj mjeseca opet popravio.

– Iz mog kuta gledano, ja cijene nisam dizao tri godine i mislim da su gosti to prepoznali jer imamo jako puno gostiju koji nam se vraćaju iz godine u godinu. Problem je što su gosti dosta u strahu oko cijena, mediji, naši ili strani, »bombardiraju« ih vijestima kako smo skupa destinacija i jasno da su gosti onda uvjereni kako smo strahovito skupi. Ja mogu primijetiti da gost koji je došao prije tri godine, konzumirao kod nas i tada nije gledao cijene, ove godine gleda na cijene i kaže da smo poskupili. Iako cijene nismo dizali tri godine. Tako da se očito stvorila ta nekakva kolektivna percepcija o skupoći. A i čini mi se da smo kod nekih gostiju još uvijek percipirani kao jeftina destinacija od prije 30 godina što definitivno više nismo. Međutim, činjenica je da i gosti lošije žive nego prije tri, četiri godine i jasno da s obzirom na situaciju više paze na troškove. U cijeloj Europi, sve je u ovoj ili onoj mjeri snašla globalna ekonomska kriza i naravno da to i mi onda ovdje osjećamo, lijepo je ilustrirao ovaj lošinjski ugostitelj navodeći kako je u njegovim objektima bruto promet na otprilike lanjskim brojkama, no ulazni troškovi su veći.

– Jednostavno su prošla vremena kada se od jedne sezone moglo kupiti novu barku ili auto. Ali sve u svemu, kod nas gostiju ima, naoko je nešto manje, ali financijski to ne primjećujem puno, kazao je Milanović. Reći će kako je, što se tržišta tiče, ove godine stiglo puno gostiju iz Srbije, a koji su poznati kao odlični potrošači, puno više ima Mađara i Poljaka, a u većem broju su stigli i gosti iz Francuske…

– Nakon dugo godina primjećujem i da Talijana ima opet dosta, Austrijanci su konstanta i jedni su od najboljih gostiju, a Nijemaca ima manje. To vidimo po tome što smo uvijek već oko 18 sati imali punu terasu gostiju iz Njemačke, dok bi svi drugi dolazili nešto kasnije. Sada toga više nema, izgubili smo taj dio njemačkih gostiju. Ove godine recimo nije bilo ni gostiju iz skandinavskih zemalja. Ono što mogu primijetiti jesu i navike gostiju, prijašnjih godina se uzimalo jednu porciju ili pizzu pa dijelilo, no sada svatko naručuje svoju, ispričao nam je ovaj ugostitelj zaključivši kako se svi nadaju lijepom vremenu u rujnu.

Daleko od idile

Zoran Petrinić, predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika otoka Krka, kaže kako je, unatoč tome što turistička sezona u Hrvatskoj zasad bilježi dobre brojke u dolascima i noćenjima, realnost ugostitelja daleko od idilične.

– Iza rasta potražnje kriju se drastično povećani troškovi osoblja, nabave robe i najmova prostora. Inflacija je učinila svoje, a mogućnosti za prilagodbu sve su manje. Dodatno, ugostitelji su pod sve većim pritiskom inspekcija, koje često djeluju više represivno nego savjetodavno. Ono što najviše frustrira male obrtnike jest potpuni izostanak birokratske i zakonodavne relaksacije koja bi smanjila troškove i papirologiju. Umjesto da se posvete svojim gostima i kvaliteti usluge, sve više vremena odlazi na administraciju i borbu s propisima, ukazao je ovaj ugostitelj, istaknuvši kako gosti traže autentičnost, žele probati lokalne specijalitete i uživati u atmosferi, no iza tih kulisa ugostitelji se muče kako spojiti kraj s krajem. Velik problem je, ukazao je Petrinić, nedostatak radne snage.

– Radne snage i dalje kronično nedostaje, a oni koji ostaju u poslu rade pod velikim pritiskom. Iako se Hrvatska i dalje prodaje kao atraktivna destinacija, pitanje je koliko je ovakav model dugoročno održiv. Bez ozbiljnih reformi, sezona će brojkama izgledati dobro, ali će realnost onih koji je nose biti sve teža, zaključio je predsjednik Ceha ugostitelja otoka Krka.

Robert Kovačević iz Ceha ugostitelja Udruženja obrtnika Zadar pak kaže kako se ne treba pretjerivati u ocjenama sezone, jer očito je kako u posljednjih deset godina potrošnja konstantno varira. Uspješna je, dodaje, kako kome, jer istina, gostiju je puno, ali to više ne jamči dobru potrošnju.

– Ona je upitna, varira, tako da je, čak uz rast turističkog prometa teško prognozirati koliko će sezona biti uspješna. Planiranje poslovanja u takvim je uvjetima jako teško, a sezona i period kada je turista manje nose svoje specifične izazove, poručio je Kovačević, rekavši i to kako su cijene u turizmu problematične samo onim posjetiteljima koji inače u destinaciju dolaze s malim budžetima, te svaki potrošeni euro dva put okreću.

