Povezivanje ratifikacije s "neriješenim zapletom"

Ucjena iz dežele: Slovenija blokadom Hrvatske spašava Novu ljubljansku banku

Denis Romac

Ako bi Hrvatska bila punopravna članica EU i Slovenija bi morala provesti odluku hrvatskog suda. U tome je ključ najnovije ucjene jer Slovenija ne može dopustiti da Nova ljubljanska banka bude opterećena milijunskim odštetama zbog neisplaćene štednje



Hrvatska šefica diplomacije Vesna Pusić danas će u Bruxellesu prisustvovati sastanku ministara vanjskih poslova EU, a na sastanku će imati priliku razgovarati i sa slovenskim ministrom vanjskih poslova Karlom Erjavcem, koji je u subotu otvoreno potvrdio ono što je Novi list prvi najavio još potkraj travnja, i odonda u više navrata ponovio, a što je hrvatska strana uglavnom ignorirala i minimizirala: Slovenija neće ratificirati hrvatski pristupni ugovor sve dok hrvatska strana »ispuni obveze« i odustane od sporova protiv Ljubljanske banke i Nove ljubljanske banke pred hrvatskim sudovima.


  Kosor-Pahor


Erjavec je u subotu u razgovoru za mariborsku Večer objasnio da je takva mogućnost »vrlo realna«. Naime, slovenski parlament za ratifikaciju treba dvotrećinsku većinu, dakle i potporu opozicije, a upravo je tadašnji premijer Borut Pahor od bivše hrvatske premijerke i svoje velike prijateljice Jadranke Kosor uspio dobiti pristanak za rješavanje problema Ljubljanske banke u okviru sukcesije, kao uvijet za zatvaranje četvrtog poglavlja hrvatskih pregovora, iako je dotad cijelo jedno desetljeće hrvatska tvrdila potpuno suprotno – da nije riječ o sukcesijskom, nego o privatno-pravnom odnosu banke i klijenta.



U posljednjem pokušaju rješavanja spora ministrica Pusić dogovorila je sa svojim slovenskim kolegom Erjavcem na Croatia Summitu u Dubrovniku da rješenje problema predlože stručnjaci. U tu svrhu Hrvatska je ovlastila nekadašnjeg zamjenika guvernera Narodne banke Hrvatske devedesetih godina Zdravka Rogića, a Slovenija Franceta Arhara, slovenskog guvernera u istom razdoblju, za pripremu rješenja problema štednje Ljubljanske banke. Iako na slovenskoj strani najavljuju njihov prijedlog već u rujnu, teško je očekivati da će Slovenija odustati od sadašnjeg stajališta, a još manje da bi Slovenija mogla pristati na bilo što drugo osim na odbijanje isplate neisplaćene štednje na neodređen rok. 





  Ministar Erjavec podsjeća kako čak postoji televizijska izjava hrvatske premijerke koja na obalama Bohinjskog jezera najavljuje da će se problem rješavati u okviru sukcesije. Kada je riječ o slovenskim interesima, logično je ustrajati na tome. Problem je nastao zbog raspada bivše države, a 2001. potpisan je sporazum o sukcesiji. Slovenija, naime, inzistira da je pitanje deviznih štediša Ljubljanske banke izvan Slovenije nakon raspada nekadašnje SFRJ povezano s preuzimanjem jamstava za tu štednju, te da jamstva treba preuzeti po teritorijalnom načelu gdje su banke djelovale, neovisno o tome gdje je bilo sjedište matične banke. Za Ljubljanu je stoga, kako kaže slovenski ministar, »neprihvatljivo« da Hrvatska na jednoj strani izražava spremnost za rješavanje spora u okviru sukcesije, a da se na drugoj strani vode sporovi protiv Ljubljanske banke. Iako hrvatska strana tvrdi da na te sporove nema utjecaja, u Ljubljani dobro znaju kako se ti sporovi vode uz ovlaštenje hrvatskih ministara financija.


  Ključ ucjene


Slovenija je stoga povezala ratifikaciju s »neriješenim zapletom« oko štediša Ljubljanske banke, očekujući da će taj zaplet biti riješen »na razuman način« i »u skladu s obvezama koje je Hrvatska već dala«, a to pak znači u okviru pregovora o sukcesiji. Drugim riječima, Slovenija očekuje da Hrvatska obustavi postupke što se protiv Ljubljanske banke vode pred hrvatskim sudovima, smatrajući te postupke kršenjem obaveza preuzetih tijekom pristupnih pregovora s EU.



