U tri pol godine od uvođenja eura Hrvatska kumulativno ima sedam do osam postotnih bodova veći rast inflacije nego što su bila očekivanja.

Sjetite se, govorilo se o tome kako učinci neće biti značajani, da će se raditi oko 0,5 posto i to jednokratno, a zatekli smo se u poziciji da imamo 2,58 postotnih bodova veću godišnju stopu inflacije od prosjeka europske monetarne unije.

U istom tom monitoringu od četiri godine nakon uvođenja eura neke druge europske zemlje, poput Estonije, Latvije, Slovačke, Slovenije te su prosječne stope bile daleko niže, primjetrice Estonija 1,5 postotni bod, Slovenija 1,19 postotni bod.

Hrvatska će i 2026. i 2027. godine imati viši rast cijena u odnosu na prosjek EU-a.

Bojim se da će se ti veći inflacijski diferencijali zadržati cijelo desetljeće što će i nadalje stvarati veliki pritisak na konkuretnost, kazao je Željko Lovrinčević na drugom danu savjetovanja Hrvatskog društva ekonomista u Opatiji.

Željko Lovrinčević u Opatiji / Foto Nikola Blagojević

Slučajnost ili ne, ali zanimljivo je spomenuti da je izlaganje ovog priznatog ekonomskog stručnjaka originalno bilo zamišljeno kao panel diskusija, međutim, zbog spriječenosti guverenera HNB-a Lovrinčević je svoje izlaganje morao prilagoditi.

Uvođenje eura

Lovrinčević je, među ostalim, ukazao kako posebnu opasnost čini i to što su se kod nas inflacijska očekivanja ukorjenila kroz automatsku ugradnju indeksacije u ugovore, a to je, uz činjenicu da se time vraćamo u sustav za kojeg smo mislili da smo napustili prije 30 godina, najopasnije – da indeksacija dobije svoj vlastiti život.

Lovrinčević je ukazao i kako je kumulativni učinci procesa uvođenja eura u cjelini i 15 puta veći od onog što se očekivalo.

Uzorci tome leže u činjenici što se u ovaj složen proces ušlo nepripremljeno i u krivom tajmingu.

Prema Lovrinčeviću, jedini dio koji se odradio korektno jest onaj normativni odnosno donošenje zakonodavnih okvira.

Gdje se to pogriješilo? Prema Lovrinčeviću, uvođenje eura poklopilo se s ulaskom u vrhunac privlačenja europskih sredstava i postkorona razdobljem što, ustvrdio, nikako nije “igralo” za nas.

Nadalje, došlo je i do udaljavanja od ciklusa zemalja europske monetarne unije, drugim riječima, kako je to slikovito objasnio Lovrinčević, kad je nama trebala niska kamata, njima su trebale visoke.

Također, u usporedbi s drugim državama koje su u novije vrijeme pristupile monetarnoj uniji Europe, Hrvatska ima najvišu stopu koncentracije oligopolizacije.

Ilustrirajući to konkretnim pokazateljima, Lovrinčević je spomenuo kako se u četiri najjače kompanije koncetrira 75 posto branše.

U tom je kontekstu naveo i troškovnu neučinkovitost kod najvećeg retail lanca.

U prilog tome da je Hrvatska ušla nepripremljena, Lovrinčević je ukazao i na slab proces monitoringa potrošača, kao i nepripremljenost regulatornih tijela.

Tek dvije godine nakon uvođenja eura ministri su po zadaći krenuli se po trgovinama prikupljati i pratiti cijene, podsjetio je svom humorističnom stilu Lovrinčević.

Devizne rezerve

Posebno zanimljia konstatacija Lovrinčevića ticala se slabe reakcije HNB-a i Ministarstva financija kod steriliziranja viškova likvidnosti, kao i slab monitoring porijekla novca.

– Nema strategije što bivšim deviznim rezervama, što nužno i nije loše jer se bi se mogle koristiti za povratak u nacionalnu valutu, ukoliko stvari krenu loše. Možda je vrijeme da i o tome progovorimo, kazao je Lovrinčević.

Dodao je i kako su trenutno cijene desetak posto više nego što bi bile da nije pokrenut proces uvođenja eura, a što, ponovio je, utječe na konkuretnost proizvodnog sektora.

Analize ukazuju, elaborirao je, da je Hrvatska od 2014. do drugog kvartala 2022. godine , kada su pokrenuti procesi pridruživanja europskoj monetarnoj uniji, prosječna stopa inflacije bila na razini prosjeka EU.

– Kad je rast cijena utemeljen na rastu proizvodnosti, to je OK. Međutim, s obzirom na rastuće diferencijale inflacije, a bez povećanja produktivnosti, onda imamo veliki problem, kazao je Lovrinčević.

Koliko je priljev europskih sredstava utjecao na produktivnost, Lovričević je ilustrirao podacima ECB-a prema kojima je od drugog kvartala 2022. do lipnja ove godine, za što postoje zadnji podaci, produktivnost rasla 0,6 posto godišnje što je otprilike ista stopa rasta kad Hrvatskoj nisu bili na raspolaganju europski novci.

– Zadnjih osam godina mandata prerađivačka industrija bilježila je rast produktivnosti od 0,7 posto godišnje, a upravo ovaj sektor trebao bi biti predvodnik ulaganjima i implementiranju novih tehnologija, kazao je Lovrinčević, ujedno dodajući kako je pravo pitanje što kad europski novac, koji će još u idućoj godini dolaziti u izdašnim iznosima, a potom od 2027. godine postupno se smanjivati, kako se tome prilagoditi.