Nesrazmjer kadra

– Veći je problem činjenica da je život postao preskup, osnovne namirnice, režije, a za nas ulazni troškovi poslovanja. Sama krajnja cijena u ugostiteljstvu bi trebala biti nebitna, ali kada je se stavi u širi kontekst općih cijena u našem gospodarstvu, situacija se mijenja. Prelako se zaboravlja kako je ugostiteljstvo tercijarna, a ne primarna djelatnost, te da mi ovisimo o previše eksternih faktora na koje nemamo utjecaja, rezimirao je Kovačević.

– Iako službene politike idu k zaustavljanju bujanja turizma, pad kvalitete usluga neupitan je. Nama ne treba bujanje bez ploda, cvijet bez latica. Upravo je zbog toga kvalitetna radna snaga razvučena do maksimuma, previše se oslanja na slabo kvalificiranu radnu snagu, zbog čega naše usluge više nisu na jednakoj razini kvalitete. Nedovoljna se edukacija kadra provodi u odnosu na rast i potrebe tržišta, smatra Kovačević, zaključivši kako na tržištu postoji očiti strukturni nesrazmjer kadrova potrebnih tržištu rada. »Studije održivosti turizma, koje se sada naveliko izrađuju zato treba uistinu iskoristiti kao pravni alat koji će regulirati daljnji rast turističkog tržišta, ne samo u komunalnom i prostornom, već i u kvalitativnom i profesionalnom smislu, zaključuje Kovačević. Na problem radne snage upozorava i Stanislav Briškoski, predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Obrtničke komore Istarske županije, napominjući kako Istra oduvijek ovisi o radnicima koji dolaze iz drugih dijelova Hrvatske ili pak iz drugih zemalja.

– U sektoru ugostiteljstva Istra je oduvijek vapila za radnom snagom, te već desetljećima svake sezone u Istru dolaze radnici iz Slavonije, bez kojih istarski turizam ne bi funkcionirao. Naravno, s porastom cijena, porasle su i plaće za radnike, no puno veći trošak jest onaj za smještaj radnika, koji je prije par godina iznosio 100 eura po osobi, a sada je 500 eura, kaže Briškoski. Kada je riječ o strukturi gostiju, kaže da u ugostiteljskim objektima primjećuju da, kao i svake godine, imaju goste iz Njemačke, Austrije i Slovenije. »Ove godine bilježimo rast gostiju iz Poljske i Mađarske, a iako Talijana nema u velikom broju, ipak dolaze, te očekujemo da će nam talijanski gosti stizati i u posezoni, posebice oni koji su na nekoliko sati vožnje automobilom udaljeni od Istre«, zaključuje Briškoski.

Nestao Ferragosto

Naime, špica turističke sezone u Istri desetljećima je bila u drugoj polovini kolovoza, kad bi nakon blagdana Ferragosta brojni talijanski gosti dolazili na dvotjedni odmor. Toga, kako ističe Briškoski, nema već 6-7 godina. I dok se istarski turistički djelatnici i ugostitelji i dalje čeznutljivo nadaju povratku tog trenda, gosti iz Italije se ovih dana ponovo okreću Istri kao destinaciji za svoj odmor.

– Ferragosto više ne postoji, nestao je s inflacijom u Italiji i njihovom gospodarskom krizom, tako da talijanski gosti sada dolaze na produženi vikend ili na nekoliko dana, ali češće i kroz cijeli mjesec kolovoz. Na to sigurno utječe i što Talijanima država nudi vaučere ako za odmor odaberu destinaciju u svojoj zemlji. S druge strane, s uvođenjem eura, mi smo poskupjeli, tako da talijanskim gostima Istra više nije jeftina destinacija kao što smo bili nekada.

Smatram da bismo se trebali držati kvalitete i pravila vrijednosti za novac, jer, vidjeli smo da skupoća ne vodi nigdje, a tu mislim i na visoke cijene namirnica i pića u maloprodaji koje neminovno utječu i na povećanje cijena u ugostiteljskim objektima. Za svakoga gosta treba se potruditi, i moramo biti svjesni da tržište nudi zaista veliku ponudu, a gost zna što želi, cijeni lokalnu ponudu i kvalitetu, ljubaznost personala, čistoću objekta… Vrijeme je da gledamo drugačije turizam, jer turizam kakav je do sada funkcionirao u Istri – ta pravila više ne vrijede, već moramo stvarati turizam gdje gost dobije vrijednost za novac, ističe Briškoski.

»Nepoštene« kaznili gosti

Hrvoje Margan, predsjednik Ceha ugostitelja Hrvatske, je na pitanje da prokomentira ovogodišnju sezonu također ukazao na negativne medijske napise o skupoći u Hrvatskoj što je »zaustavilo« goste.

– Činjenica je da postoji dio tržišta, pogotovo sezonski koji su pokušali prema tržištu ići s cijenama koje su osjetno veće u odnosu na vrijednost koju nude. I oni su osjetili pad prometa, dok su oni koji su zadržali cijene i nudili value for money ostvarili isti promet kao i lani, možda čak i veći. Naravno, rasli su ulazni troškovi u vidu trgovine koja je digla cijene, rasle su plaće, a samim time i izdaci za doprinose tako da će dobit možda biti nešto manja, pojasnio je Margan. Inače, ugostitelji su ovog ljeta ukazivali i na činjenicu da su im neki dobavljači cijenu robe, primjerice ribe, u nabavi dizali usred špice sezone.