 Pred hrvatskim sudovima vodi se 18 sporova Zagrebačke i Privredne banke protiv Ljubljanske i Nove ljubljanske banke, uz ovlaštenje i za račun hrvatske države. Riječ je o pokušaju naplate devizne štednje Ljubljanske banke koju je hrvatska država prenijela na hrvatske banke, isplativši štediše i ovlastivši banke da preuzeti iznos – radi se ukupno o skoro 300 milijuna eura – naplate sudskim putem. Međutim, hrvatski Vrhovni sud dosad je poništio sve takve tužbe, vrativši predmete na ponovno suđenje.



  Zasad, hrvatski sudovi redovito su odbijali takve tužbe što se protiv Ljubljanske i Nove ljubljanske banke vode pred hrvatskim sudovima. No što ako bi neki hrvatski sud odlučio drukčije? U Ljubljani su zabrinuti jer bi u tom slučaju, ako bi Hrvatska bila punopravna članica EU, i Slovenija morala provesti odluku hrvatskog suda. U tome je ključ najnovije slovenske ucjene. Slovenija ne može dopustiti situaciju u kojoj bi Nova ljubljanska banka, koja je od Ljubljanske banke preuzela imovinu, ostavljajući hrvatske štediše na cjedilu, mogla biti opterećena milijunskim odštetama zbog neisplaćene štednje. Riječ je o najvećoj slovenskoj banci, koja je u većinskom državnom vlasništvu, a u kojoj je baš ovih dana utvrđeno postojanje tri milijarde eura teško naplativih potraživanja.


 



Europska komisija smatra da je pitanje hrvatskih štediša Ljubljanske banke bilateralno pitanje između Hrvatske i Slovenije i nada se da će se proces ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora dovršiti na vrijeme kako bi Hrvatska ušla u EU-u 1.srpnja sljedeće godine kako je i planirano, izjavio je u ponedjeljak glasnogovornik Komisije Peter Stano.


»Prije svega to je bilateralno pitanje između Hrvatske i Slovenije. Mi nastavljamo poticati obje strane da pronađu uzajmno prihvatljivo rješenje. Kada je riječ o postupku ratifikacije, to je u rukama pojedinih zemalja članica i mi, u ime Europske komisije možemo samo reći da se nadamo da će se proces ratifikacije nastaviti kao što je planirarno i da će sve biti dovršeno na vrijeme kako bi Hrvatska ušla u EU 1. srpnja sljedeće godine kako je i planirano«, rekao je Stano odgovorajući na upit novinara da komentira izjave slovenskog ministra vanjskih poslova Karla Erjavca da je uvjet za ratifikaciju u slovenskom parlamentu rješenje pitanja Ljubljanske banke.


Stano je rekao da nije na Komisiji da se bavi pitanjem Ljubljanske banke ili da komentira izjave bilo iz Slovenije bilo iz Hrvatske, dodajući da je »Hrvatska potvrdila svoju spremnost da nastavi pregovore o tom pitanju pod okriljem Banke za međunarodna poravnanja (BIS) u Baselu u dogovoru sa Slovenijom«.»Mogu samo ponoviti da potičemo obje strane da nađu brzo i uzajamno prihvatljivo rješenje za to pitanje. To je bilateralno pitanje koje treba riješiti na bilateteralnoj razini pod okriljem BIS-a«, rekao je Stano. (Hina)


Ni argument da bi za Sloveniju bilo bolje da ratificira hrvatski ugovor i da pusti Hrvatsku u EU – jer bi onda i Ljubljanska banka koja u Hrvatskoj ima velika potraživanja mogla nastaviti poslovati u Hrvatskoj – ovdje ne važi. Slovenija jednostavno ne želi riskirati pozitivnu odluku hrvatskog suda.


  Dakle čak i u slučaju zaoštravanja političke krize u Sloveniji, pada desne vlade Janeza Janše i formiranja nove vladajuće koalicije koju bi formirale lijeve stranke – a što je vrlo moguće već u rujnu – sve to ne bi nimalo pomoglo ratifikaciji hrvatskog pristupnog ugovora u slovenskom parlamentu. Dapače! Nijedna vlada u Sloveniji, ni lijeva ni desna, neće ratificirati hrvatski pristupni ugovor dok hrvatska ne prestane preko suda potraživati neisplaćenu štednju Ljubljanske banke, bez obzira što hrvatska ministrica Pusić i dalje tvrdi da prijepor oko Ljubljanske banke nema nikakve veze s ratifikacijom pristupnog ugovora.