Politička scena u zemljama u dubokoj gospodarskoj krizi vrlo je rijetko zabavna. Dok se na svim razinama odvija bespoštedna borba za opstanak, ni u politici nije drugačije. Nade, političari, cijele partije i sustavi tope se kao snijeg na suncu dok narod očajnički traži bolji život koji ne stiže.

  Nije mnogo drugačije ni kod nas: premijer kojemu su se horde domaćih opinion makera u transu bacali pod noge prije samo dvadesetak mjeseci danas je omrznuti lik čija je politika, veli narativ, doživjela fijasko (iako je nezgodna činjenica da je njegova stranka i dalje po svim anketama najjača u Hrvatskoj, ali u Hrvatskoj činjenice i stvarnost ionako nisu na nekoj cijeni). Svi političari, i oni stari i oni novi se po definiciji doživljavaju ili lopovima ili krajnje nesposobnima, skoro svaka politička inicijativa je odmah sumnjiva, a bilo koji pokušaj uvođenja reda ili restrukturiranja se prekriva medijskim kricima onih koji će u toj priči izvući deblji kraj. Uglavnom, prilično nevesela priča iz koje bi moglo izaći svašta lošeg. Ipak, čak dvije stvari u nekoliko dana i najzabrinutijem mrgudu, ako samo malo drži do stvarnosti, mogle su izvući šeretski smajlić.

 EK i Njemačka štite Perkovića!

Teorija zavjere o tome kako su ustavne promjene o nezastarijevanju teških ubojstava samo manevar kako bi se zaštitilo bivšeg Yu i Cro obavještajca Josipa Perkovića posebno su dražesne kad ih se analizira uz upotrebu egzotične, gotove zaboravljene znanosti, poznate pod imenom logika.

  Naime, ukoliko se Ustav ne promijeni, Perković ne može biti izručen Njemačkoj jer je za djelo za koje ga se tereti (suučesništvo u ubojstvu) nastupila zastara. Iz istog razloga, ne može mu se suditi ni u Hrvatskoj. Ukoliko se, pak, Ustav promijeni i DORH pokrene postupak, onda će sud odlučiti ima li prednost hrvatsko ili njemačko pravosuđe.

  Dakle, u jednoj varijanti – koju ispravnom podržavatelji teorije o tome da Vlada štiti Perkovića! – gospodinu se ne događa ništa. U drugoj, morat će nevin (kao i svi prije presude) pred sud – bilo u Domovini, bilo u Njemačkoj.

  Ukoliko, pak, Vrhovni sud ustraje na neobičnom tumačenju (vidi, primjerice kako je mađarsko pravosuđe odradilo europski uhidbeni nalog proitv Hernadija) o tome da prednost pri djelima za koja je raspisan uhidbeni nalog ima zemlja koja ga je raspisala, bez obzira i na zastaru i na proces u Hrvatskoj, Perković svakako leti na sjever. S Ustavom ili bez njega, s Bajićem ili bez njega.

  U priči oko Perkovića dodatan smješak izazvat će i iznenađenje medija kad su ustanovili da Viviane Reding uopće ne zanima dotični gospodin. Iako smo cijelo ljeto bombardirani idiotarijama o tome kako je Europska komisija zainteresirana da se taj konkretan slučaj riješi, cijelo vrijeme radilo se samo o tome da su i EK i Reding inizistirali na izmjeni spornog zakona. A sad se tvrdi kako je oko Perkovića Reding – reterirala.

  Urnebesno.

  Nema pomoći ni od posljednje nade tzv. hrvatskih državotvoraca, koji su se pokazali spremnima iznenađujuće lako odreći suvereniteta kako bi napakostili »crvenima«. Sjećate se natpisa o tome kako »Njemačku neće preveslati« ili »Njemačka će pritisnuti« hrvatsko pravosuđe. Njemačka diplomacija, međutim, sad tvrdi kako se slučajem Perković nema ni volje, ni vremena baviti. Što je bilo i za očekivati. Kao i činjenicu da će EK biti savršeno zadovoljna izmjenama zakona koje je napravila Hrvatska, bez obzira na konkretan slučaj po kojem je zakon dobio kolokvijalno ime.

»Obiteljaši« će dovesti HDZ u tešku poziciju

Zašto su domaći mediji odašiljali puna tri mjeseca sliku drugačiju od stvarne, posebno je pitanje na koje niti jedan mogući odgovor nije lijep.

  U jednog drugoj priči koja traje već mjesecima, obrat koji se dogodio prošlog tjedna gotovo da je hičkokovski. Udruga »U ime obitelji«, koja je potrošila nevjerojatno količinu energije, vremena i (ne zna se čijeg) novca da progura diskriminacijski referendum o gej brakovima mogla bi biti zaslužna za izmjene Ustava kojima bi se konačno uredila pravila kod državnog referenduma i to na način da neki budući referendumi čiji bi cilj bio udar na nečija ljudska prava budu apriori – neustavni.

  Ovo ogromno postignuće na zaštiti ljudskih prava u Hrvatskoj svakako ekipi koja je samo željela zabetonirati nemogućnost da se brakom zove (uz sva prava koja iz braka proizilaze) ljubavna životna zajednica dvojice muškaraca ili dvije žene, svakako nije bilo ni na kraj pameti. No, kako su se stvari oko izmjene Ustava zbog ukidanja zastare za teška ubojstva krenule rasplitati, u paketu bi moglo biti i ustavno sređivanje referenduma na čemu je od prve sekunde inzistirao Dragutin Lesar, a nakon opravdanog »Upozorenja« Ustavnog suda vladajućima da se ne igraju s Ustavom, prihvatio, čini se i SDP. Kako trenutno izgleda, osim odredbe da referendumsko pitanje ne može biti iz domene ljudskih prava, odredio bi se i postotak izlaznosti koji bi referendum činio valjanim.

  Tako bi antigej udruga naposlijetku mogla dobiti željenu ustavnu definiciju (kakva već odavno, usput, postoji u Zakonu o obitelji), ali i vječni pečat na sve buduće pokušaje da većina ureduje oko prava bilo koje manjine u ovoj zemlji (prvi primjer, da se pravo na dvojezičnost daje samo manjinama iznad 50 posto u udjelu stanovništva, o čemu snatri vukovarski protućirilični i protuvladin Stožer).

  Poseban bonus u cijeloj priči je pozicija u koju bi »U ime obitelji« time mogla dovesti svoju (ovo »svoju« ima značiti svjetonazorsku pripadnost, za nešto drugo nema dokaza) političku opciju – u izmjenama Ustava će se, ukoliko se one odigraju tako kako trenutno izgleda da hoće, dakle, ukinuti zastara za teška ubojstva i onemogućiti referendume kojima se udara na ljudska prava.

  Kako matematika pokazuje, za te izmjene neće trebati ruke HDZ-ovih zastupnika. I oni će, barem sudeći po tome kako sad nastupaju, biti protiv. Dakle, HDZ će, de facto, biti na strani koja štiti ubojice (uključujući komunističke) i koja želi voljom većine građana udarati na ljudska prava onih koji su manjini.

  HDZ da bi štitio komunističke killere i bio kontra prava manjina?! Teško je, doista, izdržati i ne konstatirati kako ta priča, zapravo, zvuči vraški poznato…