Koliko bi mogla rasti osnovica za određivanje prava, te koliko bi se mogao povećati broj građana koji imaju status civilnog invalida Domovinskog rata, iz Ministarstva branitelja nam nisu odgovorili
ZAGREB – Hrvatska Vlada planira ponovo otvoriti mogućnost priznavanja statusa civilnog invalida rata, što je bilo moguće učiniti do 2003. godine, ali i olakšati ostvarivanje određenih prava koje taj status nosi. Ta su prava regulirana zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata iz 1992. godine koji je do kraja 2013. godine doživio 11 promjena, a nove najavljuje Ministarstvo branitelja koje je na mrežnim stranicama eSavjetovanje objavilo obrazac prethodne procjene za izmjenama i dopune tog zakona. U toj se objavi navode i problemi koje je zakonom nužno riješiti, poput nemogućnosti određenih kategorija da ostvare status civilnog invalida rata ili pravo na ostvarivanje obiteljske invalidnine, problem korisnika koji nisu ostvarili pravo na zajamčenu naknadu. Ističe se i to kako članovi obitelji nestalih civila u Domovinskom ratu, koji još rješenjem suda nisu proglašeni umrlima, ne mogu ostvariti prava po zakonu.
Potrebe stradalnika
U šturoj objavi napominju i to da se osnovica za određivanje prava nije mijenjala dugi niz godina i da nije pratila potrebe stradalnika. Time su i civilni stradalnici Domovinskog rata u istoj kategoriji, kao i korisnici većine socijalnih prava, za čiji se izračun osnovica nije mijenjala i po 18 ili 15 godina, unatoč inflaciji, odnosno rastu životnih troškova, ali i i povećanju ostalih izdvajanja iz proračuna. Za razliku od ostalih ministarstva koja ne namjeravaju mijenjati osnovicu za izračun pojedinih prava, u Ministarstvu branitelja su ipak prepoznali da bi ona morala pratiti životne troškove.
Problematiku civilnih žrtava rata pokušalo je Ministarstvo branitelja riješiti i 2014. godine, no sve je stalo nakon prvog okruglog stola organiziranog po tom pitanju, jer su braniteljske udruge optužile tadašnjeg pomoćnika ministra branitelja Bojana Glavaševića da svojim izjavama izjednačava žrtvu i agresora. Uzalud je Glavašević kasnije objašnjavao da to nije bio smisao njegovog izlaganja, u Savskoj je ipak organiziran jednoipolgodišnji prosvjed i tako je i zakon koji je trebao obeštetiti civilne žrtve rata, bez obzira od koga su stradale – pao u zaborav.
– Omogućit će se ostvarivanja prava onim civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata koji to nisu mogli po važećem Zakonu i proširit će se postojeća prava, odnosno propisati nova prava, ukratko je Ministarstvo branitelja naznačilo cilj izmjena zakona na eSavjetovanju.
No, koliko bi mogla rasti ta osnovica, te koliko bi se mogao povećati broj građana koji imaju status civilnog invalida rata, iz Ministarstva branitelja nam nisu odgovorili. Nismo dobili ni odgovore na pitanje koliko trenutno građana hrvatske ima status invalida, koliko ljudi ima pravo na obiteljsku invalidninu, minimalnu opskrbninu.
Nema podataka
– Nacrt prijedloga ovog zakona je ad hoc zakon koji se upućuje u proceduru kada se za to ispune uvjeti. S obzirom na to da se tekst Nacrta prijedloga zakona trenutno usuglašava s drugim tijelima državne uprave prije upućivanja u javno savjetovanje, na vaše upite odgovorit ćemo nakon što Nacrt prijedloga zakona bude objavljen u javnom savjetovanju, poručili su nam iz Ministarstva branitelja.
Nije to ni čudno jer Hrvatska zapravo uopće nema podatke koliko je bilo civilnih stradalnika u Domovinskom ratu, koliko je ljudi ranjeno, koliko poginulo, koliko je među njima djece, te je nemoguće na jednom mjestu pronaći podatak koliko ih koristi bilo kakva prava po ovom zakonu.
Hrvatske institucije nisu na jednom mjestu ni više od 20 godina iza rata uspjele usuglasiti popis civila stradalnika rata.
Andrija Hebrang je u svojoj knjizi »Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku«, na osnovi podataka koji su prikupljala 23 centra Sanitetskog stožera iznio podatak da je u Domovinskom ratu ubijeno 7.500 civila, te da ih je preko deset tisuća ranjeno. Među ubijenim civilima je 345 djece, a 108 djece ostalo je trajnim invalidima. Bez jednoga roditelja ostalo je 4.285 djece, a bez oba njih 54.
